Početkom prošlog mjeseca makedonska pop-zvijezda Vlado Janevski pod okriljem Menarta objavio je album na hrvatskom jeziku “Najljepše ljubavne pjesme”. Popularni pjevač, multiinstrumentalist i kantautor, koji već desetljećima nosi status vrsnog interpretatora ljubavnih tema, na novom je izdanju objedinio 16 brojeva iz svog bogatog repertoara, a mi vam u nastavku donosimo kraći razgovor s ovim 64-godišnjim glazbenikom koji već dugo mašta o upoznavanju s hrvatskom publikom.

Kako biste opisali svoj glazbeni put, što vas je oblikovalo u glazbenika kakav ste danas?

- Kao tinejdžer sam želio biti nogometaš; govorili su mi da sam talentiran, ali sam u gimnaziji otkrio glazbu i krenuo svirati bubnjeve u nekim amaterskim grupama u Skoplju. I to me je brzo prošlo, pa sam svoje mlade godine trošio putujući svuda po Europi s ruksakom na leđima i “naoružan” s nekoliko stranih jezika koje sam studirao. Krajem 1980-ih ušao sam u turizam i kao predstavnik jednog velikog turoperatora radio nekoliko sezona na primorju, od Poreča do Makarske. Glazba mi nije bila ni na kraj pameti, ali s raspadom tadašnje države morao sam smisliti nešto novo. Tako sam sa 30 godina ponovo krenuo s glazbom, sada kao pjevač i autor. Unatoč kasnom startu imao sam sreću da su već prve pjesme koje sam snimio bile uspješne, i vrlo brzo sam izgradio uspješnu karijeru u Makedoniji.

PROMO

Snimili ste album na hrvatskom jeziku, kako je došlo do te odluke?

- Tijekom svih ovih godina nakupio se veliki broj pjesama koje sam snimao na makedonskom, a kako mi je učenje raznih jezika oduvijek lako išlo, odlučio sam prepjevati svoje tekstove na hrvatski i snimiti nove verzije, pa ih ponuditi nekom izdavaču. Moj prijatelj i dugogodišnji suradnik Boris Đurđević (Colonia) predložio je Menart i sretan sam da su oni odlučili podržati album. Jednostavno, bilo mi je jako zanimljivo ispričati neke moje ljubavne priče novim jezikom.

“Ljubi, ljubi” bio je prvi najavni singl. Zašto ste odabrali baš tu pjesmu?

- Glavni razlog jeste što je to tada bio i moj aktualni makedonski singl. Meni je uvijek najnovija pjesma najdraža, odabir pjesme za singl bio je jednostavna emotivna odluka. Kako po pravilu uvijek pjevam samo svoje tekstove, svaku pjesmu doživljavam kao mali vremeplov s pomoću kojeg posjećujem neka draga mjesta i ljude iz moje prošlosti.

Kako ste birali pjesme za album? Jesu li one prilagođene hrvatskoj publici ili ste se vodili osobnim favoritima?

- Mislim da se nema tu što puno prilagođavati, naši su senzibiliteti veoma slični u doživljavanju ključnih životnih situacija. Kada hrvatski pjevači dođu u Makedoniju, ne postoji nikakva barijera ni potreba za prilagođavanjem, dobra hrvatska pjesma jednako pogodi i Hrvata i Makedonca. Iako smo u različitim državama, oduvijek nastanjujemo isti emotivni teritorij. Svi tugujemo, veselimo se i zaljubljujemo na isti način.

Nosite status jednog od najboljih interpretatora ljubavnih pjesama. Otkud crpite inspiraciju, jesu li vaša iskustva isprepletena s pjesmama?

- Ja sam teški emotivac, iako često i na svoju štetu. Ali ne mogu protiv sebe, ja u svakoj pjesmi otvorim prozore svoje duše tako da svatko može zaviriti u najskrovitija mjesta moje duše. U svakoj pjesmi ima dovoljno istine i događaja iz mog ljubavnog života, jasnih naznaka mojih svjetonazora i razmišljanja, tako da me oni koji pažljivije slušaju moje tekstove mogu upoznati i bolje nego ljudi s kojima se redovito viđam.

Može li publika uskoro očekivati vaš koncert u Hrvatskoj?

- Volio bih da se to dogodi, ali prije toga moram ostaviti dovoljno vremena da moje pjesme zažive kako bi publika poželjela doći. Ovih 16 pjesama s albuma trebaju proći test vremena i naći svoj put do srca slušatelja. U sljedećem razdoblju namjeravam biti što češće u Hrvatskoj zbog promocije, jer moje pjesme su kao moja djeca - nije dovoljno samo ih roditi već im treba pomoći prohodati.

PROMO

Predstavljali ste Makedoniju na Euroviziji 1998., kako danas gledate na to iskustvo?

- Točno je, bio sam prvi predstavnik Makedonije na Euroviziji. Tih desetak dana u Birminghamu su mi peokrenuli čitavu karijeru nabolje, naučio sam mnogo toga o funkcioniranju glazbene industrije i šoubiznisa. Mogao sam iz prve ruke vidjeti kako sve to treba izgledati iznutra, koji su sve elementi važni da bi se postavio kvalitetan šou i koliko je malih dijelova tog mozaika nužno kako bi taj šareni glazbeno-scenski mozaik zadovoljio publiku. Zbog toga mi plasman nije ni bio prioritet, iako se sjećam kako me je razveselilo to što sam prilikom glasovanja najviše glasova dobio baš od hrvatskog žirija. Nakon toga sam još nekoliko puta putovao na Eurosong kao član delegacije i autor engleskih prepjeva pjesama - to su dragocjena iskustva.

Bili ste bliski s Tošom Proeskim, često ste zajedno nastupali i prevodili ste pjesme s makedonskog na hrvatski za njega. Kako pamtite turneje i suradnju s njime?

- Nas dvojica smo jedini izvođači koji su tada bili pod ugovorom s Award Entertainmentom, što nas je jako zbližilo. On je, kao mlađi i relativno nepoznat izvođač, bio gost na mojoj turneji 1998., tijekom koje mi je postalo očigledno da je izvanredno talentiran i nadasve inteligentan. Bio je kao spužva - sve je htio znati i naučiti što više, i to što je moguće prije. Zbog toga je tako meteorski napredovao na glazbenom planu i u osobnom razvoju. Neumorno je radio na sebi, nije štedio na energiji i ljubavi koju je poklanjao. Nepresušni entuzijazam i želja za napretkom učinili su da mu više nije bilo dovoljno pjevati samo obrade, već je poželio imati svoje autorske pjesme. U intervjuima je znao napomenuti kako sam mu ja omiljeni tekstopisac, a kada je napisao glazbu za svoju prvu pjesmu, nazvao me je i rekao kako bi volio da mu napišem tekst. Prije toga sam radio prepjeve za mnoge od njegovih pjesama, ali moj prvi originalni tekst za njega bio je “Poljsko cvijeće”. Ne sjećam se zašto sam odlučio dodati element tragičnog u tu ljubavnu pjesmu, ali ironija sudbine je htjela da neki njezini stihovi poslije postanu žalosna stvarnost. Kad smo zajedno izvodili “Poljsko cvijeće” na koncertima, on je pjesmu kroz smijeh najavljivao riječima: “Sljedeću pjesmu smo pisali ja i Vlado, malo je tužna, ali nije ružna”.

Iza vas je više od 30 godina karijere. Koji su vam najljepši trenuci s glazbene scene, a s kojim ste se većim izazovima morali suočiti?

- Svaka dugotrajna karijera mora imati svoje uspone i padove, nekad ima bolni okus poraza, a nekad zasljepljujući bljesak uspjeha. Sve to spada u prirodu posla, ali kako je to profesija koju sam s ljubavlju odabrao, sve se dâ izdržati, a tamna strana svega čini da lijepi trenutci budu još ljepši. Stara mudrost “u životu je važnije putovanje od odredišta” meni uvijek daje snagu da idem korak dalje, kao što je moj album za hrvatsko tržište. Sve to doživljavam kao putovanje koje vodi u neko novo poglavlje gdje moje pjesme mogu započeti svoj novi život.