Nakon uspješnog serijala “Motor, loza, kuhača” David Skoko ponovo je upalio motore i krenuo na televizijski put. Poznati istarski chef stavio je kuhinju u kombi, te nam skuhao “Jesti na cesti”, pri čemu se nije dao smesti. Novim serijalom Skoko dohvaća razne zalogaje ulične hrane diljem Lijepe Naše. Serijal se sastoji od devet epizoda, a prvu možete gledati na HTV1 u ponedjeljak u 20.15. Skoko u prvoj epizodi posjećuje Osijek i Tomislava Đukića. U nastavku serijala kuhat će u društvu Ane Ugarković, Marka Turkovića, Matije Bogdana, Katarine Vrenc, Igora Gudca, Gracije Horvatin, Ivane Bekavac i Hrvoja Zirojevića.

Krećete u novu kulinarsko-televizijsku avanturu, pod nazivom “Jesti na cesti”, i to nakon serijala “Motor, loza, kuhača”. Hoću li pogriješiti ako kažem da vam se svidio taj televizijski izraz? Zbog kojih su vam se razloga dopala kulinarsko-televizijska putovanja?

- Još kao mladi kuhar obožavao sam gastronomska putovanja. I dalje volim putovati u potrazi za novim idejama i inspiracijom. Sjećam se, kad sam gledao prve putopise Anthonyja Bourdaina, kako sam sanjario da bi baš lipo bilo da i ja snimam svoja putovanja. Otad je prošlo puno godina i puno se toga promijenilo. I ja sam nakon uspjeha u našoj Batelini postao kuhar s televizije pa mi se potom s vremenom dogodila sretna okolnost da i sam dobijem mogućnost da snimam putopise. Nije li to super, ostvario mi se dječački san! Putujem, zezam se s ljudima koje volim i lipo kuhamo. Snimamo kuharske putopise jer to baš volimo!

Kako pristupate proizvodnji televizijskog sadržaja kao “glavni lik” serijala?

- Već nekoliko godina surađujem s produkcijskom kućom Cobra Chicks, koja je složila super snimateljsku ekipu na čelu s producenticom Injom Korać i režiserima Radislavom Jovanovim Gonzom i Nevijom Marasovićem. Jako mi je lipo raditi i stvarati s njima. Sve su to ljudi s velikim iskustvom iza kamere. Ideje se rađaju najčešće iz naših druženja i kreativne struje svijesti. Ja sam za naš novi serijal poželio da posjetimo moje frendove kuhare, ispričamo njihovu priču i zajedno skuhamo nešto domaće i fino, ali malo drukčije. Ideje se stave na papir, pa strujimo dok se ne poslože. Onda na scenu stupa produkcija, koja sve to lipo organizira. Oni su ozbiljni, pametni i jako sposobni snimiti dobre emisije. Ja sam samo “glavni lik” koji je lajav, koliko-toliko naočit i zna dobro kuhati.

Kojim se temama bavite u serijalu “Jesti na cesti” i u čemu se on razlikuje od “Motor, loza, kuhača”?

- Želja nam je da na zabavno-dokumentaristični način predstavimo goste naših emisija i njihovu viziju lokalne gastronomije u obliku ulične hrane iz naše kuhinje na kotačima.

Serijal režira spomenuti Radislav Jovanov Gonzo, scenaristica i producentica serije je Inja Korać. Kako opisujete njihov doprinos i suradnju na serijalu?

- Serijal režiraju Gonzo i Nevio Marasović. Obojica su genijalni režiseri s puno iskustva. Gonzo je legenda, stara iskusnjara. Stalno je s kamerom u ruci. Iako je najstariji među nama, ima energiju divljeg dječaka. Voli free style. Kad ga opali kreativa, svega ga ponese. Taj me uspije na svašta nagovoriti i, naravno, sve snimiti. Obožavam ga. Nevio je cool. Pun dobrih ideja i jedan od onih koji sve vidi korak unaprijed. Svako malo mi baci u uho neku dobru foru za sljedeću scenu. S njime sve nekako ide kao po špagi. Inja je glavna, sve organizira i brine se za sve nas. Ona je kao mama lavica, pomazi nas kad smo dobri i reži kada nismo. Zna i ugristi ako treba! Inja prva kreće s projektom i posljednja završi. Dobra nam je, mora biti odlučna jer bi inače naša snimanja više sličila divljem maturalcu nego ozbiljnom snimanju. Njezina je uvijek zadnja.

Kakvu hranu pripremate u novom serijalu?

- Ja sam stalno na putu i baš volim jesti na cesti kada mi se ne da za stol sjesti. Tada jedem s nogu. U nekim dijelovima svijeta “jesti na cesti” je stil života. Ta hrana zna biti fantastična, spremljena od lokalnih namirnica, autohtona i autentična. Takvu uličnu hranu volim. U devet epizoda našeg serijala pripremili smo tridesetak različitih jela. Sva inspirirana iskustvom i okruženjem chefova koje smo posjetili. Neka se jedu iz ruku, neka na žlicu, neka i vilicom, a neka možeš i srkati. Sva su osmišljena na bazi lokalnih namirnica, spremljena u našem food trucku i servirana da se u njima lako uživa.

Vaša kuhinja na kotačima smjestila se u crvenom retrokombiju za pripremanje hrane. Jeste li svome vozilu nadjenuli neko posebno ime i imate li neku anegdotu iz njega?

- Zvali smo ga Lucky, naš šarmantni stari Bedford. Mislim da je nekad, u svom prvom životu, bio sanitetsko vozilo, a onda ga je našao Marin Medak i od njega složio prekrasni food truck, sa svom opremom koja ti je potrebna za kuhanje na cesti. Lucky je jako spor, vozi max 70 km/h, tako da su naše putešestvije bile baš duge. Nema servo, ni ABS, a ni sinkrone između druge i treće brzine. Tako da ga je baš bilo umijeće i izazov voziti. Ali nas nigdje nije ostavio na cesti. Sve je odvozio polako, ali sigurno.

Kroz serijal “Jesti na cesti” kuhate s poznatim domaćim chefovima, mnoge od njih poznajemo i s televizijskih ekrana. Po kojem ključu ste birali goste?

- Svi chefovi koje smo posjetili su moji dragi prijatelji i ljudi čiji lik i djelo izrazito cijenim. Svi su rado pristali ispričati svoju priču za našu emisiju. Što riječima što hranom koju smo servirali.

Jedna od vaših gošći je i Ana Ugarković, koju dugo nismo gledali na malim ekranima. Kako se snašla u svojoj epizodi i kako je bilo kuhati uz nju u prisutnosti kamera?

- Ana Ugarković je naša najveća televizijska kuharska zvijezda. Velika profesionalka, a i kamera je voli. Može biti uzor svima nama koji smo se time počeli baviti poslije. Kuhali smo lako, kao da smo kuhali zajedno već sto puta.

U emisiji promovirate namirnice lokalnog podneblja. Kakvo je vaše viđenje domaće gastronomije?

- Ja domaću kuhinju vidim kao iskrenu upotrebu domaćih namirnica. Poznavanje naših tradicionalnih jela doživljavam kao osnovu za rast i razvoj lokalne kuhinje. Mislim da ne postoji naša domaća kuhinja bez domaćih namirnica.

Koji vam je najdraži “televizijski kuhar” koji se svojim vještinama i potezima istaknuo u TV emisijama?

- Gordon Ramsey je kralj kuharskih televizijskih emisija. Snima sve: od zabavnih putopisa, preko edukativnih emisija, do kritičkih i natjecateljskih serijala. Frajer to baš dobro radi.

Kako se vi hranite, kako uživate u hrani i, slijedom toga, kako održavate fizičku formu?

- Pokušavam jesti zdravo i umjereno. Tu i tamo čak i postim. Ne jedem gluposti i rijetko pijem alkohol. Ali kad je vrijeme da se počastim, tada se baš ne štedim. Godim u domaćoj kuhinji koju spremaju moja Ane i moja mama. Stvarno se trudim često biti na ručku s obitelji. Žena mi fantastično kuha. Nekada sam puno vježbao, sada manje, ma gotovo ništa. Puno hodam i tu i tamo bacim neki trening u šumici iza kuće. Tek toliko da mišice ne zaborave da postoje.

Kako jedu Hrvati i zašto smo uvijek u vrhu kada se govori o debljini stanovništva, debljini djece i mladih?

- O zdravoj prehrani se jako puno čita, gleda i sluša, a tako malo toga primjenjuje. Ne trebamo ići daleko da bismo vidjeli koliki je problem pretilosti u našem okruženju. Činjenica je da svi zapravo znamo što bi bilo najbolje za nas i našu djecu ako želimo biti zdravi i vitki. Problem je što se za to moramo nešto više potruditi i odricati. Mnogima je hrana utjeha u teškim trenutcima. A kako je hrana, pogotovo ona superkalorična, za nas nezdrava, a tako fina, svagdje lako dostupna, ljudi često, iz čiste potrebe da si čine ugodu, konzumiraju i “nagrađuju” se slatkim i masnim zalogajima. Brzo se na to navikneš, fino je. I ne okreneš se a u nekoliko mjeseci nabaciš kile koje je poslije teško skinuti. A odricanje od finih loših navika nije ni zabavno ni ugodno. Lako je upasti u začarani krug, a teško izići iz njega. Mislim da bi mnogi, da im je lipši i lakši život, rado izabrali zdraviju i manje adiktivnu hranu. Mislim da su sretniji i zadovoljniji narodi vitkiji i zdraviji.