Dokumentarni filmovi "Crveni tobogan" Nebojše Slijepčevića i "Najglasnija tišina" Aleksandra Reljića, o građanskom otporu kao sredstvu s pomoću kojega se, bez uplitanja politike, nastoje napraviti društveno važne promjene, otvorili su 21. ZagrebDox, a prikazuju se i u ponedjeljak.

Film Nebojše Slijepčevića, koji je osvojio niz prestižnih nagrada za „Čovjeka koji nije mogao šutjeti”, uključivši i nominaciju za Oscara, prati dvije skupine građana koji se sukobe zbog najavljene izgradnje crkve u jednom zagrebačkom dječjem parku.

„Prvi kadrovi filma snimljeni su još 2006. kada su bili prosvjedi građana protiv gradnje crkve u Travnom, a kada se to ponovilo na Savici nastavio sam to pratiti. Sva zbivanja pratio sam s male distance probajući dobiti, koliko je to moguće neki objektivni pogled", rekao je Slijepčević uoči svjetske premijere svog filma na ZagrebDoxu.

Film je završio prije nekoliko dana, nije ga još prijavio na festivale i tek treba vidjeti kako će i hoće li ta lokalna tema funkcionirati s međunarodnom publikom.

"Film je trebao biti ranije gotov no kad je došlo do smjene vlasti nakon što je bivši gradonačelnik preminuo malo sam promijenio koncepciju filma, a dogodio mi se i 'Čovjek koji nije mogao šutjeti” koji mi je uzeo godinu dana života na pozitivan način.”

I drugi film otvorenja, "Najglasnija tišina", bavi se građanskim buntom, no Slijepčević kaže kako je riječ o vrlo različitim pričama jer je ono što se događa u Srbiji puno masovnije i drugi je povod.

"Ono što je zajedničko je upravo ta samoorganizacija građana koji se bune protiv vlasti organizirajući se na jedan drugi način, na način koji je blizak direktnoj demokraciji”, ustvrdio je.

Dio studenata u zatvoru ili se ne mogu vratiti u Srbiju

"Najglasnija tišina”, snimljen tijekom jedne noći, prati studente koji su blokirali sveučilišta u Srbiji, tražeći odgovornost za živote stradalih u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj postaji.

„Od samog početka kada je nadstrešnica usmrtila šesnaestero ljudi htio sam snimiti dokumentarac, a studenti su mi dali najbolju ideju kada su odlučili da neće slaviti Novu godinu nego je dočekati u petnaestominutnoj tišini odajući spomen žrtvama te tragedije”, rekao je redatelj Aleksandar Reljić, gost festivala.

U jednoj noći snimio je sve slojeve priče i konteksta studentske pobune i pokreta koji je tada bio na samom početku. „Čini mi se da sam uspio prikazati mlade ljude koji su odlučili ići do kraja i pokazati da zapravo nema drugog puta osim toga”, istaknuo je.

Jedan od aktera dokumentarca završio je u istražnom zatvoru u Novom Sadu, zbog "pokušaja nasilnog svrgavanja vlasti", a za isto je osumnjičeno još dvoje studenata iz filma koji se ne mogu vratiti u Srbiju.

„Studenti su uspjeli vidjeti film i oduševljeni su, prvobitni plan je bio da zajedno budemo na projekciji filma u Zagrebu, međutim spriječeni smo”, rekao je Reljić, dodavši da se u filmu vidi sva priroda prosvjeda, a ono za što ih terete „definitivno nema veze s mozgom.” jer to od samog početka nije bila njihova ideja.

Reljić je kao novinar više od trideset godina pratio sve prosvjede u Srbiji, a za ovaj kaže da je prvi koji nema nova lica, neke karizmatične ličnosti, vođe.

„Ovo je prvi put da imamo jedan zaista široki pokret koji je uspio artikulirati sve slojeve društva, izbrisati sve razlike u društvu, klasne i druge. To se vidi i u ovom filmu, iako je to bio tek početak studentske priče.”

Ocijenio je kako je osim Vučićevog režima „koji je definitivno izgubio samo mu to još nitko nije javio”, opozicija najveći gubitnik svih procesa koji se sada događaju u Srbiji.

„Zaista ne možemo reći što će se dešavati, ne znamo gdje nas ovo vodi, ali studenti su nam pokazali smjer kojim idu i koji trebamo slijediti. Njihova tiha voda koja brijeg roni dosad je bila zaista uspješna i vjerujem da će tako biti i u budućnosti jer želim vjerovati u to”, istaknuo je.

Vjeruje kako se iz te situacije može izaći jedino uz pomoć prijelazne vlade koju bi formirali nestranački ljudi, možda čak i sveučilište, čega se Vučić najviše boji, a što se vidi i po tome što je rektor zadnjih dana na udaru.

„Mnogi od nas u Srbiji to vide kao izlaz, ali što će biti do kraja vidjet ćemo, ovo bi bilo najprirodnije i najbezbolnije", zaključio je.