Izvođačke vrline Devina Juraja iz nedjelje u nedjelju pratimo u šouu “Tvoje lice zvuči poznato” Nove TV. Svestrani pulski izvođač sa zagrebačkom adresom dosad se na pozornici popularne emisije pojavio kao Cher te Damiano David iz benda Maneskin. Iako mlad, Juraj je zamijećeni pjevač i plesač, nastupa u ansamblu Kazališta Komedija te je kao dio Albinina tima osjetio reflektore eurovizijske pozornice.

Gledamo vas u novoj sezoni “Tvoje lice zvuči poznato”. Kako ste se našli među osmero kandidata?

- TLZP je za mene divan projekt koji je još bolji baš zbog samog ansambla kandidata. Nisam o njima previše razmišljao dok se nismo upoznali jer nisam htio stvarati nikakva očekivanja. Znao sam da će odnos koji ćemo stvoriti u ovoj emisiji biti jedinstven jer nas cijeli projekt provlači kroz posebne užitke, ali i zajedničke muke. Imali smo dosad jako puno prilika upoznati se dublje i vjerujte mi na riječ kad vam kažem da je najdivniji dio cijele emisije to što imamo prilike toliko se družiti. Svaki kandidat donosi nešto svoje i nešto posebno, što najiskrenije samo nadopunjava ovo iskustvo. Poziv za emisiju dobio sam usred probe za predstavu “Jadnici” u Kazalištu Komedija i stvarno mi je to sav fokus sa probe poremetio, u smislu, toliko sam se pripremao za jednu scenu, da točno pogodim interpretaciju pjesme, replike, situacije, kad ono usred pauze meni stiže tako nepredvidljiva vijest koja me ispunila srećom i euforijom, naravno, potpuna suprotnost mog lika u sceni koju sam vježbao. Divna uspomena.

Sada kada ste dio TLZP-a, je li emisija opravdala vaša očekivanja?

- I više nego opravdala, dapače, razvalila. Sve ide otprilike kao što sam zamislio, što mi je jako drago. Bio sam možda malo skeptičan hoću li izdržati tempo koji je doista zahtjevan. Sve u svemu, jako sam zadovoljan. Upozorili su nas odmah na početku na fizičku i psihičku spremu koju moramo imati da bismo izdržali. Psiha je ostala cijela zasad, tijelo ne toliko. Moje glasnice su u jednom trenutku bile u oporavku od intenzivne kazališne i cabaret sezone, doživjele su trenutak raspadanja, gdje me čak i govor bolio i donosio strah da nešto nije u redu. Ivana Husar i Martina Tomčić jako se brinu za nas u tom pogledu, pa smo metodiku rada odmah adaptirali očuvanju glasnica da ne bi donijeli još više štete na vrata, ali i to je mogućnost koju sam prihvatio na početku emisije. Imitacija nekad dolazi na cijenu zdravlja, a glas kao glas je potrošni materijal ako ga se krivo koristi, kad sve to na kraju zbrojite, jasnije vam je sve.

LUKA DUBROJA/NOVA TV

Mnogi bivši kandidati kažu da je TLZP jedan od težih projekata. Biste li se složili?

- Apsolutno da. Neki bi se u neiskustvu usudili reći da je to samo imitiranje i smijeh, međutim, gadno se varaju. Sve se na kraju svede na to koliko ste spremni uložiti truda, vremena i emocije u nastup. Od glasa do stasa, svaka transformacija traži puno, a najteže je, prema mom mišljenju, suzbijanje samog sebe. Nema tu prostora za osobnu ekspresiju i interpretaciju. Imitiramo uvijek kad učimo, ali kad svladamo, damo nešto svoje, adaptiramo sebi, a toga tu nema. Pjesma je postavljena po izvornom pjevaču, i to tako treba ići. Rekao bih, i da pristupite pjesmi potpuno zanemarujući imitaciju i idete samo na svoju interpretaciju, i dalje vam preostaje proces proba i transformacije u masku koja je okrutna ako se na nju ne pripremite. Ekipa u šminci i kostimografiji je genijalna. Divni ljudi koji rade sve moguće da nam proces olakšaju, pa je i na nama da njima olakšamo nimalo lak posao. Emisija traži veliku psihičku snagu jer ste vi doista najviše u funkciji ljuske koja samo uzima druge oblike. Nema više individualnosti, što je nešto što ne može svatko prihvatiti.

Što vam je najvažnije prilikom utjelovljavanja nekog poznatog pjevača?

- Da ja potpuno nestanem. Ne ostavim ništa na sebi da me može podsjetiti da sam to ja. Od boje glasa do samog izgleda. Kad krene protetika, onda ja nestajem i vjerujem da, po komentarima ljudi unutar produkcije, uspijevam u tome. S transformacijama koje su mi privatno drage to mi uspijeva mnogo više nego možda s onima koje ne pratim, ali dogodilo mi se da se i u tom pogledu zavaravam. Neke transformacije su bile toliko dobre baš zato što ih nisam imitirao, nego sam bio strašno prirodan u interpretaciji iliti imitaciji. Ova emisija daje takvu jedinstvenu priliku pa u imitacijama uživam punim plućima.

Kako se nosite prilikom imitacije za koju znate da je ne možete vjerno prenijeti?

- Nema takve imitacije. Čak i ženske transformacije koje su u boji glasa toliko drukčije od mene u meni ne potiču nikakav manjak samopouzdanja jer maska koju ja radim predstavlja osobu u njezinoj surovoj formi, ne u savršenoj. Za mene te “daleke” imitacije nisu prilika za odmor ili za smijeh, dapače, u njima se najviše trudim jer sam na te nastupe najponosniji. Ne mogu zvučati kao ženski vokal potpuno, ali to nije moja briga, na meni je da osobu utjelovim s dostojanstvom i stavom. Oni nisu parodije, pa zašto bih ja bio?

Kakvog Devina možemo očekivati u nadolazećim epizodama TLZP-a?

- Ajme, da vam je znat’ što vas čeka na malim ekranima u sljedećih 11 tjedana! Drago mi je što ćete vidjeti proces shvaćanja emisije, transformacija, vokalne tehnike, otkrivanje samog sebe i svojih vještina. Na meni se napredak uvijek jako jasno vidi jer ja doista radim na sebi koliko god mogu i drago mi je da publiku mogu uvesti u svoj svijet ljubavi i poštovanja prema ovim umjetnostima. Ja znam nekad i previše “zaroniti” u istraživanje transformacija i pjevača, ali isto tako znam da to dolazi iz jednog golemog poštovanja prema njima i njihovim pričama. Svi mi pjevači znamo koliko je ovaj posao krvav. Nema tu glamura. To je posao koji od čovjeka traži strahovito puno snage i samopouzdanja i samopoštovanja pa svaka moja transformacija iza sebe nosi, mogao bih reći, nekakvo proživljavanje njihova puta da bi došli do određenog nastupa.

Radite li na novim pjesmama?

- Uvijek, ili bar kad stignem. Glazba je stalno oko mene i u mojoj glavi. Gradim priču koju ću moći ispričati ili koju će lik Devina moći prenijeti. To je ta mješavina alter ega i autorskog rada. Ja sam samo ljuska koju on utjelovi da bi iz sebe izbacio to što osjeća prigodno. Veselim se izlasku novih pjesama koje će sigurno doći uskoro. Dovoljno duga pauza u mom stvaralaštvu prilazi, ja se nadam, kraju.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Moja mentorica pjevanja u Zagrebu, Denis Vasilj, koju ovim putem pozdravljam, rekla mi je na prvim našim satima: “Bitno je znati ispod koje crte ne ideš, iliti, važnije je znati što ne želiš nego ono što želiš.” Smatram da je preveliki kompromis u stvaralaštvu smrt umjetnika. Svatko ti prodaje svoju neku interpretaciju i vid, ali nikad potkrijepljeno nekim iskustvom iliti uspjehom. Ako pretjerano slušaš druge, prestaneš čuti sebe, i to zadovoljstvo umire. Jednostavno treba znati što ne želiš i tako kreneš filtrirati suvišne stavke iz svojih okruženja.