U tjednu na zalasku ponovo su nas posjetili “Metropolitanci”. Druga sezona dramske serije započela je emitiranje na HTV1. Glavnu ulogu Petra Galića tumači poznati domaći glumac Rene Bitorajac, stoga smo pokucali na njegova vrata kako bi nas pobliže upoznao s novom sezonom.

“Metropolitanci” su se na kraju prve sezone uspjeli pomiriti, no već druga donosi nesuglasice. Kakvo će raspoloženje vladati tijekom druge sezone?

- Bit će svega, i to na više fronti. Moj se lik u najboljoj namjeri preselio iz ordinacije u lokalnu politiku, a ni kod kuće neće sve biti bajno. Ipak, ozračje koje će vladati serijom prilično je pozitivno s obzirom na količinu simpatičnih kvartovskih likova i dogodovština.

Kako je bilo raditi drugu sezonu?

- Najviše se pomučio Vince kao scenarist, glumačkoj ekipi je uvijek jednako, bez obzira na sezonu. Dobro, možda je bilo malo lakše, ali isključivo u smislu nešto manjeg broja snimajućih dana s obzirom na to da smo, umjesto 16, ove sezone snimili 12 epizoda. Imali smo pauzu od godine dana između dviju sezona, ali nije se kao gledatelj komplicirano prisjetiti ni brzo uhvatiti s obzirom na pitkost serije.

“Metropolitanci” se i u drugoj sezoni baziraju na stvarnoj društveno-političkoj svakodnevici. Karakterističnost serije je i veliki broj poznatih domaćih glumaca i likova. Kojih se sve tema dotičete?

- Ono što se događa u našem naselju Vrtovcu moglo bi se preslikati na Zagreb ili čak na cijelu Hrvatsku. Svatko od nas prepoznat će nekog lika iz serije kao lika iz svoje okoline ili s naslovnica portala i novina. Teme su prilično aktualne, a način rješavanja “političkih” problema kao prepisan iz stvarnosti. Golemi broj prilično različitih likova tvori malu zajednicu koja se, naravno, oko puno toga ne može dogovoriti i složiti, ponajviše zbog različitih interesa. Gdje su interesi, tu su i malverzacije, a kad sve to još donosite kući, u kojoj se također po nekim stvarima ne slažete s članovima obitelji, život se može zakomplicirati. Neki likovi doduše imaju potpuno drukčije probleme.

Vaš lik Petar Galić opisan je kao idealist. Može li se kroz njegovo djelovanje primijetiti i optimizam i naivnost? Je li on “predobar”i kako bi prošao u svijetu današnjice?

- Iskreno ne znam. U politici bi ga “pojeli”, a kao predstavnik stanara razriješio bi se dužnosti i prepustio to nekom drugom. Koliko god lik pozitivan bio, zbog čega mi je i bilo zanimljivo utjeloviti ga, toliko ove sezone nije u svemu savršen. Čak ni kao suprug. Ali da ne otkrivam previše…

Kazalište Luda kuća posljednjih godina, otkako ste ga osnovali i uredili, predmet je vašeg rada. Kazalište je po mnogočemu originalno. Koje radosti vam je donijelo?

- Najveća radost je da mi je omogućilo da se realiziram kao scenarist i redatelj, što mi zasada vrlo uspješno ide, a prilično me i veseli. Također, osjećaj je radosti ljudima osigurati posao i plaću, a naravno i ono zašto zapravo postojimo da zabavljamo i veselimo našu vjernu publiku, i to u ugodnom i drukčijem ambijentu zahvaljujući dobrim predstavama. Radost je kada dolaze i govore da im je kod nas fantastično i da dolaze opet, a tu večer ostanu na svirci uživo. Jednako nas vole i mlađi i stariji, a dolaze nam i ljudi koji inače ne idu u kazalište. Vole sjediti za stolom i pijuckati piće jer se osjećaju kao u svojoj ludoj kući! Ha-ha-ha.

Povrh kazališne djelatnosti Lude kuće, kako plovite poduzetničkim vodama? Kako je biti poduzetnik u nas?

- Ma, prekrasno. Sve je maksimalno pojednostavljeno, birokracije gotovo da i nema, porezi su prilično neznatni, pravila i zakoni čitki, jasni i razumljivi. Pravo je zadovoljstvo biti poduzetnik u nas! Ipak, u svemu tome “pozitivnom”, lijepo je biti sam svoj gazda, imati profesionalnu ekipu oko sebe kao i partnera s iskustvom!

Volio bih da prokomentiramo oskarovsku nominaciju filma Nebojše Slijepčevića “Čovjek koji nije mogao šutjeti”, u kojemu je ulogu ostvario i vaš kolega Goran Bogdan. Koliko je značenje nominacije?

- Veliko, ali ne treba se njome zadovoljiti. Sama nagrada ostavila bi neizbrisiv trag u našoj kinematografiji. Doduše statistički. Uvijek bismo mogli reći da je naša kinematografija iznjedrila Oscarom nagrađeni film. Ali kada se sve sagleda, najviše koristi od toga imao bi redatelj, u smislu nekog budućeg rada, i to onog preko granice, jer kod nas se nikad ne zna, a veliko veselje i važnu stavku u biografiji značio bi i glumcima i ostatku ekipe. Uglavnom, ne donosi ništa loše. Ja im od srca čestitam i iskreno navijam za najbolje. Veseli vidjeti da se može!

U intervjuu od prije godinu dana Filip Detelić, popularni Buba, u intervjuu za naš list na pitanje o najavljenom filmu “ZG90” kazao je da misli da će biti još uspješniji i gledaniji od prethodnog. Možete li nam reći radi li se na filmu te kada Krpu i ekipu možemo očekivati na navijačkim trib… Kinodvoranama, dakako?!

- Fićo očito zna puno više od mene. Ne mogu najavljivati niti pričati o projektu u kojem još nisam formalno angažiran. Pročitao sam jednu verziju scenarija.

Osvrnimo se kratko i na seriju “Bitange i princeze”. Dvadeset godina poslije serija je i dalje sveprisutna i vrlo je dobro ostarjela, a umnogome je bila i proročanska. Na svom Instagram profilu često se prisjetite Roberta Kumerlea, protagonista brojnih internetskih šala. Kako s vremenskim odmakom opisujete seriju i koliko su “Bitange” i dalje prisutne u vašoj svakodnevici?

- Definitivno serija debelo ispred svog vremena. To potvrđuje i činjenica da kada se emitirala, nije bila toliko popularna. Vrtili su nas čak i na Drugom programu, mijenjale su se satnice i nismo imali neki prestižan tretman. Ipak, ljetne reprize dan za danom popravljale su dojam i na kraju se snimilo pet sezona. Ono što zabrinjava je da se takva serija više neće snimiti, ponajviše zato što je “politička korektnost” uvezena iz bijelog svijeta otišla predaleko, pa bi se danas netko mogao uvrijediti. Mislim da je to ono što nove generacije prepoznaju, pa se serija, fore i rečenice iz serije, memovi i isječci vrte posvuda, i serija je popularnija nego prije 20 godina. Vidim to iz prve ruke jer sam ekipi na ulici prilikom dobacivanja ili fotografiranja ponajviše Kumerle. Užitak je sama činjenica da tako stara serija, a pogotovo njezini sjajni i upečatljivi likovi i dalje žive i zabavljaju nove generacije.

I za kraj, domaći TV kvizovi često se u svojim pitanjima dotaknu vašeg rada i vaših uloga. Kako je to kada na pitanju o vama odgovaraju Morana, Dean, Krešo i Mladen te jesu li televizijski kvizovi ono što najčešće gledate na malim ekranima?

- Valjda sam ostavio neki trag negdje ili sam nekom sastavljaču ili sastavljačici pitanja simpatičan. Šalim se. Lijepo je vidjeti da su ti uloge postale stvar opće kulture i da bi na njih valjalo znati odgovor, ha-ha-ha. To me vjerojatno pitate jer sam i to nekoliko puta kroz šalu objavio. Vjerojatno sam upiknuo svako pitanje vezano uz mene, pa možda izgleda da se ne mičem od televizora… Kvizovi su zanimljivi TV formati jer uz zabavu se nešto može i naučiti. U mojim godinama odgovor ti je uvijek na vrhu jezika, ali treba neko vrijeme sjetiti se imena i godina. Srećom, na pitanja o svojim ulogama još ulažem kviska. Na TV-u gledam uglavnom ono što mi zadrži pažnju i što nema nastavke.