U goste Gradskoj knjižnici Biograd na Moru stigao je ni više ni manje nego Nik Titanik, najpoznatiji hrvatski karikaturist, koji je održao trosatnu radionicu crtanja portretne karikature, iza čijeg se pseudonima krije Nikola Plečko.

Objasnio im je ključne razlike između vrsta karikatura, a polaznici su imali priliku crtati brzopotezne portretne karikature, od one Luke Modrića, preko drugih osoba i sebe pa do samog Nika Titanika, a smijeha i zabave nije nedostajalo. Također, paralelno je crtao brzopotezne karikature onih koji su željeli pozirati za uspomenu. Nik Titanik je u svijet karikature ušao prije tridesetak godina. U razgovoru nam je otkrio više o svojim početcima, vrstama karikatura, o hrvatskoj karikaturističkoj sceni te o svojim radovima, ali i kako se nosi s negativnim reakcijama.

Inspiracija frustracijom

– Crtam od malih nogu, još od svoje treće godine, a imam sačuvane crteže još iz 1977. godine. Oduvijek sam želio raditi u stripu, odrastao sam uz Alana Forda i sve što se oko njega vrtjelo. No zbog okolnosti života, krajem 1990-ih, točnije, 1999. godine, počinjem se baviti karikaturom, a tada se poseban fokus stavlja na političku karikaturu. Taj je žanr postao dominantan u mom radu. Kroz godine, naravno, moj se opus proširio i obuhvatio druge vrste karikatura, poput portretnih - počinje ovaj karikaturist, kojeg smo upitali otkud ideja za njegovo umjetničko ime Nik Titanik.

– Dok sam studirao ekonomiju, sredinom i krajem 1990-ih, prijatelji su mi često dodavali razne nastavke mom nadimku Nik, jer se lako rimovalo – bio sam pobjedNIK, gubitNIK i još svašta nešto. A onda je 1997. godine izišao film "Titanic", i odjednom su me prozvali Nik Titanik – i to je ostalo. Kad sam 1999., odnosno 2000., smišljao neki svoj brend, bilo mi je logično zadržati taj pseudonim. I da, priznajem, imao sam predumišljaj! Tada se pojavio Google, i pomislio sam – ako netko pogreškom upiše "Titanik" umjesto "Titanic" (dakle "k" umjesto "c"), mogao bi završiti baš na mojoj stranici.

U 2006. godini otvara svoj Nik Titanik studio i prelazi u privatnike te se od tada bavi profesionalno karikaturom.

– U početku sam još radio neke ekonomske poslove, kojih sam se zapravo htio što prije riješiti nakon faksa. Mislim da sam crtao za gotovo sve novine koje postoje, a od 2005. godine, evo, za mjesec dana će biti punih dvadeset godina, svaki dan crtam dvije karikature za 24sata. Naravno da u tome svemu ima stresa, ali ne mogu si dopustiti da karikatura ne iziđe – uvijek mora biti isporučena, mora biti aktualna i prepoznatljiva većini ljudi. Dakle, nije poanta da crtam nešto što je meni zanimljivo, nego što je aktualno. Tako da trebam paziti na puno stvari, da ta karikatura ima poruku, kritiku, pogotovo političara. Ako je uz to i smiješno, onda to bolje - priča Nik Titanik.

Fokus mu je primarno na političkoj karikaturi, a kaže kako time liječi svoje građanske frustracije i traume živeći u najljepšoj zemlji na svijetu ili, bolje rečeno, inspirativnoj državi za jednog političkog karikaturista. Nažalost, kako kaže, jako se malo ljudi profesionalno bavi političkom karikaturom.

– Osim mene, koji radim za 24sata, tu je Srećko Puntarić u Večernjem listu – pretpostavljam da ste čuli za njega – i Joško Marušić u Slobodnoj Dalmaciji. Mlađe možda generacije to ne znaju, ali, eto, nas trojica pokušavamo slati nekakve poruke i kritike političarima. No, prije svega, primarno nam je da sami ostanemo normalni kroz tu priču - govori poznati karikaturist.

Kao predsjednik Hrvatskog društva karikaturista, osvrnuo se i na karikaturističku scenu u zemlji.

– U društvu nas trenutačno ima osamdesetak. Biologija nas neumitno gazi, doslovno umiremo svake godine. Ne znam koliko će nas biti za pet ili deset godina, ali sigurno neće biti puno. Onaj tko bude posljednji, ugasit će svjetlo jednom rukom, a drugom će držati olovku. Radit ćemo do zadnjeg, nećemo se predati - naglašava Nik Titanik.

Objašnjava kako se glavni problem tog izazova krije u vremenu u kojem živimo, gdje tehnologija i društvene mreže sve više uzimaju maha.

– Mladi danas, umjesto da se izražavaju karikaturom, vrlo lako posegnu za fotomontažama i memeovima, koji su danas izuzetno popularni. Primjerice, mlada osoba koja bi se nekad možda bavila crtanjem danas s pomoću umjetne inteligencije ili jednostavnih digitalnih alata brzo napravi meme, objavi ga, ako je dobar – postane viralan, skupi puno lajkova i pomisli da je to to. Ali problem je što taj instant-uspjeh ne zahtijeva dugoročan trud i razvoj vještine. Naravno, neki nastave i rade na sebi, ali većina jednostavno ne vidi razlog da se muči s učenjem crtanja kad je brži i lakši put nadohvat ruke. To je kao droga za mlade – važnije im je skupiti lajkove nego uživati u samom procesu crtanja - tvrdi ovaj kritičar s olovkom, te dodaje kako je, s druge strane, velik problem to što ne postoji neka platforma na kojoj bi se mogli objavljivati radovi, posebice za one koji su tek na početku.

– Nas nekoliko još uvijek objavljuje u novinama, ali to nije dovoljno da potakne mlade. Usto, honorari, pogotovo za početnike, nisu motivirajući. Ja sam, primjerice, trideset godina gradio svoje ime, i iako živim od ovoga, ne obogaćujem se time. Zato mnogi mladi jednostavno odustanu – jer ne vide perspektivu.

Nadalje, pojašnjava koje su ključne razlike između dvije glavne vrste karikatura, one političke i one festivalske.

– Politička karikatura bavi se kritikom političara i drugih važnih društvenih pojava, a festivalska karikatura usmjerena je više na umjetnički izraz i svevremensku poruku, a ne samo na aktualnost. Naše Hrvatsko društvo karikaturista organizira godišnje izložbe festivalskih karikatura, koje obično prate neku zadanu temu. Za dva mjeseca će se održati 30. Međunarodna izložba karikature, pa se nadam da će se na toj izložbi pronaći i neki od radova polaznika radionice koju sam održao u Biogradu - govori Nik Titanik.

DAVOR KOVAČEVIĆ

S poslom dolazi rizik

Kod treće vrste – portretne karikature – cilj je, kaže, pretjerati u crtama lica, naglasiti neke specifične osobine, ali na način koji ne bi trebao biti zlonamjeran.

– Poanta je da se netko vidi u sasvim novom svjetlu. Svi mi imamo nešto za što možda nismo ni svjesni da imamo u sebi, a karikaturist to uspije prikazati na zabavan i ponekad pomalo ironičan način. Uvijek se crta ono što se vidi. Međutim, to su ipak malo jednostavniji prikazi osoba, sličnosti ne mogu biti realistične, ali je važno istaknuti bar neku prepoznatljivu karakteristiku. U konačnici, osoba se mora prepoznati - ističe poznati karikaturist, te dodaje kako je brzopotezna portretna karikatura i teža jer treba relativno brzo završiti crtež. S druge strane, pak, kada se radi klasična portretna karikatura, uvijek se može nešto ispraviti, a kod prve, ako se previše pogriješi, model može biti nezadovoljan.

Osvrnuo se i na jednu aktualnu tužbu.

- Za mjesec dana bit će punih dvadeset godina otkako svaki dan crtam dvije karikature za 24sata, i začudo – protiv mene se vodi samo jedan sudski postupak. Nije me tužio ni jedan političar, nego Krešimir Antolić, bivši čelnik Dinama, zbog tri karikature koje sam objavio u ožujku 2020. Tada je glavna tema bila korona – muški će se bolje sjećati tog razdoblja u Dinamu. Trener je bio Nenad Bjelica, klub je htio svima smanjiti plaće, igrači su se pobunili, a Antolić je bio jedan od glavnih ljudi u toj priči. Ja sam to jednostavno prikazao trima karikaturama – naravno, bile su žestoke i provokativne, ali to je i poanta karikature. U obrazloženju tužbe stoji da ga nisam prikazao "prikladno", a prikazao sam ono što se događalo. Sudski postupak traje već godinu dana, a on traži odštetu. Ako, nedajbože, izgubim, svakako mu neću ništa platiti – idem u zatvor. Najgore je to što u ovoj državi čak ne možeš otići ni u zatvor, nego vam jednostavno sjednu na plaću.

Iako njegov posao nerijetko podrazumijeva i neugodna iskustva, to je, kaže, rizik posla koji preuzima.

– Uvijek nastojim da me negativni komentari, prijetnje ili čak sudski procesi što manje pogađaju, ali, naravno, utječu na mene. Ipak, sve to shvaćam kao dio posla i ne dopuštam da me to definira kao autora ili određuje moju vrijednost. Meni je najvažnije da se zabavim dok radim, da karikature budu što kvalitetnije i da njima prenesem jasnu poruku ili kritiku - zaključuje Nik Titanik.

Otkrio je i koje su najprovokativnije karikature koje su izazvale najburnije reakcije.

– Definitivno ona dok je Kolinda Grabar-Kitarović bila predsjednica. Nacrtao sam je u balskoj haljini s naglašenim dekolteom. Nije sad bitna konkretna tema, ali to je bilo u razdoblju kad je zaista nosila takve haljine, koje nisu uvijek bile odabrane primjereno njezinoj funkciji. Ja sam samo crtao ono što sam vidio. No ubrzo nakon objave stigla je službena pritužba iz ureda predsjednice – bila je uvrijeđena načinom na koji sam je prikazao. Nakon toga je više nisam crtao s tako izraženim dekolteom. To je, uz tužbe, bilo jedno od najprovokativnijih iskustava - prisjeća se Nik Titanik.