Barbara Kolar i Duško Ćurlić
Barbara Kolar i Duško Ćurlić: U društvu prijatelja rezultat je uvijek bolji
Barbara i Duško ponovo će udružiti voditeljska umijeća kako bi prvi put kao voditeljski par stali na opatijsku pozornicu Dore
Tjedan Dore je iza ugla: s izvođačima i njihovim uzdanicama za što bolji plasman već ste se mogli upoznati, a voditeljski par već vam je dobro poznat. Barbara Kolar i Duško Ćurlić ponovo će udružiti svoja voditeljska umijeća kako bi prvi put kao voditeljski par stali na opatijsku pozornicu Dore.
Hrvatska radiotelevizija prvi vas je put spojila u voditeljski par Dore. Kakve su bile reakcije na to što ćete nakon toliko godina suradnje zajedno voditi i Doru 2025.?
Barbara: Naše su reakcije, usuđujem se reći, bile vrlo predvidljive - sreća, zadovoljstvo i onaj neizbježni "konačno!" Upravo za ravnotežu onima koji su pomislili: "O ne, evo njih opet!", ha-ha-ha. Duško i ja već dugo, kao što znate, surađujemo na nekim dobro uhodanim projektima, ali ovo je baš odličan novi izazov - jako puno posla, ali posla koji volimo, na lijepome mjestu, u okruženju glazbe koja već sama po sebi sve čini boljim. Puno pozitive, puno uzbuđenja. Baš se veselim.
Duško: Moram priznati da sam se jako razveselio kada sam čuo da ću sa svojom kolegicom Barbarom voditi Doru! Dosad sam radio s mnogim kolegicama i kolegama, ali tako se dogodilo da Barbara i ja nikad nismo zajedno stali na scenu Dore. Moram reći da sam se baš razveselio, a moram priznati i da imam malu tremu. Obožavam surađivati s Barbarom i dijeliti s njom scenu. Povjerenje je ta ključna riječ koja nas spaja uz apsolutno poštovanje onoga drugoga.
Dugogodišnji ste suradnici, mnogi vas često spajaju u sintagmi "…kao Duško i Barbara!" Je li ta dugogodišnja suradnja pomogla i prilikom priprema za Doru koju ćete prvi put voditi u duetu i kako teku pripreme?
Barbara: Pa, iskreno, naše će zajedničke pripreme početi kad se nađemo u Opatiji bajnoj. Može se pretpostaviti da će do tada svatko posebno naučiti scenarij, pa ćemo ga onda kroz razgovor i probe pokušati prilagoditi sebi kako sve one činjenice koje valja izreći ne bi bile suhoparno izgovaranje teksta kao da smo u školi na ispitivanju gradiva koje smo naučili napamet, ali ga nismo baš potpuno razumjeli. Koliko god nešto bilo formalno i svečano, ako je u pitanju šou, moralo bi barem djelovati jednostavno i nonšalantno.
Duško: Dobar je osjećaj što nas doživljavaju kao voditeljski tandem. Bilo je i smiješnih situacija, primjerice, kada me upoznaju s nekim poslom i podrazumijeva se da ću ja to prenijeti kolegici Barbari. Ljudi su nas doživjeli kao jedno voditeljsko biće. Često se šalim da sam ja zapravo Gospodin Kolar, ha-ha-ha. Naše dugogodišnje prijateljstvo olakšava nam poslovni odnos i suradnju na sceni. Pripreme su još uvijek na razini odabira odijela, razgovorima i dogovorima. Na scenariju ćemo raditi kada dođemo u Opatiju.
Zašto volite surađivati jedno s drugim?
Barbara: Puno je tu slojeva međusobne naklonosti, razumijevanja, prijateljstva i profesionalnosti, da nabrojim samo neke, koji su kroz godine našli način da prorastu tkivo zadataka koji se stavljaju pred nas. Moguće je, naravno, raditi i s ljudima koje ne poznajete, koji vam čak nisu ni dragi, a da to gledatelji uopće ne primijete. Ali u društvu prijatelja uvijek je rezultat bolji, a osobni osjećaj nakon obavljenog posla neusporediv.
Duško: O tome zašto volim raditi s Barbarom moglo bi se i roman napisati. Kroz puno godina nanizalo se puno emisija i različitih događanja koje smo zajedno vodili. Dovoljan je samo jedan pogled, izraz lica ili kakav drugi oblik neverbalne komunikacije da shvatim što trebam napraviti. Događale su se situacije u kojima smo se međusobno izvlačili iz nepredviđenih situacija i nikada si jedno prema drugome nismo uzimali prostor. Jednostavno, poštovanje prema Barbari kao kolegici i veliko povjerenje. Doista je poštujem i privatno, a i poslovno.
Dora se ove godine ponovo vratila u Opatiju, ovaj put s tri natjecateljske večeri, no cijeli tjedan bit će obilježen aktivnostima i programima oko Dore. Koliko je program ove godine uzdignut na novu razinu i sviđa li vam se on?
Barbara: Moje je iskustvo s Dorom prilično ograničeno, pa nisam sigurna da mogu napraviti utemeljenu komparaciju. Prije četiri godine, jedini put kad sam bila u ulozi voditeljice s tri krasne kolegice - Danielom Trbović, Doris Pinčić i Jelenom Glišić, bili smo u gotovo netom proglašenoj post COVID slobodi, no još uvijek uglavnom pod zaštitnim maskama i s preporukama za održavanje propisane distance. Dora je imala samo jednu natjecateljsku večer. Ove ih godine imamo tri, uz svečano predstavljanje sudionika i poseban retrokoncert dan prije finala - sigurna sam da zabave neće nedostajati.
Duško: Dobar je osjećaj da je Dora ponovo u Opatiji. Prirodna je ta simbioza. Uvijek se osjeti poseban šušur, prisutne su male nervoze, a, možda ne biste vjerovali, tulumari se vrlo malo. Kada se radi, onda se doista radi, eventualno nakon finalne večeri dođe vrijeme za opuštanje s kolegama s kojima praktički živiš tjedan dana. Kada govorimo o novoj razini Dore, Doru čine pjesme. Ove godine ima zanimljivih pjesama, a vjerujem da će biti i zanimljivih scenskih nastupa.
Mnogo pjesama i izvođača sudjeluje u ovogodišnjem natjecanju. Jeste li ih sve preslušali te što mislite o raznovrsnosti skladbi? Zadovoljavaju li one vaše ukuse?
Barbara: Sviđa mi se što su zastupljeni doista raznoliki žanrovi i izvođači možda naoko i neusporedivih izričaja. Mislim da upravo ta šarolikost Doru i čini posebnom jer nije festival obojen primjerice lokalnim melosom niti okuplja ljude koje nužno veže sličan glazbeni ukus i interes. To je zacijelo najbolja platforma na kojoj se mogu predstaviti mladi gotovo potpuno nepoznati autori pod istim uvjetima kao i neka etablirana imena. Sasvim sigurno neće baš sve biti po svačijem pa tako ni mojem ukusu, ali je odlična prilika da se taj ukus malo preispita, pa možda i proširi.
Duško: Za Eurosong, a to vrijedi i za Doru, volim reći da je to onaj "kolač viška" koji vam i ne treba, no na kraju ga pojedete i nije vam žao. Doru svatko gleda iz svoje perspektive – netko da se opusti, netko da se nasmije, netko jer doista voli to natjecanje. Drago mi je da se o Dori ponovno priča kao projektu, kao platformi na koju se prijavljuju mladi izvođači, ljudi koji traže mjesto pod estradnim nebom, ali mi je i drago što su neka poznata imena ponovo na Dori.
Doima li vam se da je atraktivnost, popularnost i interes što za Doru, što za Eurosong, narastao posljednjih godina zbog uspjeha Leta 3 i Baby Lasagne?
Barbara: Dobri rezultati naših predstavnika na Eurosongu bez sumnje potiču interes za Doru! Čini mi se da je to usporedivo sa sportskim uspjesima - naši su rukometaši briljirali na Svjetskom prvenstvu, pa odmah više mališana želi trenirati upravo taj sport, a kad se igraju ispred zgrade, zovu se međusobno imenima naših reprezentativaca. U godinama loših rezultata na međunarodnoj sceni, lako se uvuče malodušnost i uvjerenje kako nemamo snagu, veličinu ili čak novac da se nametnemo kao favoriti. Drago mi je da se pokazalo da su nam uz dobru pjesmu i vrhunski nastup sva vrata ipak otvorena.
