Već gotovo dva desetljeća zagrebački Pavel osvaja publiku svojim prepoznatljivim glazbenim izričajem koji uspješno balansira pop, americanu i suvremene trendove. Na čelu benda su Aljoša Šerić, osnivač i glavni autor, te pjevačica i dugogodišnja suradnica Tonka Šerić, koji su zajedno tijekom godina oblikovali jedinstveni zvuk i priču benda. Pavel će 14. veljače nastupiti u osječkoj Dvorani "Franjo Krežma".

Kako je nastao bend Pavel i što vas je inspiriralo na osnivanje? Kako ste odabrali ime za bend, ima li neko posebno značenje?

Aljoša: Davne 2007., dok je moj bivši bend Ramirez još bio postojeći, imao sam potrebu okušati se u nekom drugom žanru, slušao sam dosta singer songwritera, americanu i sličnu sobnu muziku, ne sjećam se kako sam se dosjetio imena, ali Pavel mi je oduvijek bilo lijepo muško ime, zvučno je i ima nešto sjete u sebi.

Glazbene kritičare i publiku brzo ste osvojili, već prvim albumom iz 2007., no kako je rana faza glazbene karijere izgledala za vas osobno? Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili?

Aljoša: Nije bilo ništa posebno izazovno jer je Ramirez bio živući i svirajući bend, Pavel je u tom trenutku bio samo sporedni projekt, više kao moj alias, bile su neke uglavnom lijepe recenzije, nekoliko koncerata, i to je to. Tada je zapravo najteže bilo usklađivati moj dnevni posao odvjetnika s glazbom, ali, iskreno, aktivnosti vezane uz glazbu ionako su bile minimalne, pa eto, čak ni tu nije bio potreban neki poseban trud. Lijepo je bilo, tek sam friško ugazio ozbiljnije na glazbeno tržište, prvu pjesmu s glavom i repom sam napisao tek s 26 godina, prvi album mi je izišao kad sam imao 28, već sam bio odrastao čovjek, nezreo, ali odrastao. Nisam imao pojma što radim, ali OK, ne znam ni danas.

Koliko vam je važno imati i samostalne glazbene projekte uz bend, te kako takve aktivnosti pridonose vašem osobnom razvoju i boljem upoznavanju samoga sebe u glazbenom svijetu?

Tonka: Ozbiljnije se bavim glazbom od 2012. i svako otkrivanje sebe u tom smislu pridonosi glazbenom sazrijevanju, svaka suradnja me je nečemu naučila, a soloalbum Važne stvari, na koji sam iznimno ponosna, dao mi je vjetar u leđa, te se ne mislim zaustaviti na tome, u planu je još mnogo toga što će me tek definirati i izgraditi.

Aljoša: Kad mi postane dosadno, šaram, ne opterećujem se žanrovima, čak ni u Pavelu, doduše, već smo stvorili određeni image, i ne znam koliko smisla ima rastezati pojam benda u svijesti ljudi, pa se stoga lako odlučim na izlete. Imao sam i ja soloalbum, nešto se vjerojatno spremamo opet raditi u pitanju Tonkina drugog albuma, oboje volimo i moderni pop i plesnu glazbu, osobno obožavam Moloko, Roisin Murphy, Francuskinju Christine and the Queens, Caroline Polachek, nešto takvoga bih volio dalje.

Kao glavni akteri ove glazbene priče, vi - Aljoša i Tonka - i životni ste partneri. Kako je došlo do glazbene suradnje? Uspijevate li balansirati privatni i poslovni život; ima li uopće potrebe za tim?

Tonka: Aljoša me je pozvao da uđem u bend kao back vokal, za potrebe koncerta u Tvornici kulture. Do tada je imao suradnje s Majom Posavec, Ivom Visković, pa je rekao da bi mu dobro došao ženski vokal koji bi pokrivao te visoke lage i duete. Prvo sam ga stavila na čekanje, rekla sam da moram diplomirati na Akademiji likovnih umjetnosti, što se njemu činilo kao odbijanac, no ipak našli smo se u svibnju 2012. i vrlo brzo skužili te započeli suradnju koja traje evo već dobrih 13 godina. Iza nas je 11 godina braka, dvoje djece, nekoliko albuma, nekoliko Porina, nije loše (smijeh). Balansiramo, čini se, jako dobro.

Aljoša: Dobro mi to hendlamo, slažem se, nitko od nas nije pretjerano tašta osoba, pa relativno lako prihvaćamo kritike, u egu je kvaka, valjda.

Vaš najnoviji, šesti album "FM/AM" ima ukupno čak 16 pjesama te, kako sam pročitala, donosi kolaž raznih utjecaja u glazbi, a opisan je i kao "soundtrack djetinjstva". Možete li nam ispričati nešto više o ovom albumu, stihovima koje sadrži te o pjesmi "Nek ide kvragu sve" kojom ste ga predstavili?

Tonka: Ovaj je album zapravo žanrovski presjek svega što volimo sami slušati, od popa, countryja preko diskoritma. "Nek ide kvragu sve" zamišljena je kao stilski nastavak i epilog pjesama Dobra stvar, Naopaka pjesma. S njom smo utažili želju za plesnijom glazbom, pa smo rasplesali setlistu, a onda i zaokružili diskopriču. Pjesma je direktna i šalje dosta jasnu poruku kako nam ne bi trebalo biti važno što će netko reći ili misliti kad je riječ o emocijama, dokazivanju i ponekim životnim odlukama.

Aljoša: Dobar je za slušanje u autu, volim glazbu koja se može slušati u autu.

Na novom ste albumu surađivali sa Sanjom, Marinkom i Zecom, a u prošlosti ste ostvarili suradnje s, primjerice, Tedijem Spalatom i Antom Cashom. Kako je to izgledalo te postoje li neki posebni izvođači s kojima biste voljeli surađivati u budućnosti?

Aljoša: Sanja, Zec i Marinko su točno onakvi kakvim sam ih zamišljao, ako ne i bolji, krasno je upoznati idole i biti bez straha da će ti pokvariti uspomene, Tedi je naš divan izvanzemaljac, Ante je, pak, ljudina, sve su suradnje imale svoje zašto i zato, ponosan sam na svaku.

Tonka: Mislim da smo ispucali suradnje za sada. Vrijeme je da se okrenemo sebi, no, ipak, ako bude nekih prilika koje nećemo moći odbiti, pregrist ću jezik.

Neki od vaših najvećih hitova su pjesme "Zbog tebe", "Čuvaj me", "Poslije nas", "Autentično osrednji", i tako dalje. Što mislite zašto se publika najviše povezala baš s tim pjesmama? Postoje li neke pjesme koje su vam posebno drage te za koje biste voljeli da su se više "probile"?

Aljoša: Neke od meni najdražih pjesama su one koje prođu ispod radara, one koje ne bliješte, koje nisu željne pažnje, ne viču i ne mole.

Tonka: Svaka pjesma ima svoj put, no možda Za nju nije dovoljno primijećena koliko bih ja htjela.

Kako izgleda dinamika unutar benda? Aljoša piše stihove, i za Pavel, a ponekad i za ostale izvođače, no kako izgledaju ostale "odgovornosti" članova? Također, imate li nekakve posebne rituale ili običaje prije nastupa?

Aljoša: Naše pjesme oduvijek imaju nekoliko "check pointa", prvi je da se meni svidi to što sam napisao ili skladao, nakon toga Tonka nastupa i njezin sud prelomi pjesmu, dalje u lancu je bend, ako bend ima problem s pjesmom, pjesma rijetko preživi, ako je bend amenuje, idemo u studio i na kraju slijedi faza miksa, gdje i najbolje pjesme znaju izginuti. Što se tiče rituala, jednostavni su, ne znam mogu li se i nazvati ritualima, viski prije nastupa je obvezan recimo.

Tonka: Najvažnije su probe s bendom, rituale nemamo, volimo se družiti, važna je spontana i opuštena atmosfera. Dobro se međusobno slažemo, dečki su sjajni i zabavni, pa se ta energija onda prenosi i na pozornicu.

Koji su ključni trenuci ili sjećanja koja vas najviše ispunjavaju kada pogledate na svoju karijeru? Nagrada Porin nije vam strana, a prošle godine ste sudjelovali i na Dori. Kako gledate na priznanja koja ste ostvarili kroz godine, i kako vam ta priznanja pomažu u daljnjem razvoju benda i vaše glazbene karijere?

Aljoša: Lijepo je kad vas primijete, nećemo si lagati, nije baš da se ostvarujem kroz recenzije i Porine, ali godi, naravno da godi, pročitam i taj dan sam si dobar, sutra ujutro upalim kompjuter, uzmem gitaru i opet pomislim kako ništa ne znam, ništa ne valjam i kako ništa više dobrog neću napisati, sumnja je jedina konstanta.

Tonka: Prvi Zagrebački festival ima posebno mjesto u mom srcu, svi live nastupi na dodjelama nagrada Porin uvijek su poseban doživljaj. Dora je bio posebno riskantan izlet kojeg ću se rado sjećati.

I za kraj, koji su vaši planovi i želje za budućnost benda Pavel?

Tonka: Želim nam još puno pjesama koje će ostaviti neki trag i barem dva velika hita da možemo plaćati račune.

Aljoša: Pun Lisinski, napunili smo ga jednom, ali zajedno s prijateljima iz Detoura, dugujemo sebi jedan solonastup tamo. n