Prije sam bio čista stihija, s godinama sam postao osoba koja voli red
Cilj mi je na najbolji način predstaviti se u Opatiji, znati da sam zajedno sa svojim timom dao najbolje od sebe
Sa svojom autorskom pjesmom “Južina”, nakon pet godina na Doru se ponovno vraća Luka Nižetić. Zanimljivo je da će mu ovo biti peto sudjelovanje na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije pa bismo u njegovom slučaju mogli reći da bi mu ovo mogla biti “peta sreća”. Od Luke, koji se u startu nametnuo kao jedan od favorita ovogodišnjeg glazbenog natjecanja koji bi nas mogao predstavljati u Švicarskoj, navikli smo očekivati neočekivano tako da se s nestrpljenjem iščekuje i njegov scenski nastup, za koji će biti zadužena poznata koreografkinja Larisa Lipovac. Više o svemu doznali smo u kraćem razgovoru s popularnim 41-godišnjim Splićaninom.
Što te je potaknulo da se ponovno prijaviš na Doru i po čemu pamtiš prijašnja izdanja?
- Iskreno, nisam uopće razmišljao prijaviti se. No kako sam prošlog ljeta krenuo s radom na svom prvom kantautorskom albumu, gdje sam u Komiži zajedno s producentom Markom Mihaljevićem napravio desetak suvislih skica, menadžerica mi je rekla da bi bilo dobro da odem na Doru sa svojom autorskom pjesmom. Tako je pao odabir na “Južinu”, koja mi se učinila najboljim izborom. Dva mjeseca smo ju “peglali” u studiju, jer je prvotno bila zamišljena kao laganija numera, ubacili smo ojkalicu i gusle te joj dali novu dimenziju. Malo sam izašao iz svojih okvira što se tiče glazbenog izričaja, ali mislim da sam i dalje zadržao svoj prepoznatljivi rukopis. Kako će mi ovo biti već peti put na Dori, spadam već u kategoriju starosjedilaca. Kad samo pomislim kako je ove godine točno 20 godina od mog nastupa na Dori s pjesmom “Proljeće”, malo me štrecne ta spoznaja, vrijeme prebrzo ide. Dora je ponovno u Opatiji, što me veseli, samo da sam na moru. Moram priznati da su prijašnje Dore prolazile u puno većem broju druženja, popratnih aktivnosti, ručkova, nekako je bio veći šušur, ali bio sam mlađi i luđi.
Približi nam malo kako je nastala “Južina”. Što za tebe simbolizira južina, na koji način utječe na tebe?
- Možda će zvučati kao PR, ali pjesma je doista nastala za vrijeme južine, gdje sam tri dana bio u svom komiškom apartmanu, bezvoljan i nikakav, baš mi je bilo sve tlaka. Uzeo sam gitaru, udrio b-mol i iz mene je samo izišla prva rečenica: “Južina me valja, mozak mi ka’ žvaka.” To mi se učinilo zgodno i na osnovi toga sam počeo graditi pjesmu. Južinu bi slobodno mogli prodavati kao hrvatski autohtoni proizvod jer mislim da se nigdje toliko ne priča o njoj kao u nas. Kad kažeš ‘’južina’’, jednostavno znaš što to znači, bumba te glava, nisi ni za šta, jednostavno prespavaš dan i čekaš da ti dani bunila prođu. Mene dosta zna puknuti na neki osjećaj nostalgije, u glavi mi malo zamanta, čak mi je rubno i neki čudan lijep osjećaj. Upravo me taj osjećaj inspirirao za pjesmu, tako da sad imam pjesmu koja priča o vjetru s juga, njegovoj snazi, njegovoj težini, koji budi emocije i razna stanja u ljudima.
Kako si zadovoljan dosadašnjim reakcijama slušatelja na “Južinu”? Čini se da te pjesma nameće kao jednog od favorita...
- Ne volim se stavljati u ulogu favorita, bilo je toga i prije, pa više ne reagiram na to. Svakako je lijepo vidjeti da se ljudima sviđa pjesma, spot, cijeli pakung koji smo predstavili, što je dodatni poticaj za live nastup. Kroz svojih 20 i više godina glazbenog djelovanja naučio sam da su očekivanja najgora u ovakvim situacijama. Idemo korak po korak, prizeman sam, cilj mi je na najbolji način predstaviti se u Opatiji, znati da sam zajedno sa svojim timom dao najbolje od sebe u tom trenutku.
Što kažeš na konkurenciju na Dori? Koga vidiš kao “najopakijeg protivnika” i kakva su tvoja očekivanja?
- Ima doista dobrih pjesama, drago mi je vidjeti da ima dosta mladih glazbenika, nekih novih lica. Ako baš moram reći, meni je po senzibilitetu najbliža Jelena Radan. Inače volim njezin vokal, karizmu, emociju, predivna osoba koja uvijek pruži neku čaroliju svojom izvedbom. Nisam inače ljubitelj natjecateljskih formi, jer smatram da je glazba osobni doživljaj, što se nekome sviđa, drugome se ne mora svidjeti. Svima želim da se predstave u najboljem svjetlu i da im nastup na Dori bude dobra platforma za daljnji rad.
Jesi li počeo s pripremama? Što nam možeš otkriti o tvom scenskom nastupu?
- Radimo tutta forza, svaki dan u plesnom centru Tala kod Larise Lipovac. S Larisom sam prijatelj, već smo do sada radili na mnogo mojih projekata, imamo iza sebe jednu Doru, spotove, tako da se znamo u dušu i potpuno joj vjerujem. Već smo postavili cijeli koncept scenskog nastupa, a sad usavršavamo detalje, od koreografije do režije rasvjete i kadrova. Videobroj nam je već zadao neke smjernice, tako da će se dosta toga oslanjati na taj vizual, a, naravno, bit će tu i nekih iznenađenja, samo molim Boga da do Opatije ne škercam nogu. (smijeh)
Označava li “Južina” možda neku tvoju novu glazbenu fazu, novi početak, s obzirom na to da zvuči drukčije od svega što si dosad radio?
- Već sam s pjesmom “Manistra na pome”, koju sam objavio prošle godine, otvorio priču autorskog albuma. Stvorio se trenutak kada sam osjetio da moram ponuditi nešto baš svoje, autentično. Ovo je jednostavno došlo neplanirano, uzeo sam gitaru u ruke i sve je krenulo. Možda se i može to nazvati nekom novom fazom, iako je rad na svakom novom albumu jedan novi početak. Mogu reći da su sve pjesme koje će se naći na albumu baš moja intima, 100 % ja, jer uz glazbu potpisujem i tekst. Nije bilo nikakvih kalkulacija, samo sam se prepustio i uhvatio taj moment inspiracije. Svega će biti u zvuku, od Dalmacije, gypsyja, ska i modernog, čisti eklekticizam na kakav je publika već navikla od mene. (smijeh)
Kako izgleda jedan tvoj uobičajeni dan? Funkcioniraš li bolje u svojevrsnom neredu ili kada su stvari pod kontrolom?
- Postao sam osoba koja voli svoju rutinu, imam neki svoj red. Dosta rano se budim, prošetam Chaku, doručkujem, zatim slijedi odlazak u teretanu, to mi dođe kao neka jutarnja higijena. Nakon toga slijede daljnje obveze - studio, medijske aktivnosti ili planiranje za ljetnu sezonu u mojim restoranima, uvijek je nešto. Znam da me sada čeka dosta aktivno razdoblje prije Dore, od proba, intervjua, paralelno se radi i na novim pjesmama, no naći ću vremena i za odmor uz neki dobar film. Prije sam bio čista stihija, s godinama sam postao osoba koja voli red, i u glavi i u kući. (smijeh)
Poslije Dore, koji su ti glazbeni i neglazbeni planovi za predstojeće razdoblje?
- Nakon Dore ulazim u studio s Markom Mihaljevićem i nastavljam rad na albumu, koji bi trebao izaći ove godine. Već su krenuli i dogovori za koncertne nastupe, tu me čekaju i pripreme za još jednu ljetnu sezonu u mojim restoranima u Komiži, kreću i snimanja nove sezone emisije “Tko to tamo pjeva?”, a možda će se naći vremena i za neko putovanje. Sve u svemu, baš onako kako mi odgovara, radno, kreativno i relaksirajuće razdoblje.