Da "djeci više trebaju uzori nego kritičari" svjedoči jedan od najgorljivijih mentora u glazbenom showu "The Voice Kids Hrvatska" - Marko Tolja, koji je gostovao u HTV-ovoj emisiji "Kod nas doma".

- "The Voice Kids" nešto je što nisam u životu očekivao da će se dogoditi. Ja sam u ovoj TV kući svašta radio, svakakve showove, ali ovo je moj prvi Voice i odmah - Voice Kids. Moram reći da sam zaljubljen u taj show, kao što sam zaljubljen u svu tu djecu iz mog tima, iz drugih timova, ali i u one koji nisu prošli. Mislim da mi je u 19 godina bavljenja profesionalnom glazbom trebala jedna ovakva injekcija iskrenosti koju dobivamo od te djece - priznaje Tolja, koji se osvrnuo i na užurbani prosinac koji je iza njega.

- Ja sam postao božićni pjevač, adventski. Mislim da sam prošle godine oborio rekord, imali smo 20 koncerata u mjesec dana. I onda još uz to "Voice Kids", probe, pa moji doma "kids" - našalio se i dodaje kako je bilo izazovno. Pričao je i o svojoj prvoj autorskoj božićnoj pjesmi.

- Božićne pjesme se pišu ljeti, da stigneš sve to snimiti. Ja se to naravno nikad ne sjetim, i tako se dogodilo i ove godine. I onda sam si rekao: "Opet si zaboravio." Ali se onda dogodilo predbožićno čudo, kada sam 25. studenoga sanjao pjesmu, 26. sam se probudio, sjeo za klavir i napisao ju. Taj isti dan sam zvao svog producenta da mu kažem da sam napisao božićnu pjesmu, i da ju trebamo snimiti. On je najprije mislio za Božić 2025. godine. I onda smo u rekordnom roku sve uspjeli - snimili smo pjesmu, i na Svetog Nikolu izišla je "Na Božić doći ću" - prisjeća se Tolja.

Na pitanje je li ga iznenadio poziv da bude mentor u "The Voice Kids", odgovorio je potvrdno.

- Bio sam puno sezona u showu "Zvijezde pjevaju" u žiriju, ali "The Voice" mi je uvijek bio tiha patnja. Uvijek sam maštao da bi bilo fora biti mentor u The Voiceu i onda je došla pozivnica za "The Voice Kids". U početku me je bilo jako strah jer imam doma dvoje djece i znam da je s djecom uvijek "klizavo". Treba biti oprezan. Kada sam dobio pozivnicu, puno sam razmišljao kako to sve izvesti, ali onda na kraju sam se prepustio kako mi je došlo prirodno i koliko god da sam spomenuo da mi je prekrasan "The Voice Kids", toliko mi je i težak bio - priznaje i dodaje kako su klinci divni te da je došao u godine da govori: "Kad sam ja bio mlad, onda je to bilo skroz drugačije, sad je sve katastrofa."

- No meni su klinci iz našeg Voicea dali neku svijetlu budućnost i ima nade na kraju tunela. Svi su pristojni, odgojeni i slušaju lijepu glazbu, što je mene bilo strah jer kad gledaš te trendove glazbe, što danas klinci slušaju, pitaš se što će biti - kazao je.

Kaže kako mu najteže pada neokretanje, odnosno izbacivanje djece iz showa.

- Mi smo 85-ero njih slušali na prvim audicijama, pola ih je samo prošlo jer su takva pravila. I uvijek kad sam gledao The Voice na televiziji, mislio sam: "Ovo bi bilo puno lakše da ti zapravo vidiš te ljude koji pjevaju." Mislim da je u "The Voice Kids" puno bolje da ih ne vidimo, jer bi svi prošli, toliko su slatki i divni. Teže nego u "velikom Voiceu" je to što je tu velika razlika između pjevača - od osam godina i od 14 godina. Ti od osam su najslađi na svijetu i čuješ ih kao neke princeze iz Disneyjevih crtića, a ove od 14 su već mlade žene s vrlo ozbiljnim i zrelim glasovima - kaže Tolja, koji se nakon 16 godina vraća na Doru "jer je to platforma koja je najgledanija, najslušanija i, nažalost, jedina gdje se priča o glazbi."

- Ja sam napisao glazbu i dio teksta i odmah mi je izišla ta priča o mentalnom zdravlju, što sam zapravo kroz The Voice Kids upoznao i saznao neke podatke o mentalnom zdravlju mladih koji su me jako i kao glazbenika, ali i kao roditelja prestrašili. Koliko zapravo mladih ljudi ima problema s anksioznošću. Ja, recimo, s 15 godina nisam znao tu riječ uopće, a danas svaki treći, četvrti, peti mladi čovjek ima problem s tim. Onda sam nazvao svoju prijateljicu i kolegicu iz The Voicea, Miju Dimšić, da mi pomogne još i dovrši tekst - pojašnjava i dodaje kako je jedini razlog zašto se prijavio na Doru da se o toj temi malo više priča i da je postanemo svjesni.

- Mentalno zdravlje se percipira kao privatni problem, a to je zapravo javni problem. I kad netko ima problem s time, onda se njega odmah na neki način marginalizira i pusti ga se da se on bori sam sa sobom i sa svojim problemom. Što je krivo. Povezao sam se s nekim udrugama, psiholozima i psihijatrima i mislim da je prvi korak i onaj najvažniji u ozdravljenju kada društvo prihvati osobu s problemom. To je kod nas još jedna tabu-tema i zato sam išao na Doru s ovom pjesmom, da se o tome počinje malo više pričati. Ako u tome uspijem, ja sam sretan. Nikakvih Eurosong ambicija nikad baš nisam imao - zaključio je Tolja.