Slaven Poje lik je kojeg smo ove jeseni upoznali u dramskoj seriji Nove TV “U dobru i zlu.” U ulogu Slavena, prijatelja i kolegu glavnog junaka Veljka, stao je glumac Igor Kovač. Vukovarski glumac iza sebe ima bogatu paletu likova koje je utjelovio na setovima filmova i serija, ali ponajprije na kazališnim daskama, koje su, kako kaže, početak i kraj svega. U intervjuu za naš TV prilog, s Igorom Kovačem razgovaramo o brojnim pojedinostima serije “U dobru i zlu”, mnogim projektima na kojima je radio te još o mnogočemu.

Igore, od ove jeseni gledamo vas kao Slavena u seriji “U dobru i zlu”. Kako ste pristupili Slavenu i razvijali njegov lik za brojnih epizoda serije?

- Prije svega, veliko mi je zadovoljstvo glumiti u seriji “U dobru i zlu” jer je Nova TV okupila snažnu glumačku ekipu, s kojom je vrlo zabavno raditi. Tu je i Filip Juričić, s kojim prvi put glumim. Upravo je naše televizijsko, pa i privatno prijateljstvo stvorilo lik Slavena. Lik se razvijao iz odnosa prema Veljku i našoj zajedničkoj borbi da održimo našu građevinsku tvrtku na nogama.

Bi li se Igor i Slaven družili u slobodno vrijeme i bili prijatelji?

- Nisam siguran da bi takva dva različita karaktera zajedno mogla funkcionirati. Slaven je s obzirom na mene previše “picajzla”. Ja nisam sklon detaljima i perfekcionizmu. Takvo ponašanje me previše uznemirava. Naravno, pivo bismo mogli popiti zajedno do prve svađe.

Kako su izgledala snimanja i snimajući radni dani te jeste li u ovom trenutku gotovi sa snimanjem “U dobru i zlu?”

- Snimajući dani su vrlo dinamični. Meni su najdraža snimanja na lokacijama jer se uvijek moramo iznova prilagođavati novom igrajućem prostoru. Trenutačno ne snimam. Imao sam pauzu od dva mjeseca jer sam morao na neodgodivu operaciju koljena. Sada sam u sedmom tjednu fizikalne terapije i dobro se oporavljam. Prošli tjedan sam bacio štake i ubrzo se vraćam na kazališne daske i pred kamere.

Koliko ste često igrali u telenovelama s velikim brojem epizodama kao što je ova i po čemu je to zahtjevan posao za vas kao glumca, ali i iz pogleda lika kojeg tumačite?

- To je svakako veliki izazov za svakog glumca. Ovo je već drugi put da snimam seriju s puno epizoda. Kontinuitet priče i uloge je možda najodgovorniji i najzahtjevniji segment kada je pred glumcem mnogo epizoda. Zbog načina snimanja, zbog preskakanja u narativnom vremenu, zahtijeva doziranje emocija i održavanje unutarnjeg dramskog luka uloge.

Matko Stankovic

Televizijski gledatelji sjećaju vas se kao Hansa iz serija “Nedjeljom ujutro, subotom navečer”. Kako se prisjećate te vrlo britke serije? Isječak “Igrači z Mača” iz te serije je, primjerice, vrlo popularan na YouTubeu.

- “Nedjeljom ujutro, subotom navečer” vrlo je specifična serija. Uvijek je se rado prisjetim i žalim što nismo imali priliku snimiti i drugu sezonu. Imala je veliku gledanost, što potvrđuje današnja gledanost kultnih scena na YouTubeu iz spomenute serije. Tu scenu na stablu smo snimili u žurbi zbog kiše koja je bila u najavi. Ali kako to u našem poslu biva, baš tada smo se najviše smijali i jedva smo snimili tu scenu. Rado se sjetim Jana Kerekeša. Odličnog glumca i kolege koji je došao na set u kostimu policajca s perfektnim akcentom ‘z Mača’. Tako je sve krenulo. To mi je jedna od dražih scena.

Zanimljivost je da su u spomenutoj seriji igrale i Iva Mihalić i Mirna Medaković, glumice koje tumače dvije glavne ženske uloge iz serije “U dobru i zlu”. Jeste li često surađivali s tim dvjema glumicama u seriji “U dobru i zlu” i, općenito, s kojim glumcem sa scene najčešće glumite?

- Da, to su moje drage kolegice. S Mirnom sam, evo, već drugi put pred kamerama, a s Ivom sam od samih početaka u partnerskim odnosima. S Ivom sam studirao u istoj klasi i već smo tada bili nerazdvojni u glumi, pa poslije u spomenutoj seriji, pa onda u filmu “Ćaća”. U HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci započeli smo kazališno druženje u predstavi “Da je proklet Kam” pa sve do HNK-a u Zagrebu, gdje smo zajedno igrali u “Revizoru” i “Don Juanu”.

Velik predmet vašeg rada jest rad u kazalištu. Prvak ste drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Kako pristupate kazalištu, živim izvedbama i izravnom kontaktu s publikom? Koliko kazalište uzbuđuje?

- Kazalište je za mene početak i kraj svega. Ali samo kada su uspješni projekti u pitanju. Šalim se. Biti na pozornici je terapija za sve nas, i za publiku i za izvođače. Kazalište je istina i trenutak.

Zanimljivo je da ste glumili tatu Pauline P., a mamu je igrala Judita Franković Brdar. Kako se prisjećate tog nedavnog filma o poznatoj domaćoj književnoj junakinji?

- Snimanje filma “Dnevnik Pauline P.” bilo je vrlo zabavno. Ništa manje zabavno nije bilo ni snimanje drugog dijela filma koji smo snimili prošlog ljeta. Jedva čekam vidjeti nastavak filma kao i ostatak Hrvatske jer “Dnevnik Pauline P.” ima veliku gledanost i iznimno je popularan!

Tijekom karijere posuđivali ste glas animiranim junacima. Koliko vas ispunjava taj rad za koji mnogi upućeni kažu da je posebno iskustvo?

- Davanje glasa animiranim junacima posebno je veselje. Dok sinkroniziram crtiće, ispred mikrofona uvijek se vratim u djetinjstvo. U sinkronizacijama su potpune transformacije dopuštene i otvaraju posebne svjetove. Upravo u kinima igra “Mufasa”, u ovom sam filmu dao glas Kirosu, lavu negativcu, prvi put sam otpjevao i song. To mi je bio veliki izazov.

Što ste kroz svoju glumačku karijeru naučili o ljudima, sebi i svijetu oko sebe?

- Shvatio sam da su iskrenost i hrabrost sve. Oni projekti i uloge kojih sam se najviše bojao bili su najuspješniji i donijeli su neke promjene u životu, pa i razvoj.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- “Daj si vremena, Igore” - to su mi uvijek govorili stariji kolege zbog moje nestrpljivosti.

Mate Mišo, Niko i brat Robert također, fiktivni doktor Luka… Prezime Kovač vrlo je rašireno u našoj zemlji, stoga imate li najdražeg prezimenjaka među poznatim Kovačima?

- Mišo Kovač legenda. Nema dalje.

Povrh poslovne svakodnevice, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom?

- Puno vremena potrošim na isprobavanje raznih novih hobija jer sam znatiželjan. Trenutačno sam na rehabilitaciji pa još dugo neću igrati tenis, ali zato puno čitam, gledam serije, filmove, puno vremena provedem gledajući razne podcaste. Odlazim na sate pjevanja i, naravno, sviranje gitare.

Koja su vam omiljena TV lica nevezano uz to kojom se televizijskom formom bave i zašto?

- Najzabavnije mi je gledati naše političare i uvijek se veselim kad se pojavi neko novo lice na političkoj sceni. Naša politika nudi izobilje likova.

I za kraj, budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, uz koji se TV sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?

- Na kraju dana se opuštam uz Masterchef. Kroz tu emisiju sam naučio puno toga o kuhanju. Jedino je problem što mi proradi apetit prije spavanja.