Lana Ujević Telenta: Bit će što bude, na meni je samo da radim najbolje što mogu
Uloga Mile Majher u “Dnevniku velikog Perice” bila mi je najveći i najljepši izazov u karijeri
Mila Majher ili Nika Srića. U oba slučaja fiktivni je lik svojim glumačkim djelom utjelovila Lana Ujević Telenta. U drugoj sezoni HRT-ove serije “Dnevnik velikog Perice” stala je u cipele pjevačice u usponu Mile Majher, a gledamo je i u telenoveli Nove TV “U dobru i zlu” gdje igra Niku Sriću, kćer glavnog junaka. Uz televizijske uspjehe glumica je aktivna na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Minulih tjedana gledali smo vas u drugoj sezoni serije “Dnevnik velikog Perice”. Kako vam se svidjela uloga Mile Majher i kako ste stvarali njezin lik?
- Mila mi je bila najveći i najljepši izazov u dosadašnjoj karijeri. Čim sam dobila tekst za audiciju, počelo me je kopkati kakva je to osoba koja u jednoj sekundi kaže nešto sasvim racionalno i prihvatljivo, a u drugoj izjavi potpunu glupost i sad mi je smiješno koliko sam vremena potrošila razmišljajući o tome, ali sam shvatila da uloga Mile mora nužno biti najiskrenija osoba na svijetu. U realizaciji svake uloge na kojoj radim, ja kao glumica, nastojim biti iskrena, ali je ovo bila prva uloga koja je kao osoba i karakter toliko iskrena da samu sebe i druge svojom istinom i brzopletošću dovodi u neugodne situacije. Ona to vrlo brzo i sama osvijesti, ali si ne može pomoći. U srži je dobra i ima dječju naivnost koja je toliko lijepa jer zbog vlastite dobrote ništa loše ne očekuje ni od drugih ljudi. Privatno se i družim s jednom odraslijom “Milom” i njezine anegdote su nešto najzabavnije na svijetu. Žao mi je što je češće nemam priliku vidjeti.
Kako opisujete drugu sezonu “Dnevnika velikog Perice”?
- Teško je meni suditi i govoriti o tome. Ja sam bila veliki fan prve sezona, koja mi je bila fantastična. Drugu sezonu nisam mogla gledati jednako objektivno, ali dok sam čitala scenarij, već mi se činilo kako će druga sezona biti odlična i sudeći po reakcijama gledatelja, mislim da se odradio odličan posao.
Iza Mile Majher ostat će i vaša izvedba pjesme “Ostavi mi barem nešto”. U pripremi pjesme pomogao vam je pjevač Dino Antonić. Jeste li ikad prije imali pjevačku ulogu u poslovima koje ste radili?
- Osim “Ostavi mi barem nešto” izvodim u kasnijim epizodama i divnu pjesmu “Ni ti ni ja” Arsena Dedića i presretna sam da sam dobila priliku iskoristiti svoj nebrušeni talent za upotpunjavanje uloge Mile. Za Dinu Antonića imam samo riječi hvale. Osim što mi je bio divan mentor s kojim sam radila prvi put na pjevačkoj tehnici, odlično smo se zabavljali. Na snimanju svake pjesme bio je i Vinko Brešan, koji je kao redatelj slušao može li čuti što pjesmom želimo poručiti. Tehnika, melodija i riječi su jedno, ali dio vokalne izvedbe je meni zapravo ista stvar kao i gluma – da ono što govorim doista i mislim. Prije sam imala priliku pjevati u operi “Životinjska farma”, koju je režirao Krešimir Dolenčić, te u diplomskom ispitu, iz glume koji je također režirao Dolenčić, pa bi se moglo reći da mi je on prvi dao priliku da spojim ove dvije umjetnosti. Mila Majher prva je doslovna “pjevačka uloga”, odnosno uloga pjevačice.
Televizijska publika mogla vas je sve ovo vrijeme usporedno pratiti i u seriji “U dobru i zlu” na Novoj TV. Koliko je različito iskustvo snimanja u te dvije serije?
- Vrlo je različito iskustvo. Veliki broj epizoda u relativno kratkom razdoblju snimanja iziskuje brzinu na koju se kao glumac moraš naviknuti, prilagoditi i izvući najbolje što možeš. Ne rade se probe i scene se obično snime u nekoliko prolaza, pa je važno da se sam što više pripremiš doma i vodiš računa o tome što si snimio prije, što ćeš poslije i da nekako održiš luk lika u velikom broju scena koje se ne snimaju kronološki. Ali imam sreće da se za seriju u “U dobru i zlu” spojila super ekipa i gledam na ovaj format kao izvrstan glumački trening. “Dnevnik velikog Perice” je miniserija i snimalo se šest epizoda kroz nešto manje od dva mjeseca, ali se na pripremu potrošilo mnogo vremena. Imali smo i podosta glumačkih proba, što je rijetkost i luksuz jer kao glumac polsije na snimanju znaš na čemu si i što je konačni cilj, pa se imaš priliku baviti nijansama. Ali su se neke scene zahvaljujući probi jako brzo snimile.
Nika Srića lik je kojeg tumačite u “U dobru i zlu”. Po čemu ćete je pamtiti?
- Možda po tome što sam, pogotovo u početku snimanja serije, često snimala vrlo emotivne scene i iz zezancije sam počela voditi dnevnik glumačkih plakanja i jedan tjedan sam dogurala do ukupno 16. To mi je rekord. Šalu nastranu, drago mi je da sam nakon fakulteta dobila priliku opet raditi za Novu TV jer mi je i prvo iskustvo snimanja prije akademije bilo nešto posebno, što me je zapravo i motiviralo da odem na prijamni ispit. Tako da je to kao neki savršeni krug. A “Nika” će se i razvijati dokle god budemo snimali, i tome se veselim.
Lana, sprechen Sie deutsch? Rođeni ste u Njemačkoj, a vaša prva glavna uloga bila je u predstavi “Astronaut Wittgenstein”. Koliko imate prilike govoriti i glumiti na stranom jeziku?
- Istina, to je se baš zanimljivo poklopilo jer od upisa na akademiju više se nisam aktivno koristila njemačkim jezikom i kada sam ga dobila priliku ponovo oživiti, osjećala sam neki strah jer sam bila svjesna da je nemoguće govoriti ga savršeno kad ga toliko dugo nisam koristila. Ali je mozak zanimljiva stvar. Čim sam stigla u Beč, samu sebe sam trenirala da “prešaltam” mozak na razmišljanje na njemačkom i kolege s kojima sam komunicirala zamolila sam da me puste da se mučim i parafraziram riječi ako mi neka određena ne padne na pamet i za dva tjedna se dogodilo da sam se jezično odblokirala i da se govor vratio na sto posto, pa je tako i gluma prodisala. Priliku za govorenje sam nakon predstave stvorila samoj sebi pa nekad sama sa sobom govorim njemački i tako ga držim aktivnim u slučaju da se pruži nova prilika za posao gdje bi mi to moglo koristiti.
Aktivni ste i u kazalištu (ako se ne varam, HNK-u Zagreb). Kako kombinirate daske kazališta sa setovima igranih serija i zašto volite oba glumačka izraza?
- Dok sam snimala “Dnevnik velikog Perice”, planirala sam vlastito vjenčanje. U petak sam snimala, u subotu sam se udala i isljedeći tjedan nastavila snimati. “Kralj Gordogan” se radio u razdoblju dok sam baš dosta snimala “U dobru i zlu” i ta dva mjeseca nisam imala nikakav privatni život. Doma sam isključivo spavala, ali sam bila toliko sretna što imam priliku raditi predstavu i seriju da bih svaku večer zaspala zadovoljna. Svaka uloga, svaki oblik “glume”, svaka proba i svako snimanje koristim za brušenje vještine i osvještavanje. Teško je u nekoliko rečenica sročiti ljubav prema radu u kazalištu. Možda se može definirati kao ljubav prema radu. Svaku probu zaboravim na sve i budem prisutna i to mi dođe kao neka vrsta aktivne meditacije. Volim kad se spoje različiti ljudi, temperamenti i životna iskustva i iz toga nastane nešto lijepo. Još sam na početku karijere i voljela bih češće raditi na predstavama jer mi je svako iskustvo dosad puno značilo za osobni rast i razvoj. Svakom suradnjom bolje upoznajem ljude i svakom ulogom bolje upoznajem sebe. I sada dok ovo pišem, shvaćam da mogu isto reći i o snimanju. Gluma je gluma, izražavam se na način prikladan mediju, ali u srži je uvijek potraga za istinom i onda oblikovanje te istine u nešto zanimljivo.
