Nakon što je oduševio publiku rasprodanim i energičnim koncertom u zagrebačkom Boćarskom domu, glazbenik i trap-ikona Hiljson Mandela nedavno je održao i veliki samostalni koncert u Rijeci.

Ove ste godine imali rasprodan koncert u Boćarskom domu u Zagrebu. Čini se da publika samo raste, a nastupit ćete i za Novu godinu u Zagrebu s Gršom, Miach, Baby Lasagnom i Josipom Lisac. Jeste li zadovoljni svojim dosadašnjim uspjesima?

- Iznimno sam zadovoljan i neopisivo, ali uistinu neopisivo zahvalan na svemu što se dogodilo i događa u mojoj glazbenoj karijeri. Mnogi snovi mi se ostvaruju pred očima i ne mogu se oteti dojmu da je ova stvarnost u kojoj mislim da postojim prepuna blagoslova. Sve je moguće ostvariti za nekoga tko naporno radi i kontemplira i, znajući to, još sigurnije kročim u nove izazove. Bitno je ne pomamiti se za prolaznim stvarima, ostati prizemljen i osjećati zahvalnost i samo nebo je granica, ako granice uopće postoje u vlastitom rastu. Vizija se definitivno širi kao i percepcija.

Imate nekoliko novih singlova, a "Ankaran" je zauzeo vodeće mjesto Billboard Croatia Songs liste, čime ste uz Gršu dosada jedini domaći autor i glazbenik komu je to uspjelo. Kako, s obzirom na to, vidite poziciju trap-glazbe u današnjem hrvatskom društvu, ali i šire?

- U vremenu odgovaranja na ovo pitanje nova suradnja s Miach na pjesmi "Anđeo" je također #1 na Billboard, HR Top 40, Shazam i mnogim drugim ljestvicama diljem regije i u Hrvatskoj. Vjerujem da bi neke pjesme Kuku$-a i prije moje aktivne solokarijere bile pozicionirane visoko na Billboardovoj ljestvici da je ona postojala u to vrijeme, ali drago mi je da je priča sve jača i jača. Teško je govoriti o trapu kao o žanru koji je doveo do nekih rezultata od navedenih uspješnica jer se mnogo žanrova tu izmiješalo i čak bi se dalo argumentirati da su mnogi od tih najvećih rezultata upravo pjesme koje žanrovski i nemaju previše veze s trapom. Ali trap kao glazbeni pokret definitivno je sve snažniji.

Iznimno je uspješan i vaš spomenuti singl "Anđeo", na kojemu gostuje Miach, kao i pjesma "7 ujutro". Koliko su vam važne suradnje s drugim autoricama i autorima sa scene?

- Dvije glave su uvijek pametnije od jedne, a suradnje sam oduvijek volio. Možda jer sam uvijek bio u raznim bendovima, a tu se uvijek radi o nekakvim suradnjama, samo se sve predstavlja pod jednim imenom, pa često taj koncept suradnje prođe ispod radara. I drago mi je da sam u pjesmi "Anđeo" ponovo ostvario suradnju s Miach i da nakon singla "NLO" ponovo imamo duet koji je publika još bolje prihvatila!

Vaš samostalni prvijenac "Mandela Effect" izišao je prije dvije godine. Kako gledate na njega sada kada se malo slegnuo?

- Jako mi je drago što album još uvijek toliko dobro prolazi i što sam ga u cijelosti radio ispočetka s Lockroomom, kao potpuno novi projekt umjesto da koristim info i demo snimke koje sam izvorno prikupljao za njega. Čast mi je bila imati tako dobre glazbenike kao goste na svom prvom soloalbumu i osjećam golemu zahvalnost prema svim fanovima koji i dalje suludo slušaju te pjesme. Nisam osjećao pritisak, već želju za dokazivanjem i preuzimanjem statusa koji sam mislio da zaslužujem kao samostalni umjetnik koji je cijeli život u glazbi.

Kapitalistički sustav diktira hiperprodukciju koja se događa na glazbenoj sceni, pogotovo umjetnicima koji postanu popularniji. Koliko uspijevate navigirati između ovakvih stvari, ustaljenih društvenih normi i sustavno nametnutih ograničenja?

- Radim ono što volim i pokušavam ne filozofirati previše u svojoj glazbi jer je to nešto što već prečesto radim u svakodnevnom govoru i životu. Gledanjem na glazbu kao na granu umjetnosti ravnopravnu slikarstvu ili filmu ne stavljam si neka ograničenja, pa tako ni vremenska, nego gradim svoj svijet korak po korak. Logično je da se svijet ili svjetovi koje umjetnik gradi ponekada razlikuju od stvarnoga, bar subjektivno, ali velik dio mojeg kataloga je i u nedostatku bolje riječi - jednostavno zabava.

Spomenuli ste ranije u intervjuu za Glazbu.hr kako ste nakon prvog albuma dobili tzv. titulu kontroverznog umjetnika jer se bavite temama kojima se trap inače ne bavi. Je li to još uvijek tako? Postoje li podjele na domaćoj trap-sceni, odnosno koliko vam je važno zajedništvo unutar žanra, ali i općenito glazbene scene?

- Vrijeme je da prestanemo gledati na glazbu i glazbenu industriju kao nešto potpuno odvojeno od umjetnosti. Jasno mi je da se upitnici pojavljuju kada se netko bavi isključivo jednim žanrom i/ili obrađuje samo nekoliko tema, ali ako postoji neka raznolikost i dubina, volio bih misliti da se treba sagledati šira slika. Bogu hvala, scena nakon toliko dugo vremena danas konačno postoji, raste i svatko ima svoj doprinos njoj kroz unikatni zvuk koji donosi. Meni je važno zajedništvo jer se sjećam dana kada nas nitko (izuzev nekolicine starijih kolega) nije htio podržati. Kuku$ je uvijek bio tu da pruži ruku i osigura da se nešto takvo više nikada ne dogodi mladim i perspektivnim glazbenicima iz našeg ili srodnih žanrova koji su kliknuli s nama.