Prilikom njezina nedavnog boravka u gradu na Dravi razgovarali smo s književnicom, glazbenicom i voditeljicom Anđom Marić. Osijek je bio 35. grad u koji je došla predstaviti svoju knjige "Moja revolucija u 365 dana", koja je zapravo transkript njezinih 365 videa na YouTubeu.

Opišite nam svoju knjigu u nekoliko rečenica.

- Prati moj život, stil, optimizam. Pisala sam ju kao pomoć za samu sebe. Bila sam žena koja je mogla sve, i sve sam radila s tijelom. Onda me odjednom tijelo izdalo. Mislim si, kako ću živjeti sad? Obuzeo me sram, stradao mi je ego, nisam nikamo htjela ići. Nakon pandemije i potresa shvatila sam da već devet godina odgađam svoj život i da ne želim umrijeti prije nego što ga krenem živjeti. Tad sam objavila prvi video, a onda sam videa pretvorila u knjigu. Svaki dan ima drugu temu, savjet ili zadatak.

U knjizi kažete kako nitko nije vjerovao u vas osim vas samih. Čvrsto ste vjerovali u svoj put. Odakle snaga za to?

- Ne znam otkud. Ja doista vjerujem da svi mi imamo superheroja u sebi, samo ga nismo svi imali potrebe izvući. Kada ti teče voda u grlo, kada moraš preživjeti, itekako ćeš spasiti sebe.

Kako biste htjeli da se čitatelji osjećaju nakon što pročitaju knjigu?

- Htjela bih da se osjećaju bolje. Inače je to moja tajna namjera. Ja prije svake svoje promocije zaželim da se ljudi osjećaju bolje sami sa sobom kad su otišli, nego kada su došli. I zapravo ja vjerujem da će većina ovih ljudi danas doći doma i reći ''nisam ja tako loša, mogu ja to". Evo, to želim.

Napisali ste i dvije dječje knjige. Odakle ideja za to?

- Ja sam žena dijete, nikad nisam skroz odrasla. Pisala sam ih za dijete u meni. Moja prva knjiga, "Afra", izašla je upravo u Osijeku. Napisala sam ju kada sam se borila za skrbništvo nad svojim djetetom i nisam smjela biti s njim svaki dan. Onda sam pišući tu knjigu zapravo pisala kako ga želim odgajati i neke pravilne stvari koje mu želim prenijeti. Kroz knjigu sam napravila da mu to sve bude nekako zabavnije. Međutim, moj sin nije pročitao moju knjigu. Rekao je "ako te netko zna, ja te znam".

Na YouTube kanalu obrađujete svakojake teme. Ego, slobodna volja, seksualnost. Kako odlučujete o čemu ćete snimati?

- Zato što je to taj dan meni aktualno. Zapravo, vi kroz moj kanal gledate ono što se meni taj dan događa, što sam ja taj dan shvatila i čime se bavim. I onda idem snimiti taj video jer tek kad sam sebi znaš objasniti, shvatio si. Onda ja govoreći o tome, utvrđujem sama sebi gradivo. Ono što je meni bitno.

Prošlo je 12 godina od dijagnoze multiple skleroze. Koja je razlika između Anđe tada i Anđe sada?

- Golema. Ja to zovem poglavlja, kao u knjizi. Tako sam u mojih prvih četiri, pet poglavlja plakala na podu kupaonice i ljutila se na cijeli svijet.

Neki dan ste objavili video koji je prenijelo dosta medija. Prikazuje kako se teško sama odijevate. Napisali ste u opisu kako nemate inkluzivni dodatak ni priznato tjelesno oštećenje. Zašto je to tako?

- To je tako zato što sam ja mislila "pa neka, ima ljudi kojima je teže. Ja sam blagoslovljena, moj tata brine se za mene". I nikad nisam išla ostvarivati svoja prava, ali moj tata je sad umro. Nekad, kada sam bolesna i kad mi je teško, neke dane ne mogu raditi. Ja sam privatnik. Ja imam toliko novca koliko radim. Ako ja ne mogu raditi, kako ću jesti taj mjesec? I onda sam shvatila, "ne, ovo je glupo, ja imam svoja prava". Uostalom, moja doktorica mi je rekla da sam jedina od njezinih pacijenata koja nema svoja prava. Rekla mi je da toliko optimistično pričam o svom stanju i komuniciram pozitivu da ljudi nemaju osjećaj i pravu sliku o meni. Vide me na Instagramu i misle "dobro izgleda žena". Tako da sam impulzivno objavila video, bila sam ljuta jer mi još nikakva pomoć nije stigla. Inkluzivni je krenuo od 1. siječnja ove godine. Još uvijek ništa.

Ipak ste u jednom intervjuu rekli da ste sretna žena, iako vam je svakodnevica ispunjena s boli i frustracijom. Je li teško bilo doći do takvog razmišljanja?

- Pa je, prvo sam se morala promijeniti, prvo sam bila samoj sebi žrtva života i svega. Mislila sam da sve ide protiv mene, a onda sam shvatila da možda ja jedina idem u krivom smjeru. Tako da sam polagano dolazila do takvog pogleda. To me je naučila jedna djevojka. Ima 22 godine i cerebralnu paralizu. Rekla mi je, "Anđa, ja sam sretna žena. To ne znači da moram biti vesela svaki dan. To ne znači da ja ne smijem plakati. Ali ja sam većinom, sve u svemu, sretna žena".

Planirate li se nekad opet vratiti na glazbenu scenu?

- Da, nakon pedesete, kao Tina Turner (smijeh). To želim. Ne na scenu. Sada živimo u eri društvenih mreža. Ti si svoj vlastiti medij. Moj Instagram je moja mreža na kojoj želim komunicirati s publikom. Tako da, da, željela bih to. Volim raditi glazbu, ali da se borim da budem na nekim ljestvicama ili da želim nastupati u klubovima - ne, ne želim. Ali voljela bih možda još raditi glazbu. To je moja prva ljubav.

Bliži nam se kraj godine. Što te je ova godina naučila?

- Ova godina mi je bila jako, jako teška. U znaku buđenja i duhovnosti, a to nije lijepo. To nije nedjeljni piknik na travi, već totalno razaranje, a duhovnost je znak buđenja. Prvi je korak kad ti se potpuno raspadne život i osjećaš bol. Bol je zapravo katalizator velike promjene. Ovo je godina drvenog zmaja, a ja sam zmaj po kineskom horoskopu, i to mi je jako znakovito. Završio mi je jedan ciklus - 12 godina koje su bile jako teške. I zato sam mislila da će ovo biti super godina. Trebala sam izdati knjigu u rujnu, ali tata mi je bio jako bolestan i umirao je. Naravno da tada ne mogu pisati knjigu jer nisam psihički dobro. Godina mi je bila teška, ali isto jako lijepa. Puno predivnih uvida, učenja, oprostila sam se od svog tate. Inače, ne vjerujem u smrt. Vjerujem da je on skinuo svoju odoru i ta duša ide dalje. Ne možeš uništiti energiju. Energija postoji. Samo u nekom drugom obliku. Naravno da mi nedostaje moj tata. Ali biram, jer je to moja supermoć, slaviti činjenicu da sam imala tako super tatu i biti zahvalna za sve one dane i ono što smo doživjeli zajedno. I to mi je poklon.

Kako planirate provesti Božić i Novu godinu?

- Ne volim Božić i blagdane. Možda zato što sam posljednjih 20 godina imala baš tužne Božiće. Loš brak, pa razvod. Pa me to malo podsjeća na to. Pa mi je mama umrla, pa tata. Raspala se ona srž obitelji. Ali mislim da će mi ovaj Božić biti predivan jer sam odlučila da će biti takav. Prvi put ću ga provesti sa svojim prijateljima, a oni su obitelj koju sam biraš. Tako da se veselim nekom prvom Božiću koji će biti drukčiji, ali lijep.