Djelatnici Radija Osijek oprostili su se od svojeg kolege Zdenka Kolačka, koji je preminuo u 72. godini. "Napustio nas je još jedan od doajena Radio Osijeka, onih koji su svoj život i rad utkali u život naše Kuće, onih su koji su zrnca sebe rasuli eterom, onih koji su za nas uvijek tu jer su naše vrijeme, naš prostor i naše postojanje. Naš Zdenko Kolačko otišao je, baš kao u pjesmi 'tiho, s mirisima jutra'. Jer, što je 'radio'? Naši glasovi, naše misli, naše priče, glazba ? Jest. Ali stvarni i mogući, čujni i sveprisutni postajemo tek kad nam to – omogući tehnika. A radijska je tehnika ona čvstva i opipljiva komponenta naše čarolije u eteru – to su vrijedne ruke, znanje, iskustvo i umijeće tehničara: onih u studiju, režiji, terenskim tonskim kolima; onih koji spajaju žice i žičice s kompliciranim uređajima i sparavicama. Na Radio Osijeku sve se to desetljećima moglo svesti u dvije riječi – Zdenko Kolačko. Silno volimo reći da smo mi, novinari – duša radija. Naš je Zdenko bio tijelo radija. Gradio ga je od temelja, znao svaki vod i spoj, svako tkivo i organ, osluškivao svaku žilu kucavicu. Jednom je prigodom rekao: 'Moje oko i uho odlučuju o finalnom proizvodu'. Nasmijali smo se, jer smo znali da je to tek komadić istine i Zdenkova uobičajena samozatajnost i skromnost. On je 'finalnom proizvodu', onom što se u eteru čuje, omogućio postojati, biti reprezentativan i jasan kako to Hrvatskom radiju i dolikuje; znao je kako najvrednije sačuvati i arhivirati. Učio je od najboljih, radijskih 'starih majstora' kao honorarac od 1972. do 1976. kada je postao naš stalni zaposlenik, a ubrzo i voditelj tehnike. U 'zlatno doba radija' opremio je i osmislio zvuk legendarnog Velikog studija i koncerata uživo, ton majstor je brojnih glazbenih izdanja, na tadašnjim nosačima zvuka – vrpcama, pločama i kasetama. Nikada nije zapostavljao rad na terenu i kako se to na radiju kaže 'vukao je kilometre kablova i žica' snimajući i izravno prenoseći različite javne nastupe ili naše tradicijske folklorne skupine. Rat je bio novo poglavlje i novi izazov. Svakodnevno granatirani Osijek ni na trenutak nije ostao bez svog Radio Osijeka u eteru; 80 posto uništenih odašiljača nije nas omelo da se daleko čujemo, jer nikada agresor nije mogao uništiti koliko je Zdenko sa svojom ekipicom mogao popraviti i nadograditi. Zaslužan je i za emitiranje Radio Vukovara do posljednjeg dana u studenom, ali i za pokretanje kultne Žute podmornice i brojnih poratnih radio postaja na istoku Hrvatske. Nositelj je spomenice Domovinskog rata, Medalje Bljesak i Spomen medalje Vukovar. Poraće i mirna reintegracija – novi zahtjevni zadaci koje je Zdenko svojim zdanjem i iskustvom obavljao brzo i učinkovito. Potpuno je zasluženo 1999. godine dobio i Godišnju nagradu HRTa. Pojavom novih tehnologija stare su se radijska tehnička rješenja sve brže zamjenjivala novima. Nije se Zdenko dao, išao je s vremenom ukorak, a svoju je radijsku djecu, jer svi su naši tehničari učenici velikog Zdenka, poučavao novom ali i onom što je temelj i ne mijenja se. U mirovinu je otišao 2014. te, ali s radija nije otišao nikad. Svaka žica, svaki vod, svaki pult, svaki studio, svaki snimač i dalje ima njegov otisak prsta. Mi, radijski ljudi, imamo više od toga. Imamo sjećanje na trenutke uz dobrog čovjeka, onakvog kojeg volimo zvati 'dobrom dušom radijskom', učitelja i znalca u poslu, suradnika i prijatelja. Čujemo se opet, dragi Zdenko, u nekom eteru nebeskom", napisala je Amoreta Bajto uime svojih kolega.

Posljednji ispraćaj bit će na osječkom Aninu groblju u ponedjeljak, 16. prosinca, u 12 sati i 50 minuta. T.K.