Evo mene moji ljudi, naziv je velike slavljeničke turneje našeg poznatog pjevača Mladena Grdovića, koji slavi čak 45 godina karijere. Ova brojka nije mala stvar i, u skladu s time, valja je i obilježiti kako spada. Upravo zato ova turneja započela je baš u Zadru, 10. veljače u dvorani "Krešimir Ćosić" na Višnjiku, gdje je Grdović primio posebno priznanje za 45 godina uspješne karijere.

Fešta se nakon Zadra nastavila, a na ljeto u samo dva mjeseca Grdović je odradio više od 40 koncerata. Jesenski dio turneje nastavio se u Osijeku, Splitu, Požegi, Karlovcu... Na razgovor je Grdović došao s pratnjom, kujicom Bellom, koja je sa svojih 16 godina veselo skakutala oko nas.

Puno emocije

- Malo je to ipak više od te brojke, ali izdanje moje prve ploče obilježavamo kao početak karijere. Ploča se zvala ''Ona sad živi daleko''. Jako sam mlad bio kad sam je snimio. Inače, sve je krenulo od muzičke škole, jer su me već od moje četvrte godine roditelji dizali na stol da pjevam. Otac me je poticao na glazbu, a i znate kako je to kod nas u krugu Arbanasa, gdje su se rodili svi najjači pjevači i sportaši. Kako sam krenuo u osnovnu školu, tako sam krenuo i u muzičku školu, gdje sam učio klavir, solfeggio, gitaru, i tako to krene. Dio po dio, i nađeš se u tome. Poslije, kada sam imao 15 godina, polako sam počeo i s rock and rollom. Naš Njake iz Rive mi je bio šef, a pola je Rive bilo u bendu. Svirali smo u Solarisu, u Crvenoj luci. To je bilo za strance, pjevali su se evergreeni, strani hitovi i izvođači kao što su Elvis Presley, The Beatles... Onda isto tako obrade talijanskih kancona, gdje sam ja takoreći doktorirao, i tako. Poslije dvije godine smo bili rokeri, imali smo bend koji smo zvali "Šaka glazbe", gdje smo bili Žica i ja, Boško Colić, pola njih iz Rive. Svih osam imali smo do pojasa duge kose i onda su nas zvali "Šaka jada" - kazao nam je kroz smijeh Grdović.

Da ipak nije bila šaka jada, dokazuje njegova bogata karijera, mnoge nagrade, priznanja, ali i brojna publika i u Hrvatskoj i u inozemstvu koja ga isto tako voli, pozdravlja s puno emocija i uvijek iznova poziva. Međutim, Grdović ne zaboravlja svoje početke, za koje nam kaže da nisu bili nimalo laki. Kako kaže, nije ga samo jednom majka poslala sa 100 dinara i vrećicom hrane do Dubrovnika ili pak u Istru. Ono što nam je posebno naglasio, bila je pomoć njegovih prijatelja, kolega pjevača s kojima je odrastao.

- Slučajnost je bila ta da je došao Rajmond Ruić, producent i skladatelj u Jugotonu, a i Đorđe Novković, koji su bili moji oslonci kada sam imao 15 i pol godina. S njima sam snimio prvu ploču. Podržavao me je tada moj Zadar. Ja sam bio jedini koji je počeo iz Zadra, a Duško Lokin, Đani Maršan, Tomislav Ivčić, svi su studirali i živjeli u Zagrebu. Oni su bili stariji od mene najmanje deset godina, ali oni su meni uvijek bili kao tata i kao mama. Đani je dolazio u moju kuću, isto kao i Duško i Mišo Kovač... Mladost sam ostavio s Tomislavom Ivčićem. U ono vrijeme, kada sam ja imao 19 godina, a on 27 - bio mi je kao ćaća. Nastupali smo kao "Duo Pegla" i najveći hit nam je bio "Mi imamos mnogos problemos", s kojim smo čak išli u Južnu Ameriku 1987. godine. Srebrna krila, Ivčić, Meri Cetinić i ja... i javljaju nam iz Jugotona da smo prodali sto tisuća u sedam dana! Prvo smo mislili da nas zafrkavaju, kad poslije dva dana opet zovu da smo prodali 150.000 - bio je to pravi hit. Duško Lokin, on je meni najbolji brat. Taj čovjek mi je u mladosti puno pomogao, on mi je uvijek govorio da se osamostalim, da bježim od svih, da sam sposoban sve sam, pa ti tako dođe u glavu i kreneš - ispričao je Grdović, kojeg smo upitali čime bi se bavio da nije pjevač.

- Krenuo sam ovim putem, ali najprije ja sam vam sportaš. Htio sam u sport, a i bio sam u sportu s braćom Bajlo i imam više od 15 zlatnih medalja u veslanju, gdje sam bio kormilar. Bili smo tri puta prvaci bivše države, a bio sam i prvak Europe u kormilarenju. Ali, ipak, najradije bih bio nogometaš. I dandanas najviše volim nogomet - naglasio je ovaj glazbenik i diplomatski odgovorio na naše pitanje za koga danas navija: "Za Hrvatsku! Jer sam ljut na sve, jesam lijepo rekao?" pitao nas je kroz smijeh.

MISLAV KLANAC

“Nije u šoldima sve", "Oči boje lavande", "Sve za ljubav", "Tu je moj dom", "Sveta zemlja Dalmatina", "Mama Maria", "Bacit ću mandolinu", "Samo ti Dalmacijo", "Vilo moja sva u bilom" i "Bolje živim nego ministar" samo su neki od hitova s kojima je odrasla velika većina njegovih slušatelja. Grdović je pisao brojne ljubavne i zabavne pjesme, pjesme posvećene Dalmaciji i dalmatinskom stilu života. I koliko pjesama ima? Nagradama ne zna točan broj, ali pjesmama zna.

- Imam oko 400 pjesama. Surađivao sam sa Stipicom Kalogjerom, Hegedušićem, Bašom... skladatelj sam u svakoj pjesmi bio, a kad mi je trebalo pomoći za tekst, uskočili su naši najjači profesionalci kao što su Neno Ninčević, Alka Vuica... kad pišem i kad mi nešto zafali, jer ne mogu doći do toga što oni znaju - tu su. Ali najvažnija je melodija, kako ona ide - kazao je Grdović, kojeg smo upitali koja je njemu pjesma najdraža.

- Teško je izdvojiti, sve mi se i dalje sviđaju i sve su mi drage... i "Dalmatinac" i "Tu je moj dom". Nekako mi je upečatljivo ostalo to... pobijedio sam u Splitu tad, a tad mi je tata umro, što sam objasnio Alki Vuici i ispala je "pisma i pol''. Onda je počelo s "Evo mene moji ljudi", pa "Košulja bila", "Sve za ljubav što triba, žena, čovik i more"... Mi bez vas žena ne možemo ništa. Vi ste nama carice, kraljice, muze... je l' tako!? Znate, sad na ovim turnejama, čak mi je žao što ne možeš sve pjesme ni ispjevati - ispričao nam je ovaj pjevač, koji svojim gostima na koncertu uvijek pruža nekoliko sati nezaboravne zabave, koja, kako nam kaže, traje čak i više od tri i pol sata. U razgovoru nam je napomenuo kako i samo fotkanje s ljudima poslije koncerta bude zanimljivo, što u prosjeku traje sat vremena, a fotografiju s koncerta ponese tristotinjak gostiju.

Kako nam je kazao, najbolji pjevači u Zadru za njega su, redom: Đani Maršan na prvom mjestu, Duško Lokin na drugom i Tomislav Ivčić na trećem, i tu, kako kaže - zatvara popis. "Poslije je došao neki mali Grdović", u šali nam govori. Popularna imena hrvatske estrade, ona već dobro znana i ona u usponu, Mladenu su se pridružila na nekim od održanih koncerata. U goste je, između ostalih, pozvao Zlatka Pejakovića, Ivana Zaka, Lidiju Bačić, Davora Bornu, Alku Vuicu, Franu Pehara & bend Tarapana, Sanellu, Juru Brkljaču...

- Na koncert sam zvao moje mlađe kolege, jer znam kako je meni bilo u početku. Zvao sam i mog Juru Brkljaču i Sanellu, sve do Pejakovića, koji je najstariji u toj ekipi. Zvao sam i Ivana Zaka, kojeg mladi puno vole, Hercegovca Pehara i Tarapanu, Antonija Šola je isto sa mnom surađivala... Znate, ja se ne natječem, ja slavim! - naglasio je Grdović, koji je nastupio i pred domaćom publikom na otvaranju ovogodišnjeg Adventa u Zadru.

Nema penzije

- Radujem se jer se bavim samo glazbom. Živim s ljudima koje volim, bilo to u Zagrebu, u Zadru ili negdje vani... U Americi i Kanadi sam bio toliko puta da i ne pamtim broj, a samo sam u Australiji 13 puta bio na turneji. Zaljubio sam se u tu zemlju. Da nisam imao veliku ljubav doma, ne bih se ni vratio iz Australije - iskreno će ovaj zadarski slavuj, dodajući kako je tadašnji menadžer bio Duško Lokin, a sa sobom je vodio Severinu, Maju Šuput, Alena Nižetića...

MISLAV KLANAC

Na pitanje nije li mu dosta gužve, uzima li ikad pauzu, kada će u mirovinu, Grdović odgovara - nema toga!

- Neee, kod nas nema penzije. Cijeli život sam u gužvi. Nema kod nas muzičara puno pauze, sami si sve doprinose plaćamo. Doduše, imam 400 pjesama, pa mogu samo od toga živjet. Ali nisam ja toliko star, mogu ja... tješim se da Đani i Duško imaju 80 godina, a još uvijek pjevaju, raduju se! - napomenuo je Grdović, kojeg smo upitali piše li i dalje neke nove pjesme, na što je kao iz topa skladao i otpjevao pjesmu s mojim imenom.

Često se o njemu čuje kako je on "kralj dalmatinske pisme", ali kako nam je rekao, ne sviđa mu se ta titula.

- To nije moja titula. Ja imam 70 posto ljubavnih pjesama, a ono što su bile pjesme s kojima sam pobjeđivao na Zadarfestu, MIK-u, u Splitu... to su bile pjesme o Dalmaciji. Ali ja imam više zabavnih pjesama, ja sam zabavni pjevač. Drago mi je spomenuti moju Dalmaciju, ali nisam ja klapa... ja sam napisao velike zabavne pjesme koje će ostati u ljudima - istaknuo je Grdović.

- Meni je sad najvažnija turneja i tih 45 godina karijere. Znaš kako je to prošlo? Za sekundu! Ponosan sam, tužan i veseo. Sve mogu spojiti u jedno. Toliko sam lijepih stvari doživio, i vani i kod nas doma. Doživio sam i loših stvari, a ja sam osjećajan, emotivan. Inače ne bih ni pisao takve pjesme - zaključio je Grdović.