Prisjećajući se prošlotjedne prve polufinalne epizode Supertalenta, te iščekujući drugu, koja je na rasporedu ove nedjelje, u našem televizijskom prilogu donosimo intervju s Martinom Tomčić Moskaljov. Strogoj članici žirija ovo je osma sezona kako je neizostavni dio sudačkog kvarteta, čiji je odnos prema natjecateljima jedna od prepoznatljivijih značajki Supertalenta.

Nova sezona Supertalenta došla je do polufinalnih večeri i nastupa uživo. Nakon iscrpnih audicija, kako gledate na polufinala, u kojima počinju nadmetanja za pobjedu?

- Polufinala su uvijek svojevrsna selekcija kvalitete, vještine i posebnosti talenta. Možda, kad usporedimo s audicijama, u polufinalu ima manje momenata iznenađenja koja mogu biti šokantna ili zabavna ili začudna. Međutim, mislim da ih se u audicijskim emisijama dovoljno nagledamo, tako da možemo u polufinalnim emisijama doista uživati u biti čistoće talenta.

Što vas se najviše dojmilo u prvoj polufinalnoj emisiji, koju smo gledali prošloga tjedna?

- Prva polufinalna emisija bila je potvrda ispravnosti mog zlatnog gumba. I dopuštam si biti krajnje subjektivna i reći da je Step N’ Jazz upravo u polufinalnom nastupu možda i nešto širem dijelu naše publike pokazao koliko je ples, poglavito step, vještina koju nije dovoljno samo brusiti, već u podlozi mora imati talent, ritmičnost, plesnost, tehnike i interpretaciju, koja uključuje neinhibirano uživanje u toj vještini.

Jesu li vam draža raskošna polufinala ili audicije?

- Oboje jer svaki nosi nešto svoje – audicije su srce ove emisije, tijekom kojih se zaista nagledamo najrazličitijih talenata i vještina, što je beskrajno zabavno. Polufinale je onaj dio natjecanja koji poprima ozbiljniji, zreliji i raskošniji dojam. U njemu gledamo probrane talente i sve se diže za nekoliko stepenica u odnosu prema audicijama. Vidi se da su kandidati dodatno vježbali i radili na sebi, a njihov osobni rast i razvoj onda prati i bogatija scenografija na našoj pozornici, pa doživljaj zaista bude potpun.

Kako će se u finalu emisije promijeniti vaša uloga sutkinje, s obzirom na to da će publika svojim telefonskim glasovima odrediti pobjednika?

- U polufinalnim emisijama isključivo žiri donosi odluku o fantastičnim talentima, te biramo tri koja želimo ponovo gledati i u kojih vidimo prostora za daljnji rast, iako svi kandidati u polufinalnim emisijama apsolutno zaslužuju biti na pozornici Supertalenta. U finalu nastupa moment kada napokon možemo malo odahnuti kao žiri, jer gledatelji donose prevagu i de facto ocjenjuju segmente nastupa kojih mi u žiriju možda čak i nismo svjesni jer smo ponekad preopterećeni strukturom, tehnikalijama i tehnikom.

Ustupljena fotografija

Zašto gledatelji toliko vole Supertalent?

- Supertalent je emisija gdje se svi mi ispred malih ekrana na tih tri do pet minuta nastupa možemo identificirati s osobom koja je odlučila javno se izložiti i javno prezentirati svoj talent. Ja sam dubokog uvjerenja da je svatko od nas individua koja posjeduje talent ili talente koji možda nisu često razumljivi nama samima ni našoj okolini. Ponekad ti talenti nama samima djeluju nedovoljno ulašteni, nedovoljno ispolirani da bismo ih podijelili s drugima. Svi mi razmišljamo o tim nekim svojim karakteristikama i možda baš činjenica da nemamo podršku okoline za određeni talent tražimo tu potvrdu od javnosti u emisiji Supertalent ili dobijemo sugestiju od prijatelja, obitelji, profesora, mentora da je taj naš talent doista vrijedan, da ga ne čuvamo sebično za sebe, već da ga podijelimo s javnosti. I to je zapravo taj nekakav motivator, pokretač i motor potrebe gledateljstva da uvijek iznova sebe traži u kandidatima. Ja bih voljela vjerovati da određen dio gledateljstva sebe pronađe i u momentu kad određen talent doista nije na razini u tom trenutku da se izloži javnosti, ali toga ljudi ponekad, dosta često, nisu svjesni. Pa možda i tu djelujemo malo usmjeravajuće i edukativno na ljude da je talent nešto što je dar, nešto što nam je dano, ali da i taj dar znači odgovornost. Znači da se tim darom, tim talentom moramo baviti, a kad ga dovedemo do zadovoljavajuće razine, onda s njim idemo na van. To bi, po meni, bio glavni razlog, ta nekakva identifikacija gledatelja ispred malih ekrana s kandidatima. Što se tiče naš četvero, ja već godinama govorim da smo jedna kombinacija neobične, disfunkcionalne obitelji koju je netko nekad davno jako dobro spojio i toj osobi treba iskazati veliku, veliku pohvalu.

Poznajemo vas i iz žirija šoua “Zvijezde pjevaju” otprije petnaestak godina. Je li danas vaša uloga sutkinje pod većim povećalom javnosti i diraju li vas kritike na rad vas i vaših kolega?

- Usudila bih se reći da je moje žiriranje u šouu “Zvijezde pjevaju” bilo pod puno većim povećalom i kritikom javnosti nego sada u Supertalentu jer sam tad prvi put sudjelovala u takvom formatu emisije. Mislim da je do tog trenutka, općenito, žiriranje u takvom formatu bila prilična novost i gledatelji su se malo trebali naviknuti da je struka ta koja je pozvana javno davati svoj stav i mišljenje o nekome ili nečemu. Kao ljudi skloni smo biti najbolji nogometaši, najbolji treneri nogometa subotom ujutro kad kvartovski klub igra utakmicu i kad s pivom u ruci komentiramo određene sportaše. Međutim, kad se radi o kvartovskom amaterskom klubu, onda je dijeljenje te vrste mišljenja opravdano i u redu. No kad postanemo bolji nogometaši i bolji treneri, onda tu zapravo mislim kako televizija kao javni mediji itekako treba poslužiti da se ljudima pošalje poruka da je super imati svoje mišljenje, ali iza nečijeg mišljenja trebali bi stajati iskustvo, edukacija, stručnost, pa samim time onda i dobiva na težini. Ja sam sebi najveća kritičarka i naš četvero jako između sebe nakon svake emisije i nakon svakog snimajućeg dana komentiramo naš rad, tako da teško da netko može biti kritičniji od nas četvero.

Što za vas znači talent?

- Talent je dar s kojim se rađamo i koji nam daje unaprijed prostora da zabljesnemo unutar prvih pet minuta ili, recimo, u nekoj većoj masi ljudi. Međutim, taj talent sa sobom, kao što sam rekla, nosi veliku odgovornost. I ako ne radimo na talentu, taj talent ne samo što može stagnirati i ući u zimski san nego može i jako, jako, jako nazadovati. Ja mislim da se svi ljudi s izraženim talentom, jer, naravno, rađamo se s većim ili manjim talentima, koji su više ili manje izraženi, tu i tamo u životu suoče, tako sam ja sama, s činjenicom da, ako ne hranimo taj talent, ako ne živimo tu odgovornost spram talenta konstantnim radom na toj vještini, onda to može biti jako frustrirajuće. I ja ću, recimo, u radu, radije izabrati ljude s nešto manjom dozom talenta, ali s višom razinom svjesnosti i radne etike. Dakle, rad, rad, rad i požrtvovnost, to je ono što će biti moji izbori i to je ono što, mislim, svatko s talentom mora staviti kao naglasak.

Što ste najviše naučili prilikom bivanja u žiriju Supertalenta?

- Biti članicom žirija u Supertalentu naučilo me brojnim lekcijama. Prvo, postala sam svjesna nevjerojatne raznolikosti talenata i kreativnosti ljudi, čak i u najmanjim sredinama. Svaka izvedba nosi svoju priču, emociju i trud, što me podsjetilo koliko je važno cijeniti ne samo rezultat nego i proces. Drugo, naučila sam koliko je odgovornost važna u procjenjivanju. Jedna riječ ili odluka može imati ogroman utjecaj na nečiji život, stoga je ključno biti iskren, ali i obziran. Kritika mora biti konstruktivna i inspirativna, a ne obeshrabrujuća. Također, shvatila sam koliko je važno slušati i gledati otvorena srca. Često su me iznenadili kandidati za koje na prvi pogled nisam očekivala toliko talenta. To me podsjetilo da ne sudim o nekome prema prvom dojmu i da uvijek ostavim prostora za iznenađenje.