Od svojih ideala ne mislim odustati, ni u poslu ni u životu
Uloga novinara danas je važnija nego ikad prije. Promijenio se odnos dijela javnosti prema medijima, tako da nam se a priori ne vjeruje
Iza RTL-ova Petra Panjkote bezbrojni su tereni, reporterska javljanja i obrađene teme. Nedavno smo iz dana u dan pratili njegova javljanja s američkih terena prilikom praćenja američkih izbora. Neumorni reporter u intervjuu za naš televizijski prilog govori o posebnostima američkog terena i drugim zanimljivostima iz novinarske karijere.
Nedavno ste se vratili iz SAD-a, odakle ste izvještavali o predsjedničkim izborima. Kako ste se proveli "preko Bare"? Koliko ste boravili na američkom terenu, te kako biste sumirali taj poslovni put?
- Američki predsjednički izbori globalni su događaj godine za medije, tako smo im pristupili i na RTL-u. Isplanirali smo put dovoljno unaprijed, s idejom da budemo na svim ključnim mjestima, zato sam sa snimateljem Jankom Gredeljom u pet dana promijenio tri grada. Dane uoči izbora proveli smo u Philadelphiji, najvećem gradu Pennsylvanije, najvažnije od takozvanih swing država, u kojima se zapravo odlučivalo o pobjedniku. U finišu kampanje tamo je bilo i oboje kandidata, izvještavali smo o njihovim završnim skupovima i porukama, a onda se za izborni dan preselili u New York. Javljali smo se s biračkih mjesta u Queensu, razgovarali s Hrvatima koji tamo žive netom nakon što su glasali, a izbornu noć pratili smo na Manhattanu. Ispalo je da je puno ranije nego što se očekivalo postalo jasno da rezultati iz svih "swing država" idu debelo u korist Donalda Trumpa, pa smo otišli pred Trump Tower, sjedište njegove kampanje, gdje je skupina pristaša već slavila kao da je gotovo. Uživo smo streamali za naš web, s odličnim kadrovima tog razuzdanog slavlja, s razvijenim zastavama i kartonskim Trumpom u prirodnoj veličini, a onda je policija i njih i nas zamolila da se maknemo. Nije bilo ekipa s američkih televizija, baš smo ulovili pravi trenutak. Sljedećeg dana analizirali smo rezultate na Times Squareu, a put smo, naravno, završili u Washingtonu, povlačenjem crte, ispred Bijele kuće i Kongresa. Da sumiram, bilo je intenzivno, uzbudljivo i naporno, sve u skladu s očekivanjima.
Kako je Amerika živjela u danima izbora i kojim su osjećajima odisale ulice?
- Da je Amerika polarizirana, vidi se iz aviona. Iako je tako već godinama, tijekom ovih izbora bilo je nikad izraženije. U kampanji su obje strane prikazivale potencijalnu pobjedu protukandidata kao put u propast demokracije i države. Iako na ulicama možda nije bilo onoga šoka kao 2016., kad je Trump prvi put izabran, mnogi koji su sada glasali za Kamalu Harris, boje se onoga što bi mogle donijeti sljedeće četiri godine. S druge strane, većina Amerikanaca izabrala je predsjednika koji najavljuje zlatno doba, mnogi u to vjeruju, među njima i većina Hrvata s kojima smo razgovarali u New Yorku, gotovo svi su glasali za njega. Ne znam kako će se, ako ikako, te podjele u američkom društvu u bliskoj budućnosti ublažiti. Možda nas Trump sve iznenadi, pruži ruku suradnje drugoj strani, okruži se iskusnim i stručnim ljudima... Zasad stvari u tom smislu baš i ne idu u dobrom smjeru.
Što vas je privuklo novinarstvu? Jeste li oduvijek željeli biti novinar i kako ste pošli tim smjerom?
- Nakon srednje sam upisao pravo, ali jako brzo sam shvatio da se time ne želim baviti. Imao sam valjda preširoko polje interesa, pa mi se novinarstvo učinilo najboljim izborom. Sigurno je pomoglo što sam još kao klinac slušao Stojedinicu i čitao Feral Tribune. Rano sam naučio što je i koliko znači dobro novinarstvo.
Kako su izgledali vaši novinarski početci?
- Dosta sam ponosan na te početke. Bilo je to u kultnom pop-magazinu Nomad početkom 2000-ih. Sa skromnim doprinosom u nekoliko posljednjih brojeva, dobio sam priliku pisati o filmu, muzici i knjigama, stvarima koje su me tada okupirale, ujedno i osjetiti atmosferu redakcije, okružen sjajnim ljudima s drukčijim, svježim pogledom na medije. Novinarski sam stasao na Radiju 101, prošao sve stepenice, od gradskih vijesti do mjesta urednika Aktualca. Jako mi je drago da imam to iskustvo i tiska i radija prije prvog televizijskog priloga.
Koja vam je najdraža, a koja najteža pojedinost tijekom obavljanja novinarskih zadataka?
- Nema do dobrog terena. Američki izbori savršen su primjer, poseban je osjećaj kad si na mjestu u koje su uprte oči cijelog svijeta, kad izvještavaš o događaju čiji bi ishod mogao na ovaj ili onaj način utjecati na svakog od nas. Najgore je kad se u takvim situacijama dogode tehnički problemi, kad se ima što reći i pokazati gledateljima, a nema signala.
Slijedom toga, imate li svoju najdražu ili najzanimljiviju priču, reportažu, javljanje uživo koje posebno pamtite i zašto?
- Teško mi je izdvojiti samo jednu, skupilo ih se kroz godine. Uvijek ću pamtiti da sam sjedio ni deset metara od Slobodana Praljka kad je popio otrov u sudnici Haškog suda, nakon čega sam se javljao uživo u izvanrednim vijestima dvaput po pola sata bez prekida. To je sigurno bio jedan od izazovnijih terena, kao i teroristički napadi u Parizu i Bruxellesu, sve s istim snimateljem, Alenom Međićem. Pamtim i poplave u Budimpešti, kad sam u javljanju uživo stajao do struka u Dunavu. S neozbiljnije strane, svako boardanje pred kamerom, u lajvu ili prilogu, školski je primjer miješanja posla i zadovoljstva.
Dugo vremena ste u medijima, a u svijetu današnjice mediji i navike gledatelja se mijenjaju. Imate li vi osjećaj da se vaša uloga reportera ili način obrade priče promijenio kroz godine?
- Moja uloga nije se promijenila, štoviše, mislim da je općenito uloga novinara danas važnija nego ikad prije. Nažalost, promijenio se odnos dobrog dijela javnosti prema medijima, tako da nam se a priori ne vjeruje, svrstava nas se u nečije plaćenike i širitelje propagande. Promijenio se i način na koji gledatelji, posebice mlađi, konzumiraju televiziju, dio samo kroz ulomke na društvenim mrežama, teže im je zadržati pažnju duže od nekoliko minuta. Ja svoj pristup nisam mijenjao, svaki dan mi je cilj ispričati priču na najbolji mogući način, ako treba, i sa stavom.
Što ste tijekom televizijske karijere naučili o sebi, drugima i svijetu oko nas?
- Imamo sreću što živimo u najuzbudljivijem i najdinamičnijem vremenu otkad je čovječanstva. Promjene oko nas već se godinama samo ubrzavaju i većini je to teško pratiti, pogotovo na ovim prostorima, gdje mnogi i dalje žive u prošlosti, zarobljeni u vremenima koja su desetljećima iza nas, nespremni prihvatiti novo i drukčije. Kao novinari imamo važnu ulogu u takvom društvu, prostor da upozoravamo na anomalije i nepravde, da to društvo svakim danom i prilogom činimo mrvu boljim. Meni često govore da previše idealiziram stvari, u pravu su, ali što mogu kada bih volio da u mom životnom vijeku napravimo zaokret u brizi prema planetu i klimi, postanemo više Zemljani, a manje pripadnici ove ili one nacije, vjere, spola, roda ili po čemu se već danas znamo razlikovati. Od svojih ideala ne mislim odustati, ni u poslu ni u životu.
