Novi album Lele Kaplowitz pod nazivom “Moj svijet” (Intek Music) sadržava 11 pjesama, od kojih je svaka prožeta njezinom prepoznatljivom energijom i jedinstvenim pogledom na svijet. Osim singla “Mjesto gdje počinje inspiracija”, Lela je autorica svih pjesama, u kojima je ostala vjerna, kako sama kaže, “onom unutarnjem motoru koji putuje po motivaciji, inspiraciji, po superpozitivnim temama”. Njezina se introspektiva provlači kroz različite stilove jazza - od swinga, bossa nove pa sve do balada i bluesa, a više o svemu doznali smo u razgovoru s našom cijenjenom jazz-vokalisticom.

Kada i kako su nastajale pjesme za “Moj svijet” i što za vas simbolizira vaš novi album?

Lela Kaplowitz - "Moj svijet"

Ustupljeno

- Tekstovi su nastali prošlog proljeća, kad sam s prijateljicom Kristinom Šubašić odlučila započeti 30-dnevni izazov pisanja pjesama. Nastalo je 30 pjesama i onda je na zimu slijedio odabir i uglazbljivanje. Za mene ovaj album simbolizira novi početak, novi izričaj moga kreativnog skladateljskog opusa na hrvatskom jeziku, jer sam do sada uglavnom pisala na engleskom. Kako su se pjesme poslagale u neki redoslijed na albumu, uvidjela sam da za mene osobno stvaraju smislenu cjelinu, poput jednog života; od rođenja kroz “Mjesto gdje počinje inspiracija”, pa preko skladbi koje simboliziraju istraživanje, učenje, uspone i padove, a sve inspirirano ponajviše prirodom i promišljanjima o životu kroz zvukove i ritam, pa sve do skladbe “Let”, koja obilježava odlazak iz materijalnog i spajanje s duhovnim dimenzijama, te završne “Sve jedno je”, kao pogled unatrag i sažetak jednog života.

Predstavite nam “Mjesto gdje počinje inspiracija”, zašto ste upravo tu pjesmu odabrali za singl?

- Dugi niz godina pristižu mi pjesme, tekstovi, melodije i ideje raznih skladatelja iz Hrvatske i New Yorka, međutim, kako i sama pišem skladbe i vrlo sam specifična u tome na koji način i o čemu odabirem pjevati, ni jedna skladba do sada nije sa mnom toliko zarezonirala do “Mjesto gdje počinje inspiracija”. Tekst, koji govori o mjestu gdje počinje ljubav, što je srce svakoga od nas, napisala je moja draga prijateljica i kolegica Mirna Gott, te sam na prvo čitanje znala da pjesma jednostavno mora zaživjeti na albumu. Toliko je pogođena srž onoga kako i sama gledam na život da osjećam kao da sam ju sama napisala. Ritam je zarazan i Joe je napravio nekoliko aranžmanskih caka koje su mi se jako svidjele, i nekako je pao odabir da upravo ta pjesma bude singl te da za nju snimimo i spot. Mislim da je odabir pun pogodak!

Na albumu ste ugostili i legendarnog Dragu Diklića. Kako je došlo do te suradnje i što vam ona znači?

- Kako Joe već neko vrijeme svira s Dragom, imala sam prilike upoznati ga i družiti se s njim u nekoliko navrata. On je legenda hrvatske glazbene scene, ali i fantastični jazzer. Kad sam zgotovila skladbu “Glavni lik usporenog filma”, u kojoj pjevam o usporavanju i osvještavanju sebe, svojih misli i emocija, pala mi je na pamet ideja da baš na toj pjesmi ugostim Fiku, kao prestavnika zrelije generacije koja i dalje tako pokušava živjeti, dok mlađe generacije jure kroz život bez predaha. Dok smo snimali pjesmu, scene iz “Buena Vista Social Cluba” bile su mi pred očima, znala sam da je pjesma na kraju bila zadovoljna što smo ju otpjevali u duetu. Posebna čast mi je što je Drago odlučio snimiti moju pjesmu sa mnom, jer kaže da to nikad ne radi.

Zatvarajuća “Sve jedno je” zapravo je spoken poetry. Što vas je ponukalo da se prvi put u karijeri izrazite na taj način?

- Proteklih nekoliko mjeseci intenzivno se družimo s Jimom Mirrioneom, redateljem iz New Yorka, s kojim planiramo napraviti projekt vezan uz njegovu predstavu posvećenu američkom poetu Jacku Kerouacu. Proučavajući dublje njegov život, djela i slušajući njegove snimke govorene poezije uz jazz-glazbenike, pala mi je na pamet ideja da “Moj svijet” zaokružimo upravo na takav način.

Svaka od pjesama na albumu ima neku svoju priču, no postoji li univerzalna poruka koju nastojite poslati sa svih njih 11?

Mario Kociper

- Univerzalna poruka koju pokušavam promicati svim svojim albumima i odabirom skladbi koje izvodim na koncertima uvijek je univerzalna ljubav, osvještavanje, mir, ljepota života, sklad i harmonija u samome sebi te spajanje s prirodom, čiji smo dio. Namjera mi je da svi koju budu slušali album osjete mogućnost kokreiranja svog života uz prepuštanje nevidljivom vodstvu s potpunim povjerenjem u ishod.

S obzirom na to da ste vokalna pedagoginja i voditeljica edukativnih radionica za djecu i odrasle, koje ste lekcije naučili kroz intenzivni rad s ljudima?

- Naučila sam puno o samoj sebi. Smatram kako smo mi svi dijelovi Jednote, upoznavanjem svake pojedine duše zapravo upoznajem taj dio u samoj sebi. Kroz ta druženja naučila sam postavljati zdrave granice, prihvaćati raznolike dijelove sebe u sebi i u drugima, osvještavati ljepotu i pronicati u one tajne, skrivene kutke ljudi koji se jedino mogu otkriti spontano, kroz improvizaciju i ugodnu, opuštenu atmosferu, koju uvijek pokušavam osigurati u svom studiju. Nekad se osjećam poput kipara koji u svakom kamenu vidi ljepotu kipa i onda korak po korak skida sve što je viška. Tako i ja, pjevanjem bivam podrškom pjevačima, čime skidamo slojeve straha, nesigurnosti i neprihvaćanja kako bismo došli do one iskonske ljepote duše koja čuči u svakome od nas.

Nedavno ste bili u Osijeku, u povodu HDS-ove Glazbene tribine, kakva iskustva nosite s ovogodišnjeg izdanja?

- Ovogodišnje izdanje posebno me se dojmilo. Program je obilovao divnim ansamblima i izvođačima, panelima i razgovorima, novootkrivenim skladbama kolega i meni nepoznatih skladatelja, koje su divno zvučale u novoj dvorani Kulturnog centra. Uvijek su bili zabavni i razgovori u vrijeme večere i mnogobrojni vicevi koje još uvijek prepričavamo. Moram spomenuti i krasan koncert mlade orguljašice Teje Kulaš u konkatedrali sv. Petra i Pavla te divnu suradnju dvaju mladih, meni posebno dragih glazbenika Šimuna Matišića i Vida Veljaka.

Kakva je situacija što se tiče koncertiranja, koji su vam planovi za ostatak 2024.?

- Do kraja godine dosta je živahno što se tiče nastupa i putovanja. Tijekom studenoga imam gostovanja u Rovinju s dragim kolegom Simonom Marlowom u sklopu koncerta posvećenog Sinatri. Zatim Joe i ja improviziramo na Festivalu nijemog filma PSSST! u CeKaTe-u u Zagrebu. Nakon toga putujem na Cabo Verde, gdje ću u glavnom gradu Praii održati koncert u Kulturnom centru u pratnji Filipa Pavića na gitari i kćeri Lucie na violini. Nakon toga idem privatno do Lisabona i Londona po još zvukoterapeutskih edukacija. U prosincu me očekuje nekoliko manjih svirki i organizacije nastupa za svoje pjevače te divna suradnja s mladim perspektivnim pjevačem Mateom Đikićem uz Jazz orkestar HRT-a u Hrvatskom domu u Splitu. Oko Božića planiramo malo do kćeri u Beč, a promociju albuma ostavljamo za 11. siječnja u zagrebačkom Klubu Kazališta Komedija. Svi ste pozvani!