Tamara Obrovac cijenjena je istarska jazz, etno i world music glazbenica, koju ćemo za dva tjedna opet vidjeti u Puli, u Domu hrvatskih branitelja, gdje će u sklopu Sajma knjige predstaviti novi album "Apoxyomenos recomposed". No u njezinu opusu važno mjesto zauzima multimedijalni projekt Panphonia Istriana, čija je osnovna ideja da se s pomoću suvremene digitalne tehnologije i multimedije modernom umjetničkom konzumentu približi govorna i glazbena dijalektalna tradicija Istre, i tako pridonese očuvanju arhaičnih istarskih dijalekata i njihova kulturološkog okruženja.

Rad na projektu počeo je 2007. godine, 2009. završen je prvi DVD posvećen istroromanskom dijalektu, a promocija je održana 2009. u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. U sklopu projekta planirano je minimalno pet do maksimalno deset multimedijalnih izdanja, ovisno o količini materijala. Prva tri izdanja bila su na DVD-u, a u sljedećim edicijama zamijenio ga je USB medij, te je u izradi upotrebljavana tehnologija, tj. programski jezik, koja je u vrijeme izrade projekta bila dostupna. Svako izdanje je trojezično, tj. svaki dijalekt ili govor preveden je na hrvatski, talijanski i engleski jezik, a svako će digitalno izdanje predstavljati jedan tom buduće (poetske i nepretenciozne) multimedijalne mini enciklopedije pod nazivom "Panphonia istriana/Istarsko mnogozvučje". Projekt je najvećim dijelom financirala Istarska županija, u produkciji Umjetničke organizacije Transhistria ensemble, a pod idejnim i umjetničkim vodstvom glazbenice Tamare Obrovac, a dizajn, video i multimedijalni identitet potpisuje Matija Debeljuh.

Vidjet ćemo vas uskoro na Sajmu knjige u Puli, gdje 30. studenoga predstavljate novi album "Apoxyomenos recomposed". Predstavite nam taj album.

- Radi se o duetu sa sjajnim talijanskim pijanistom Stefanom Battagliom, a sadržava rearanžirane kompozicije koje sam skladala za predstavu "Apoksiomen" u HNK-u Zagreb 2017. godine, za koje je fragmente stihova iz Euripidovih "Trojanki" izabrala dramaturginja Lada Kaštelan. Pjevati na starogrčkom već je otpočetka bilo izazovno, ali i jako zanimljivo, s obzirom na njegovu oporu melodioznost, a surađivati sa Stefanom uvijek je iznimno zadovoljstvo.

Album je snimljen na Glazbenoj akademiji (Accademia musicale Chigiana) u Sieni, gdje Stefano predaje, izlazi u izdanju Cantusa Hrvatskog društva skladatelja. Moram napomenuti i to da je za divan omot zaslužan naš Studio Sonda. Zašto ste krenuli u projekt Panphonia Istriana?

- Panphonia Istriana/Istarsko mnogozvučje višegodišnji je kulturološki multimedijalni projekt revitalizacije dijalektalne i glazbene baštine Istre, baziran na bogatstvu govora, dijalekata i glazbenih idioma i opće kulturološke raznolikosti Istre, tijekom kojega se jednom u dvije-tri godine producira umjetnički oblikovano, trojezično multimedijalno izdanje posvećeno pojedinom istarskom dijalektu. Od 2007. godine obrađeni su istroromanski, žejanski i vlaški, labinjonska cakavica, istromletački, govori Žminjštine, a u tijeku je rad na buzetskim govorima. Kao što i samo ime kaže, Panphonia istriana, ili Istarsko mnogozvučje, moje osobno ishodište iz kojeg je izrasla ideja tog projekta bio je zvuk govora, dakle melodioznost različitih istarskih dijalekata i govora. U jednom sam trenutku postala svjesna iznimnog dijalektalnog, pa tako i pripadajućeg kulturološkog, bogatstva Istre, koje je često zatvoreno u lokalne i stručne krugove, a multimedija se nametnula kao neki logičan izbor da se umjetnički oblikovanim projektom u tzv. modernog umjetničkog konzumenta potakne interes za to područje.

Kako je bilo raditi na tom projektu?

- S obzirom na to da se radi o kompleksnom materijalu, koji nije samo glazbene naravi, bilo je važno naći kvalitetne suradnike iz različitih područja, dijalektološkog, programerskog i dizajnerskog. Za umjetnički vizualni i multimedijalni koncept zaslužan je poznati istarski dizajner i vizualni umjetnik Matija Debeljuh, koji je osmislio vizualni i multimedijalni identitet svih dosadašnjih edicija. Multimedijalni koncept formirali smo prema posebnosti svakog govora i načinu na koji je prisutan u zajednici, dostupnom materijalu itd., pa je tako koncept i pristup svakoj ediciji bio različit.

Koji vam je od tih pet dijelova najzanimljiviji, najbliži, najposebniji...?

- Ako baš moram izdvojiti neki od projekata, dojmili su me se Žminjci, dakle moji prvi "susedi", na granici sa Savičenštinom, neka njihova posebna mirnoća i toplina koju sam osjetila pri komunikaciji u stvaranju vol. 5, posvećenom govorima Žminjštine. Vidljivo je i da kao zajednica imaju veliku posvećenost očuvanju vlastitog govora kao važnog dijela kulture i tradicije, što me se također dojmilo.

MARE MILIN

Je li ovo vaš magnum opus, kako se to kaže?

- To će vrijeme pokazati.

Mislite da ovakvi projekti zbilja mogu pomoći da se ljudi zainteresiraju za jezik i običaje i da ih održavaju živima?

- Kako bi narod rekao, svaka mala te hita naprid, tako da je svaki prilog očuvanju te iznimne dijalektalne i pripadajuće kulturološke raznolikosti Istre dobrodošao. Mi smo upotrebom multimedije, koja je dio suvremenog života, nastojali pronaći neku novu umjetničku prizmu kroz koju bismo mogli pobuditi interes za to područje.

Kako te običaje i jezik i kulturu održati na životu u izvornom smislu, s obzirom na to da se u Istri, kao i u drugim regijama u Hrvatskoj i izvan nje, stanovništvo stalno mijenja i donosi svoje običaje?

- Migracije i donošenje novih običaja čine dio povijesti, a za samo očuvanje bilo koje tradicije i kulture jako je važno da je zajednica svjesna vlastite kulture i običaja kao dijela identiteta, te da je kroz različite aktivnosti nastoji očuvati. Što je širi i "umreženiji" spektar tih aktivnosti, to bolje.

Što dalje? Spremate li još nešto novo? Možda opet glazbu za neki film?

- Radim na novom glazbenom materijalu za moj matični Transhistria ensemble, nove skladbe ćemo premijerno predstaviti sredinom veljače u Pazinu, INK-u Pula i u Kući Arsen u Šibeniku, a planirano je i da u 2025. iziđe i novi album. Početkom sljedeće godine radit ću u Kazalištu Kerempuh glazbu za predstavu "Herodovi učenici" na tekst Mate Matišića, u režiji Janusza Kice, to će biti, mislim, 43. predstava na kojoj radim. Volim raditi glazbu za kazalište, između ostalog i zato što, ovisno o potrebama komada, dopušta najrazličitije, žanrovski neomeđene glazbene izričaje.

T.GENC

Volite biti na sceni, zar ne? Kako se osjećate kada nastupate?

- Bivanje na sceni je uz samo skladanje i stvaranje glazbe jako važan i neizostavan dio mog posla; kad sam na sceni, onda sam na neki način "poslanik" glazbe koju sa svojim glazbenim suradnicima izvodim; stoga je to za mene najveća radost, ali i odgovornost da se glazba što istinitije prenese i da komunikacija nas glazbenika na sceni i publike nesmetano teče.

Od koga ste naslijedili taj vaš senzibilitet za jazz i etno, koji se pogotovo osjeti kada ste na pozornici?

- Ne bih mogla reći je li genetika u pitanju, ali vjerujem da je način na koji me moj otac odgajao, kroz čitanje, učenje i pogotovo igru, imao važnu ulogu u mom osobnom i profesionalnom razvoju i tako pridonio toj određenoj slobodi koja mi omogućava da se bezrezervno prepuštam komunikaciji i improvizaciji sa svojim glazbenicima tijekom zajedničkog stvaranja glazbe na sceni. Preduvjet tome je da je ta glazba iskrena i istinita, a tu je bitan taj etnički princip, ili tzv. etno, koji se odnosi na utjecaj Istre kao važnog dijela moje glazbe i dijalekta na kojem pjevam, koji je neka vrsta mog utemeljenja. A ako ćemo o genetici, svi su u obitelji imali sluha i dobro pjevali, a dida Šime je u mladosti i svirao usnu harmoniku, što sigurno nije odmoglo.