Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije ušao je u novu sezonu. Koncertima u dvorani Gorgona jazz ciklus HRT-ova orkestra ponudit će pregršt kvalitetnog glazbenog sadržaja, a sve je počelo prije mjesec dana kada se orkestru pridružio Edo Maajka. Nesvakidašnja suradnja iznjedrila je zanimljiv glazbeni, ali i televizijski proizvod. Na ideju da Edu Maajku smjesti u središte radnje jazz orkestra došao je Miron Hauser. Ovaj virtuoz trombona dirigent je i umjetnički direktor orkestra, pa u intervjuu za naš televizijski prilog, s njim razgovaramo o posebnostima Jazz orkestra HRT-a i drugim zanimljivim pojedinostima.

Mirone, nova koncertna sezona Jazz orkestra HRT-a započela je prije otprilike mjesec dana. Kako ste dočekali novu sezonu i jeste li zadovoljni kako je započela?

- Zadovoljan sam novom sezonom jer zaista imamo odlične goste te mnogo kvalitetne glazbe. Nadam se da će publika uživati jer bez lažne skromnosti mogu reći da radimo projekte na svjetskom nivou i mislim da sam kroz ovih nekoliko godina otkad sam šef-dirigent Jazz orkestra HRT-a slaganjem programa uspio povećati broj slušatelja naših koncerata koji “prije moje ere” nisu bili ljubitelji jazza niti su mu dali šansu.

Sezona je započela furiozno, suradnjom s Edom Maajkom. Taj koncert je gledateljima dostupan na platformi HRTi. Kako je došlo do suradnje s popularnim reperom i što ste njome htjeli poručiti?

- Do suradnje je došlo tako da sam Edi prišao na dodjeli Porina 2023. godine, pitao ga bi li želio s nama imati koncert, na što je on potvrdno odgovorio. Vodim se emocijama i sluhom. Jednostavno zamislim kako bi to moglo zvučati s orkestrom i ideje dođu same. Posebno mi se sviđa taj osjećaj kad vidim da se ljudi čude koga sam odabrao i kako sam to spojio. Mislim da su takvi projekti krucijalni, upravo jer približe naš rad i ljudima koji ne bi inače došli slušati, a za nas kao glazbenike su važni jer si tako svaki put iznova dokažemo da je svaka kombinacija moguća ako su glazbenici dobri.

PROMO

Stoji li da ste u suradnji s Edom Maajkom prvi put stali u ulogu repera? Što ste odrepali i kako vam se sviđa ta uloga?

- Istina je. Pokušao sam odrepati vers koji na pjesmi “I like to dance” repa Vojko V. Je li mi se sviđala ili ne, nije bitno. Ja sam šef-dirigent Jazz orkestra HRT-a. Za mene biti šef ne znači izdavati naredbe, nego predvoditi, a to podrazumijeva i da radim ono što nitko drugi neće. Previše puta čujemo onu: “To nije moj posao!” Volim kad ljudi rade stvari zato što trebaju biti napravljene, a ne zato jesu li ili nisu njihova obveza. Vodio sam se time.

Koliko je repanje specifična vještina i kakve talente ili aktivnosti ono zahtijeva?

- Repanje je specifična vještina, jednaka kao i bilo koja druga u glazbi. Zahtijeva prije svega brze reakcije, mogućnost prilagodbe i prisutnost u momentu. Naravno da za sve to prije svega treba imati tehničke sposobnosti, osjećaj za formu, ritam itd. Ukratko, treba svladati tehniku, tj. postati virtuoz kao i na svakom instrumentu, da bi mogao prenijeti publici ono što imaš u sebi i da u njima probudiš osjećaje. Mislim da talent ima svrhu samo zbog ovog što sam posljednje naveo. Sve ovo prije rečeno je golem rad koji zahtjeva mnogo odricanja, vjere i čak opsesiju time čime se bavimo.

Usto što ste dirigent, u ulozi ste umjetničkog direktora. Što ste osmislili za ovu koncertnu sezonu HRT-ova Jazz orkestra? Što gledatelje i slušatelje očekuje u nastavku sezone?

- Svake se sezone potrudim osmisliti što eklektičniji program jer Jazz orkestar treba biti sposoban svirati jako puno žanrova. Jedino u čemu nema kompromisa je kvaliteta. Imat ćemo sad već tradicionalno jedan autorski koncert jednog od članova orkestra. Ove sezone to će biti naš trubač Boris Majcen. Uvijek veliku važnost dajem domaćim glazbenicima koje javnost možda toliko i ne poznaje, tako da ove sezone imamo i koncert s More love ansamblom. Uz to imamo i strane goste kao što su Joel Frahm Trio, Emiliano Sampaio, Javier Girotto… U svakom slučaju sve piše na stranicama HRT-ovih ansambala.

U jednom od intervjua kazali ste kako ne slušate radio niti gledate televiziju. Jesu li se te navike promijenile, a ako nisu, kako pristupate proizvodnji, točnije osmišljavanju, televizijskog glazbenog programa?

- Navike su iste. Mogu reći da sam na to već odgovorio na vašem drugom pitanju. Vodim se osjećajima i onime što čujem. Uvijek pokušam naći način da se približim publici, bez kompromitiranja kvalitete. Sve drugo se posloži.

Vrla aktualnost jest i vaš prvi autorski album “Moja Kuba”. Odakle potreba za takvom formom i kako je protekla promocija albuma?

- Album je aktualan, međutim praizvedba tog programa je bila u svibnju 2016. godine, a album je snimljen 2017. Promocija je prošla izvrsno. S obzirom na to da se radi o jazz glazbi i da Centar za kulturu Novi Zagreb nije baš najpoznatije mjesto u gradu, posjećenost je bila nevjerojatna.

Jeste li ikada posjetili Kubu? Zašto ste baš toj zemlji željeli odati počast spomenutim albumom?

PROMO

- Kubu sam posjetio tek 2019. godine, upravo zato što sam želio saznati odakle moja fascinacija tom glazbom. Ja sam se kao trinaestogodišnjak doslovce zaljubio u tu glazbu i to do te mjere da je nikad nisam prestao proučavati. Duboko sam uvjeren da osim što je to stvar dobrog ukusa, odgovor leži upravo u ritmičkoj kompleksnosti. Afrokubanska glazba zapravo ima jednostavne melodije i harmonije, ali je ritmički jako kompleksna. Od slušatelja traži angažman i znanje. Pogotovo nama Europljanima, koji smo naviknuli da ritam bude gotovo pa banalan. Kod nas je glazba u većini slučajeva samo pratnja nekog teksta, za koje smatram da su u posljednje vrijeme sve banalniji. O toj temi sam već jednom pokušao afirmativno govoriti i pisati, ali sam bio krivo shvaćen, pa je ne bih ponovo načimao. Kratko ću samo reći da ljude treba obrazovati. Onaj tko ostane ravnodušan na takav melting pot raznih kultura, kao što je glazba Kube, ne znam ima li uopće smisla pokušati mu to dočarati. Pogotovo kad se radi o mojim kolegama. Kuba je jedina zemlja na svijetu gdje je glazba glavna grana privrede. Ako to nije dovoljan razlog da se oda počast, onda ne znam što je.

I za kraj, tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Hm. Ovo je baš teško pitanje jer mi mnogi ljudi i mnoge lekcije sad padaju na pamet. Ali ako baš moram birati, onda bih rekao da je to trenutak kad me je jedan od mojih mentora, Luis Bonilla, nazvao i rekao: “Čujem jako puno ružnih stvari o tebi. Čestitam! To znači da radiš dobar posao. Sad ti je jasno da moraš paziti što govoriš i kamo ideš jer ćeš mnogima biti uzor!”