U Muzeju Slavonije premijerno je prikazan novi osječki dokumentarni film "Grad na Dravi" u režiji Ljiljane Mandić. Iza dokumentarnog filma o prošlom i sadašnjem životu na obalama rijeke stoji narator i scenarist Ivica Bilac te urednik Aleksej Gotthardi Pavlovsky u suradnji s HRT-om. Uz film posjetitelji su imali priliku upoznati dio filmske ekipe i uživati u uvodnoj izvedbi Zlatka Barača na pijaninu.

- Ljudi s televizije jako vole Osijek. Urednik dokumentarnih TV emisija o popularnoj i tradicijskoj kulturi, Aleksej Gotthardi Pavlovsky, primijetio je da ni jedan grad u Hrvatskoj ne živi tako s rijekom kao mi. Grad je smješten po dužini rijeke Drave, rijeka je formirala grad, a građani formiraju rijeku. Tu se održavaju kulturni događaji, sportske rekreacije i, naravno, kupanje. Aleksej je predložio da napravimo film o Osijeku i Dravi, meni se ideja svidjela i odmah sam počeo raditi na scenariju. Sve se u prošlosti odvijalo riječnim putem, a Drava je naš krvotok. To je arterija grada, ali mi koji tu živimo to ne primjećujemo kao što ni oni koji žive u Kairu ne vide piramide dok je cijeli svijet lud za njima - govori Bilac.

U fokusu su priče o lokalnim tradicijama, poput aktivne vodenice koja, osim što melje žito, služi i kao edukacijski centar te koncertni prostor, zatim koji su sve bili stilovi plivanja i što je rinovanje, kako je poznata osječka plaža Kopika dobila svoje ime...

- Bavili smo se dijelom Drave koja je uz sam grad, pronašao sam zanimljive građane, kupače i sportaše. Snimali smo pripremu i kuhanje fiša, jer uz Dravu je vezana, naravno, riba. Vozili smo se čamcima, veslali, snimali Dravu prema centru, ali kompa nam je bila posebno interesantna kao simbol grada Osijeka. Obradili smo i luku, Copacabanu, dio Tvrđe, posebice plivališta uz koje su Osječani vezani tijekom ljeta. Tu je bilo, recimo, staro kupalište Golibar, pa Garnizonsko kupalište ili "Garnika", posebno smo pokrili i Neptun, kao jedan od najstarijih motonautičkih klubova s ljudima koji cijele godine tamo sjede na klupicama i pecaju - ističe Bilac.

U filmu se prikazuju poznata građanska lica poput Darka Mrkonjića, koji u svom podrumu pravi glasovite čamce, odnosno "čiklove", koji su nekada plovili rijekom. Tu je i Stjepan Kadović, kolekcionar iz Donjeg grada koji priča o odnosu Donjograđana prema rijeci te kako se nekada zaleđena Drava prelazila s konjima i sanjkama.

- Naša glumica Anita Schmidt pričala je o prvoj pojavi nudizma ranih 1980-ih jer je Drava nekada imala svoju nudističku plažu. Razgovarali smo i s omiljenom "čuvaricom plaže", Slavicom Jukić, koja živi preko Drave, a koja se svaki dan ustane, pomete plažu, izravna pijesak i pokupi smeće. Bez takvih ljudi naša plaža nikada ne bi tako lijepo izgledala. Naročito nam je drago da je u filmu i Mirna Rajle Brođanac, naša hrvatska veslačica stoljeća. Treba spomenuti i legendu Donjeg grada, Dragutina Kolenca Broka, koji je spasio 300 djece od utapanja, a njegova praunuka i slikarica, Ivona Ćavar, pokazala je sve svoje slike s motivima Drave. Filmska ekipa bila je sjajna, radili smo po velikim temperaturama i vrućinama, dizali smo se u 4 sata da bismo snimili jutro na Dravi i ostajali do duboko u noć zbog lijepih scena - dodaje Bilac.

Prošle je nedjelje na programu HRT-a prikazana prva, kraća verzija filma koja je ujedno i objavljena na YouTubeu. Reakcije su, kaže Bilac, fenomenalne.

- Ljudima se film sviđa, ponekad me čak zaustavljaju na ulici i čestitaju, drago im je vidjeti Osijek na televiziji zbog pozitivnih razloga. Nisam znao da ćemo dobiti toliku pozornost, na YouTubeu imamo više od pet tisuća pregleda za pet dana, što je doista puno. Jako smo zahvalni Muzeju Slavonije, koji nam je širom otvorio svoja vrata za promociju, tamo smo pronašli i fotografije starih mostova, parobroda koji su plovili rijekom te posljednjih nekadašnjih plaža. Imat ćemo premijeru duže verzije filma od 50 minuta 12. prosinca, oko 23 sata na drugom i trećem programu HRT-a, tako da se nadamo da će nam gledanost biti još veća - naglašava.

Glazbu za film radio je Bilčev blues i jazz bend s Vjekoslavom Milingom i Davomirem Brkićem. Za kameru su zaslužni Jure Ožić Bebek i Dušan Vugrinec, montažu potpisuje Damir Đurčević, a produkciju Tihomir Štivičić.