Gost 27. izdanja riječke konvencije fantastike Rikon, što je nedavno održana u Exportdrvu, bio je američki glumac Doug Cockle. Ljubitelji fantastičnog žanra Dougov glas poznaju iz popularne videoigrice "Witcher", u kojoj je sinkronizirao glavnog junaka Geralta od Rivije. Dougovo "geraltovanje" traje dva desetljeća tijekom kojih je postao poznato lice po raznim konvencijama fantastike. U zanimljivom intervjuu koji smo načinili tijekom samog Rikona, s Dougom Cockleom razgovarali smo o njegovu odnosu sa zajednicom fantastike, dojmu o Hrvatskoj, ali i neiscrpnoj temi legendi i mitologije.

Doug, kakvi su vaši dojmovi o 27. izdanju riječke konvencije Rikon koja se održava u prostoru Exportdrva?

- Sviđa mi se konvencija i jako je zabavno na njoj. Sjajna mi je i zgrada Exportdrva, koja ima toliko duha i ima fantastičan potencijal da se u njoj održavaju manifestacije raznih karaktera. Tu mogu biti koncerti, susreti poput ovog, plesne i kazališne izvedbe. Zgrada ima mnogo karaktera i jako je kul.

Je li ovo vaš prvi posjet Hrvatskoj?

- Tako je, prvi sam put u Hrvatskoj. Jako mi se sviđa i zasigurno ću u budućnosti sa suprugom doputovati ovamo!

Kada kažem Hrvatska, što je prvo što vam padne na pamet?

- Oh, samo tren… Ne znam točno…

Je li to možda "Kraljev grudobran" u Dubrovniku; poznata lokacija za ljubitelje fantastičnog žanra?

- Pa sada kada ste to spomenuli, hahaha… Da budem iskren, nisam mnogo toga znao o Hrvatskoj. Odrastajući u Sjedinjenim Američkim Državama, za Hrvatsku sam prvi put čuo devedesetih godina, kada je bila u ratu. Sada kada sam je posjetio, vidim koliko je to lijepo mjesto i drago mi je da mogu pobliže upoznati Hrvatsku.

Koliko često posjećujete konvencije fantastike kao što je ova i koliko često nađete svoje mjesto u programu takvih događaja?

- Konvencije ne posjećujem često, uglavnom samo onda kada sam pozvan kao gost. Ali i to je isto jedan od razloga zašto ih privatno ne posjećujem. Uz šest, sedam puta godišnje kada konvencije fantastike posjećujem kao gost programa, povrh toga nemam potrebu ići na takve susrete. Kada sam prvi put posjetio konvenciju fantastike, to je bilo u svojstvu gosta, ostao sam pozitivno zatečen svom pozitivnom atmosferom koja se osjeti na ovakvim mjestima. Sada jako volim konvencije.

Posudili ste glas Geraltu od Rivije u popularnoj videoigrici "Witcher", nastaloj prema književnom serijalu Andrzeja Sapkowskog. Prva videoigra objavljena je 2007. godine, a za sljedeću godinu najavljen je animirani film "Witcher". Što vam je donio taj dugačak raspon od 18 godina u kojemu ste bili nezaobilazni dio Geraltovih avantura?

- To je sjajno razdoblje mog života. Osjećam se blagoslovljeno što mogu igrati Geralta. Zapravo, prošla su dva desetljeća. Godine 2005. počeli smo snimati "Witcher", stoga mi se bliži 20. obljetnica kako igram Geralta. To je nešto što većina glumaca ne osjeti. Mi glumci krećemo se između mnogih poslova i uloga. Dobiti mogućnost igrati isti lik dvadeset godina nešto je prekrasno.

YOUTUBE

Uživate li u "Witcheru" kao igrač te videoigrice?

- Da, jako! To je sjajna videoigrica! Igrate li vi "Witchera"?

Ne igram, žao mi je (smijeh).

- Aaa, ma morate početi. Igrao sam "Witchera" i jako sam uživao u igrici. Volim videoigrice i uvijek sam ih volio. Zabavno je raditi u industriji videoigara, biti dio nečega kao što je "Witcher", a potom i igrati igricu. Jako cool osjećaj.

Što vam je sve te godine bilo ili što vam je još uvijek najuzbudljiviji dio toga da posuđujete glas Geraltu?

- Hm, ima nekoliko odgovora na to pitanje. Prvi je, kao što sam spomenuo, velika rijetkost za glumca da provede dvadeset godina igrajući isti lik. Moje predivno pitanje išlo je ruku pod ruku s razvojem lika i igrice. Sjajno je biti dio tog procesa. Usto, upoznao sam toliko mnogo sjajnih ljudi u svim aspektima života. Od kolega glumaca, agenata, posjetitelja konvencija, obožavatelja, ljudi koje nikad ne bih upoznao da nisam Geralt od Rivije.

“Witcher" je poljski proizvod. Poljska je, kao i Hrvatska, slavenska zemlja. Zašto u zabavnoj industriji nema mnogo mainstream proizvoda koji govore o slavenskoj mitologiji? Grčka mitologija naveliko je poznata, nordijska je dobila svoje mjesto kroz Thora, Lokija, Valhallu, čak je i egipatska tu u nekoj mjeri. Zašto nema mjesta za slavensku mitologiju? Koliko ste vi upoznati sa slavenskim mitološkim bogovima?

- O slavenskoj mitologiji ne znam mnogo. Mislim da je to zato što nisam odrastao uz te priče…

Pa ni u Hrvatskoj ta tematika nije na toliko popularnom glasu, čak ni za dječji uzrast.

- Stvarno?! Pa možda je i to jedan od razloga zašto ta tema nije zastupljena u igricama ili filmovima. Dok ste me pitali to pitanje, sjetio sam se kako u mainstream zabavnim sadržajima nema puno afričkih mitova, legenda i folklora; donedavno nismo imali mnogo nordijske mitologije, nema ni mnogo australskog i aboridžinskog folklora… Tako da slavenska mitologija nije sama u tom svojevrsnom ignoriranju. Ne znam odgovor na to pitanje zašto je tomu tako.

Rekli ste mi da konvencije fantastike ne posjećujete mnogo u privatnim prilikama. Nakon uspjeha "Witchera" postali ste željen gost i željen sugovornik među zajednicom ljubitelja fantastike. Je li fantastika vaš omiljeni žanr?

- Da, jako volim fantastiku. Još od djetinjstva. Odrastao sam čitajući "Hobita" i "Gospodara prstenova", kao i književni serijal "Dragonriders of Pern". Čitao sam fantastičnu literaturu svih vrsta. Jedan od najdražih serijala mi je "The Tales of Drizzt Do'Urden". Volim takve priče. Uvijek mi se sviđao "sword and sorcery" žanr. Još uvijek volim filmove kao "The Beastmaster"… Uvijek sam volio fantastiku.

I za kraj, da prigodno zaključimo sve teme fantastike. Kada biste na sebe mogli primijeniti bilo koju nadnaravnu moć, koja bi to bila i zašto?

- Jako puno moći bi bilo vrlo praktično. Jako me mami da kažem nevidljivost, moć letenja ili što takvo, no reći ću da želim moći učiniti ljude da budu dobri prema sebi. To bi bila sjajna supermoć. Jako puno problema u društvu nastaje jer ljudi ne vole sebe, ne sviđaju se sami sebi i traže potvrdu od društva; ponekad ti načini nisu dobri prema svijetu. Volio bih ući u prostoriju i sposobnošću svoga uma učiniti ljude da budu dobri prema sebi.