Tri godine nakon kritički hvaljenog “Southbounda” Kensington Lima objavljuje novo studijsko izdanje. “The Beat That Saved Our Lives”, koji uz standardnu postavu benda donosi i suradnje s našim istaknutim glazbenim imenima, treći je album tog zagrebačkog sastava predvođenog Josipom Radićem, a kao najavni singl predstavljena je pjesma “Coming Out at Midnight”, popraćena videospotom. Osam brojeva na “The Beat That Saved Our Lives” prenosi spontanost, atmosferu i duh bendovske sinergije oslanjajući se na bogate melodije, vokalne harmonije i sviračku raznovrsnost, istovremeno potvrđujući status benda koji se ne boji izići iz vlastitih okvira. Uz novi album i singl, grupa Kensington Lima, koja se posljednjih godina etablirala kao jedan od najzanimljivijih rock’n’roll aktera na domaćoj sceni, najavljuje i nadolazeće koncerte na kojima će publici uživo predstaviti pjesme, koje, kako sami kažu, tek tada potpuno oživljavaju. Što nam je još kazao Josip Radić - pročitajte u nastavku.

Kako to da ste se novi studijski album odlučili snimiti uživo?

- Riječ je o većini pjesama s albuma koje su snimljene uživo u studiju, uz malo ili bez ikakvih nadosnimavanja. Prvenstveno, bila je šteta ne iskoristiti ovu postavu benda, koja uživo zvuči zaista energično, sve je s nekim dodatnim turboubrizgavanjem. Tako smo se Lovorka Sršen, Karlo Kurtalj, Davor Capković, Danijel Benko, Sven Stažić i ja okupili u studijima Lea Anđelkovića i Marka Mrakovčića snimivši nekoliko pjesama iz jednog ili dva tejka. Zaista ima nešto u tom snimanju odjednom, koje je, razumljivo, pomalo napušteno i zapušteno zbog napretka tehnologije i dodatnih inkomodacija, ali nekad se vrijedi dodatno pomučiti. Za ostale pjesme zaslužan je producent Vedran Baotić, čiji je Sunset Strip studio “Amerika u malom”.

Kensington Lima

Pavle Kocanjer

Približi nam malo kako je teklo snimanje, tko je sve sudjelovao u nastanku “The Beat That Saved Our Lives”?

- Snimanje je počelo neposredno nakon objave prethodnog albuma, “Southbound”. Uz bend, na albumu su se našli i brojni suradnici i gosti: Vedran Baotić, Toni Starešinić, Vedran Križan, Ana Kabalin, Neno Belan, Hrvoje Prskalo, Mario Klarić i Tom Alford, bubnjar iz Londona s kojim sam ostao u kontaktu nakon upoznavanja u studiju Abbey Road. Uz snimanja u Zagrebu, jedna pjesma, “Means So Much”, snimljena je u riječkom studiju Nene Belana, koji je i otpjevao prateće vokale. On ima titulu počasnog člana benda jer podupire Kensington Limu od samih početaka, pa je tako i njegova “Lito umire” zapravo hrvatski prepjev naše “Summer’s Gone” s prvog albuma. Svoj autorski debi na albumu ima i Lovorka Sršen, čija pjesma “The Back Seat of My Car” ne uzima zarobljenike! Tu stvar obožavamo svirati uživo i uvijek dodatno razvučemo ionako nemalih šest i pol minuta.

Što predstavlja zanimljiva naslovna fotografija albuma i tko je njezin autor? “Southbound” je također imao vrlo retro cover...

- Netko će reći da smo mi retrobend, a ja mislim da nismo toliko retro koliko smo zapravo samo neopterećeni aktualnim glazbenim trendovima. Naslovna fotografija snimljena je u staroj kinodvorani u Pučišćima, na otoku Braču, prije točno dvadeset godina, 2004. Na slici su dva člana benda uhvaćena na koncertu u prvim taktovima beata koji im je spasio živote. Fotografiju je za naslovnicu albuma prilagodio Branko Dragičević, inače druga polovica našeg Valentina Boškovića.

Predstavi nam vaš aktualni singl “Coming Out at Midnight”. Što nam možeš kazati o pratećem videospotu?

- Aktualni singl nastao je pod producentskom palicom Marka Mrakovčića. To je, za nas možda netipično, žešća pjesma, koja pjeva o oslobađanju, ali i preuzimanju odgovornosti te o svemu dobrom i lošem što te odluke povlače za sobom. Također, drago mi je da je pjesma svojevrsni reunion s Markom nakon osam godina, jer su u njegovu studiju nastajale pjesme za prvi album benda, još 2016., a još mi je draže da se Mark nije ništa promijenio u međuvremenu. Videospot je djelo Dinka Šimca i Romane Pavliše, kojima smo zadali samo jedan zadatak: “Hoćemo atmosferu s razuzdanih rođendanskih tuluma Freddieja Mercuryja.” Snimanje je proteklo bez nas, ali zato s puno lijepih ljudi iz Koprivnice i okolice. Kažu da je bio dobar tulum!

Što slušaš u posljednje vrijeme? Imaš li kakvih albumskih preporuka za naše čitatelje?

- U posljednje sam vrijeme uživao u novom albumu Davida Gilmoura, koji me motivirao da ga odem poslušati i uživo u Rimu - bilo je sjajno! Progutao sam i novi album Dawesa, čiju pjesmu “All Your Favorite Bands” Kensington Lima ima u svom repertoaru od prvog koncerta. Što se tiče domaćih izvođača, Dunije su me zaintrigirale svojim prvim uratkom, “Čula jesam”, pa me jako zanima kako će zvučati cijeli album.

U kakvim su fazama trenutno tvoji ostali projekti, što možemo očekivati?

- Razni projekti su u raznim fazama, intenzivno sam posvećen autorskom radu, bilo u projektu Izgubljeni vikend bilo u autorskoj suradnji s drugim glazbenicima. S obzirom na blizinu datuma, izdvojit ću nadolazeću, tridesetu obljetnicu Beatles Revival Banda, čiji sam član, a koju ćemo proslaviti velikim koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture 28. studenoga, uz brojne glazbene goste i prijatelje.

Kensington Lima

Pavle Kocanjer

S obzirom na to da živiš i radiš u Zagrebu, nedostaje li ti Split, odnosno u kakvom si odnosu sa svojim rodnim gradom?

- Otkad sam se odselio, taj grad se poprilično promijenio, ali ni ja više nemam šesnaest godina, stoga moj Split i ja igramo neriješeno, 1:1. Žao mi je što tamo ne postoji više mjesta za svirku, bar u odnosu prema vremenu kad sam kao srednjoškolac slušao sjajne bendove na nekoliko mjesta, u nekoliko žanrova. Nadam se da će stvari krenuti u pozitivnom smjeru iako je Ivica Ivanišević točno opisao Split i njegov centar kao “fritezu ljeti, a zimi zamrzivač”.

Kakvi su planovi za Kensington Limu za ostatak 2024.?

- Planovi za ostatak godine uključuju ulazak u garažu i probe kako bismo spremni dočekali početak 2025. i koncertnu promociju našeg novog albuma. Uz Zagreb, želja nam je posjetiti i ostale hrvatske gradove - Rijeku, Osijek, Šibenik, Zadar, Dubrovnik i Split. Tu ću opet posegnuti za parafrazom, ovaj put Seje Sexona iz Zabranjenog pušenja, koji je primjetio kako “nema loših bendova - ima samo prevelikih dvorana”. Eto, u tom smislu, preporučujemo se...