Pjesma "Into My Arms", Nick Cave na klaviru i tisuće duša kao jedna. Savršena fotografija za kraj dva i pol sata katarze, ogromnosti, predivnoće od koncerta koji je "divlji bog", najveći propovjednik među glazbenicima, sa svojim bendom The Bad Seeds priredio preksinoć u prepunoj zagrebačkoj Areni u sklopu aktualne turneje kojom predstavlja osamnaesti album "Wild God".

Trebalo je biti tamo, osjetiti tu ljubav i posvećenost, jer kad se Cave obraća publici, a to čini ritualno gotovo uoči svake nove numere, kao da se obraća baš tebi, kao da baš tebe gleda u oči, čitajući ti najskrivenije misli, gledajući ti direktno u dušu. I ti spontano pružaš ruke i uživaš. I ti i svi oko tebe, njih 15 tisuća. Rijetki su ti glazbenici koji već nakon prve numere uspijevaju stvoriti tako blizak i intiman odnos s publikom, dvoranski koncert održati u ozračju male klupske svirke. I upravo je to majstorski učinio Princ Tame - stvoriti atmosferu glazbene mise u nekoj mračnoj crkvi na rubu grada gdje svi osjećaju istu bol, patnju, očaj, ali i nadu, milost, ljubav... On, propovjednik tamne kose u urednom odijelu s kravatom, praćen vrhunskim instrumentalistima na čelu s neizostavnim Warrenom Ellisom, koji poput dječarca u tijelu starca čas mirno sjedi, čas divlja na stolici, uz gospel prateće vokale, drži misu, propovijeda kroz glazbu, priča kroz pjesme svoj život obilježen tragedijama, toliko intimno, autentično. Kao da vas svakom pjesmom grli i tješi: teško je, ali bit će bolje.

Nick Cave na najvećem dosad samostalnom koncertu u nas došao je predstaviti novi album, hvaljeni "Wild God", a tako je i složio setlistu, izlog najnovijih i novijih pjesama, s nekoliko svima znanih bisera. Savršeno složena. Od čak 21 pjesme, osam s novog albuma, pet nešto starijih i osam klasika. Od početne "Frogs", preko naslovne "Wild God", preko "O Children", "Jubilee Street", "Tupelo" do "Joy" i tri numere u bisu - "Papa Won't Leave You, Henry", "The Weeping Song" i "Into My Arms". Svakom se pjesmom, i dušom i tijelom, i to doslovno, predavao u ruke publike. I ona ga je "nosila", bila potpora, od početka do kraja. Posebno kad se spustio u prve redove.

- Fala, Zagreb, dajem sve od sebe - kazao je Cave.

Ne, fala tebi i vrati se.