Uskoro se bliži dan kada će izdavačka kuća Prof&Graf iz Tenje službeno proslaviti tiskanje svoje stote knjige. U manje od tri godine rada taj obiteljski posao izveo je brojne, dosad neviđene, autore na svjetlo osječke književne scene. Saša Jakšić, autorica i profesorica književnosti, uz supruga i grafičara Danijela, zašla je u prave poduzetničke vode. Stota knjiga ujedno je i njezina nova zbirka kratkih priča "Ove zime... ljubav!". Zahvalna je, kaže, svima koji su bili uz nju na putu do ostvarenja sna, a to su obitelj, djeca, prijatelji, blogeri, urednici i, dakako, čitatelji. Što sve misli o domaćim autorima i hrvatskoj izdavačkoj sceni kao uspješna autorica, book blogerica i vlasnica Prof&Grafa, saznajte u nastavku.

Kako je uopće došlo do ideje o pokretanju Prof&Grafa?

- Do ideje o pokretanju vlastite izdavačke kuće došlo je spontano i posve neplanirano. Kao autorica ljubavnih romana dugo sam neuspješno pokušavala pronaći izdavača za svoje rukopise i to me jako frustriralo. Od većine nisam uopće dobila odgovor, ili bih samo dobila informaciju kako im je plan izdavanja popunjen za sljedeće dvije godine. Nakon posljednje odbijenice bila sam očajna, htjela sam odustati i od pisanja i od izdavanja, no onda me suprug nagovorio da "krenemo sve sami", uvjerivši me da mi to zaista možemo. Na tome sam mu beskrajno zahvalna, bez njega nikada ne bih mogla ostvariti svoj životni san. S obzirom na to da je on grafički inženjer s dugogodišnjim iskustvom (otuda i ime Prof&Graf, jer sam ja profesorica), uvjerio me da nama zasigurno neće biti takav problem izdati knjigu u vlastitoj nakladi, a onda je slijedilo otvaranje firme kako bi se ta prva knjiga mogla prodavati i distribuirati u knjižare i knjižnice. Tek kada smo dobili sve u ruke, shvatili smo – pa mi smo zapravo otvoriti vlastitu izdavačku kuću! Kad je uzbuđenje malo splasnulo, shvatili smo da bismo mogli pomoći mnogim domaćim autorima koji i dandanas prolaze sve ono što sam prolazila i ja dok sam svim silama pokušavala pronaći način da svoje rukopise pretvorim u tiskane knjige. Onda su počeli dogovori i suradnje, i sve se nekako brzo zakotrljalo.

Koji su ciljevi vaše izdavačke kuće i što biste željeli ostvariti u budućnosti?

- Prvi i osnovni cilj nam je pomoći što većem broju domaćih i regionalnih autora da ostvare svoj san – držati svoju vlastitu knjigu u rukama. Usto, trudimo se u domaće publike probuditi svijest o domaćim autorima, te predano radimo na širenju i jačanju kulture čitanja i promoviranja domaćih autora, jer oni su, na žalost, i dalje manje zastupljeni nego strani. Želja nam je postići da svaki kupac u knjižari ili čitatelj u knjižnici prvo posegne za nekim dijelom koje je nastalo iz pera domaćeg autora, te da se što više ljudi odvaži dati priliku domaćim naslovima. Što se tiče budućnosti, njome se previše ne opterećujemo, svaka godina nam donosi nove izazove, nove ideje, nove suradnje, nove projekte – a mi im se svima veselimo.

Mnogi vaši autori istaknuli su da su nakon brojnih odbijenica svoje utočište pronašli upravo u Prof&Grafu. Što vašu izdavačku kuću toliko razlikuje od svih drugih? Imate li možda strahova pri izdavanju nekih vrsta knjiga, poput poezije, koja se slabije prodaje?

- Mi nismo selektivni kada su u pitanju rukopisi. Zaista primamo sve žanrove i ne raspisujemo natječaje jer nam rukopisi i upiti za suradnju stižu gotovo na dnevnoj bazi. Trudimo se pročitati ih i obraditi što je brže moguće jer znamo koliko je svaki autor nestrpljiv da čuje mišljenje urednika o svom rukopisu, a onda i da krene u proces pripreme za izdavanje. Od drugih izdavačkih kuća razlikuje nas to što mi nemamo fiksni plan izdavanja, nego radimo prema svojim mogućnostima – ljudskim, vremenskim i financijskim. Poprilično smo fleksibilni i ne opterećujemo se rokovima, trudimo se izići u susret svakom autoru maksimalno. Nemamo strahova pri izdavanju bilo kakve vrste rukopisa jer iskustvo nas je naučilo da svaka knjiga pronađe svog čitatelja.

Uskoro vam stiže stota knjiga u manje od dvije i pol godine, kako se osjećate zbog toga? Koji je njezin naziv i o čemu je točno riječ?

- Teško nam je povjerovati, ali da, uskoro nam iz tiska izlazi stota knjiga! Slučajno se dogodilo da je baš moja knjiga ta stota koja je poslana u tiskaru, tako da je simpatično ispalo što je moja bila prva koja je tiskana, a bit će i stota, jubilarna. Uzbuđenje je golemo, iako kod nas i dalje vlada euforija zbog svake knjige koju očekujemo da bude poslana iz tiskare, no više prevladava osjećaj ponosa radi tolikog broja izdanja i autora koji su osjetili tu radost kao i ja sama kada su uzeli svoju knjigu u ruke. Radi se o mojoj zbirci kratkih priča "Ove zime... ljubav!", koje su romantično-ljubavnog karaktera i idealne su za čitanje tijekom zimskih mjeseci. Bit će u pretprodaji već za koji dan, a poslije će biti dostupna kod svih naših partnera knjižara, na Interliberu na našem vlastitom štandu te naravno u dogledno vrijeme i u knjižnicama diljem Lijepe Naše. Cijena će joj biti 17,85 €.

Koji je najbolji dio vašeg posla kao izdavačice i urednice? Koliko ste suradnji sklopili dosad i izlaze li one iz okvira Osijeka?

- Volim sve vezano uz poslove izdavanja, baš sve. Zanimljiv je to i dinamičan posao, preko kojeg smo upoznali zaista prekrasne ljude, čija su zahvalnost i sreća nama najveća nagrada i priznanje, ali i motivacija za daljnji rad. Ja najviše uživam u čitanju rukopisa, a suprug i sin u grafičkoj pripremi knjiga za tisak. Omiljeni trenutci su nam svima, dakako, oni kada autor dobije svoje knjige u ruke, pa se zajedno veselimo, a nerijetko i rasplačemo od sreće. Što se tiče broja suradnji, mi ih više ne brojimo, no na našoj ćete web-stranici pronaći biografije 47 autora iz raznih dijelova Hrvatske, ali i Srbije, od kojih su neki s nama sklopili i više ugovora o izdavanju. Usto, u našim je zbirkama poezije i proze zastupljeno više od 80 drugih domaćih i regionalnih autora, a sa svakim novim natječajem ohrabrimo opet neke nove pjesnike ili pisce da izdaju svoje pjesme ili priče, što nas posebno veseli. Dogovori za suradnje su kod nas konstantno u tijeku, tako da trenutno imamo, recimo, šest novih autora koje nismo još predstavili javnosti i više od dvadeset rukopisa drugih autora koji strpljivo čekaju na obradu.

Na koji način nalazite buduće autorske zvijezde? Što točno tražite u natječajima i po čemu se ističu najbolji radovi?

- Za nas je zvijezda svatko tko se odvaži izdati svoj rukopis, te hrabro zakorači na domaću književnu scenu sa svojim autorskim djelom, poštujući pri tome sve sudionike u procesu izdavanja i distribucije knjiga, pa na kraju i krajnje korisnike - čitatelje. U natječajima za poeziju i prozu želimo izvući iz anonime što više onih koji pišu i vole pisanu riječ, a najbolji se radovi uvijek ističu po količini emocija koje izazivaju kod žirija i/ili urednika tijekom čitanja.

Saša Jakšić

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Iz perspektive urednice, kojim temama i vrstama knjiga vaši autori najviše gravitiraju? Što biste više voljeli vidjeti među prijavnicama i, općenito, domaćim autorima?

- Iz našeg iskustva, najviše nam pristižu rukopisi ljubavnih romana, a oni se najbolje i prodaju, pa pretpostavljam da su i najčitaniji. Tu je naravno i poezija, za koju sam iskreno vrlo iznenađena jer nisam uopće imala predodžbu o tome koliki je broj ljudi kod nas piše, ali i čita. Najmanje su zastupljeni krimići, trileri, horori, SF, pa bih osobno voljela vidjeti više tog žanra, no svjesna sam da je on znatno zahtjevniji za pisanje. Općenito, među domaćim autorima mi je najdraže vidjeti da pišu o domaćim likovima i domaćim područjima, i takvi su mi rukopisi najdraži za čitanje. No svake se godine kao izdavač žanrovski proširimo, što nas također veseli, pa ćemo tako uskoro imati i autobiografije u svom webshopu. Zaista smo otvoreni za sve tipove publikacija i žanrova, jako bi nas obradovalo da nam na mail stigne nekakav strip ili čak monografija.

Iako je izbor zasigurno težak, izdvojite nekoliko knjiga objavljenih pod vašom izdavačkom kućom koje su vas se najviše dojmile. Zašto ste odabrali upravo njih i što čitatelji mogu očekivati?

- Uh, pa to je kao da me pitate koje mi je od sve moje djece najdraže! Ponosni smo na sva naša izdanja, od prvog do ovog stotog (a i više od toga, jer smo nakon stote poslali još pet knjiga u tisak). Izdvojila bih možda neke koje sam kao rukopise osobno najemotivnije doživjela i koje sam čitala gotovo ne dišući od uzbuđenja: "Zlatne ptice" Viktorije Majačić, roman koji prati sto godina povijesti u Županji, ispričan iz perspektive sedam likova, uz Mokoš kao komentatoricu njihovih života; zatim "Hollywood In" Nine Savić, roman o putovanju jednog mladića u izmišljeno mjesto u BiH Šarenvaroš, gdje nailazi na duhove prošlosti, ali i razrješuje svoju sadašnjost, te se neopterećen okreće budućnosti. "U sumrak" Martine Duvnjak potresna je priča o ženi koja je već kao dijete trpjela zlostavljanje, a poslije je kao djevojka i mlada žena jedva preživjela sve što joj je ljudska zloba priredila. Tu je i "Gusar s Jadrana" J. J. Elene, povijesna romansa smještena u Hrvatsku u doba uskoka; zatim "Sva cvijeća beskraja" Lee Mihaljević, zbirka poezije i proze u kojoj je mlada autorica svaku osobu koja je ostavila trag u njezinu životu posadila kao jedan cvijet u svom vrtu... Uh, mogla bih nabrajati do sutra!

Već dugo vodite svoj blog "Ovisna o čitanju" jer obožavate književnost. Koje biste knjige domaćih autora a da nisu tiskane pod Prof&Grafom preporučili baš svakoj osobi?

- Ima ih jako puno, no evo nekoliko koje su me se jako dojmile u posljednjih nekoliko mjeseci: "Pripovjedačica" Martine Frka Milotić predivna je priča koja sadržava naše domaće mitove i legende te bogove kao što su Perun, Mokoš i Morana; zatim "Sigurna kuća" Marine Vujčić, potresan roman o ženi koja je nakon godina zlostavljana u samoobrani ubila svog supruga, pa sada služi kaznu, a kći joj odrasta bez nje. Roman "Platonovo platno" Tomislava Šovagovića napisan je iz samo jedne rečenice, a govori o neuzvraćenoj ljubavi muškarca prema udanoj ženi, a kompleksan i slojevit roman "Ekspozicija tame" Marka Gregura o slijepom muškarcu obrađuje mnoštvo realno-životnih tema. Tu je i Erika Žilić Vincetić sa svoja dva romana "Priča o kugi i nevidljivom Edgaru" i "Priča o kugi i vještici Agathi", koja nas jako maštovito iz sadašnjosti vodi u daleku povijest Osijeka. Treba istaknuti i "Ezan" Ivane Šojat, potresnu ispovijed umirućeg Ibrahima, koji se obraća svom sinu u nadi da će ga pretkraj života naučiti svim svojim životnim vrijednostima... Mogla bih opet nabrajati do sutra jer zaista volim i puno čitam domaće autore.

Budući da ste i sami autorica mnogo djela, što za vas uopće znači biti spisateljicom u Hrvatskoj? Kako komentirate domaće tržište i prilike te što bi poboljšalo trenutni položaj autora?

- Svijest o sebi kao spisateljici uvijek nekako guram u stražnji plan, pa se i dalje iznenadim kad vidim svoje knjige na policama knjižara i knjižnica ili kada me netko u gradu prepozna, zaustavi, pita nešto o mojim djelima, želi se fotografirati sa mnom – sve mi to i dalje djeluje nadrealno, no usrećuje me spoznaja da netko uživa u mojim pričama. Što se tiče domaćeg tržišta, rastužuje me činjenica da je mnogima danas knjiga luksuz koji si ne mogu priuštiti te da je mnogima čak i nedostupna jer u svom mjestu nemaju knjižnicu i/ili knjižaru. Trenutni položaj naših domaćih autora zasigurno bi poboljšala veća svijest čitateljske publike o tome koliko jednom domaćem autoru znači kupnja, čitanje i povratna informacija o njegovoj ili njezinoj knjizi. Voljela bih kada bi čitatelji pružali više prilika novim i nepoznatim domaćim autorim, te ih nakon čitanja preko društvenih mreža preporučili drugima. Angažman čitateljske publike i bookblogera je za domaće autore od neizmjerne važnosti.

Kao profesorica književnosti, kako komentirate trenutnu kulturu čitanja među mladima? Postoji li neki način da se ljubav prema knjigama približi novim generacijama?

- Iz mog iskustva, mladi čitaju, ali ono što njih zanima, a koliko sam ja primijetila, to su uglavnom strani naslovi, i to na engleskom jeziku. Mislim da je kod nas književna scena, što se tiče književnosti za djecu i mlade, poprilično jaka, te da jako puno izdavača odlično radi upravo u tom području. Svakako bih rekla da kod nas općenito ne nedostaje aktivnosti kojima se djeca i mladi potiču na čitanje i pohvalila bih sve koji na tome predano rade. No ne mogu svi biti strastveni čitači, neki se pronalaze u sportu, glazbi ili umjetnosti, što je također pohvalno. Štogod mlade odvoji od ekrana mobitela i/ili računala i izvuče iz izolacije njihovih domova te potakne na druženje i interakciju sa svojim vršnjacima, meni je odlična aktivnost. Možda bi trebalo osnovati neke književne klubove samo za djecu i mlade, nisam vidjela da takvo što postoji kod nas. Također, ne zaboravimo da djeca usvajaju modele ponašanja od odraslih, tako da smo opet mi ti koji im svojim primjerom moramo pokazati koliko je čitanje visokovrijedna aktivnost i dokazati im da se među domaćim autorima kriju prava nacionalna blaga.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Što za vas osobno znači promocija domaćih autora i zašto je ona toliko važna? Vidite li uopće svijetlu budućnost hrvatske književne scene?

- Mene općenito iz dana u dan oduševljava spoznaja da jako velik broj ljudi kod nas piše, tako da je za mene hrvatska književna scena već sada poprilično pozitivna. Mislim da kolektivno ipak još nismo ni svjesni koliko kvalitetnih pisaca i pjesnika imamo jer većina još nije uspjela doći do svoje šanse za izdavanje, no iskreno se nadam da će svi oni jednoga dana ostvariti svoj san, te da će se krug domaćih autora samo nastaviti širiti i žanrovski obogaćivati. No u tome ih moramo poticati i podržavati apsolutno svi, od izdavača do čitatelja. Preporučujem onima koji vole ljubavne romane da se odvaže pročitati neki ljubić našeg domaćeg autora, vjerujem da će biti ugodno iznenađeni ponudom, koje možda uopće nisu svjesni jer iz navike posežu uvijek za stranima. Osobno, mislim da je domaća književna scena iznimno jaka i ponosna sam što sam kao izdavač, kao urednica i kao autorica dio nje. Također s velikim guštom pratim rad gotovo svih izdavača u Hrvatskoj i pozdravljam sve one koji među svojim izdanjima imaju i naše domaće autore, a posebno poštovanje iskazujem onima koji su se kao i mi odlučili isključivo na rad s domaćim piscima i pjesnicima. Usto, veseli me pojava sve više i više novih izdavačkih kuća jer to znači da će opet veći broj domaćih autora uspjeti ostvariti svoj san. Apeliram ovom prilikom i na domaće bookblogere, kojih kod nas u Hrvatskoj zaista ima predivno mnoštvo, da se također više okrenu čitanju, recenziranju i promoviranju domaćih autora.