Prostor Stare pekare ukrašen je fantastičnim radovima akademkinje i akademske slikarice Gordane Bakić. Izložba "Slike" istražuje linije, boje i oblike, a istovremeno se i opire popularnim koncepcijama umjetnosti. Umjetnica se, u ciklusima, bavi biomorfnim oblicima raznih apstraktnih struktura, no temeljne gradivne jedinice su valjak i točka, koje svojom repeticijom potpuno ispunjavaju platno. Izložbu je moguće pogledati do sredine studenoga.

Crtež je baza

- Bakić je svoje slike odlučila učiniti objektnim strukturama koje zauzimaju čitave galerijske prostore. Ova izložba prikazuje apstraktne slikane forme u kojima nema kolorističkog akcenata, nego je sve podređeno obliku. Ti oblici nemaju reprezentacijsku funkciju tako da je potraga za njihovim značenjskim okvirom stvar vlastitog doživljaja svakog pojedinca kojega slika može tek potaknuti da u njoj otkriva logike njezine vidljivosti. Posezanjem za osnovnim gradivnim elementima slike, Bakić stvara konglomerat oblika koji svi zajedno imaju "obiteljsku sličnost", a koja ih ujedinjuje u jasno promišljenu cjelinu - piše u predgovoru kustos izložbe Igor Loinjak.

Autorica Bakić, ujedno i profesorica slikarstva na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, ovom je izložbom predstavila tek fragment svojih dosadašnjih izložbenih projekata, a u podlozi rada uvijek traga za pranačelom pokreta, kaže.

- Ono što uvijek ispreplećem u svom radu je kolažiranje motiva, koji zatim polako postaju samo neke strukture. Tako bih usitnjavala neki motiv dok on ne bi postao zdrobljen, zanimljiva struktura vječno na granici prepoznatljivog i neprepoznatljivog. U početcima sam se koristila motivima mehaničkih sklopova, dijelova strojeva koje sam nalazila u znanstvenim ilustracijama i časopisima. Tražila sam one konstrukcije koje su stalno u nekakvoj komunikaciji kako bi mogle funkcionirati. Zanimljiva mi je ta složenost sklopova, slika se raspada pa se opet sastavlja i upravo me to nosi. Crtež mi je baza svih radova, pogotovo tuš, papir i grafička olovka - ističe Bakić.

Namjera je njezine izložbe izazvati reakciju i osnovne slikarske karakteristike svesti na najjednostavnije elemente - liniju i točku.

- Izložba sadržava akrile na platnima. Modificirala sam kistove režući ih pod raznim kutovima, koristila sam se šablonama i spužvama koje mogu ostaviti neki otisak, a onda bih iz toga kreirala crtež. To nije figuracija ili boja, time želim reći da, koliko god mi živjeli u svijetu prepunom slika, od televizije do reklama, ruka i promišljanje i dalje mogu biti interesantni. Želim da gledatelj stane pred slikom i pronađe u njoj nešto za sebe. Dosad, reakcije su različite. Neki se ne mogu pročitati u njoj, a neki traže opći smisao iako ja nisam ništa konkretno prikazala. Nekima je, recimo, sadržaj slika destruktivan, dramatičan ili borben. Baš mi je zanimljivo da mogu ostaviti i takav dojam, jer sve ovisi o interpretaciji - objašnjava Bakić.

Rad sa studentima

Osim rada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, kao kazališne slikarice, njezin je likovni izričaj obilježio i akademski svijet, pogotovo kreativni studenti.

- Taj rad sa studentima itekako me je oblikovao, zanimljiva mi je ta komunikacija s mladima. Nekako si stalno uzajamno dajemo energiju, tu su uvijek neke nove ideje. Često im govorim da ne pristaju na četvrtasti format, da pokušaju ipak formirati vlastito polje izražavanja. To ne mora nužno ni biti slika, bitno je da preispituju način na koji će predstaviti svoje ideje. Imaginacija je tu na prvom mjestu, trebamo pokušati prikazati jednostavne elemente na zanimljiv način. Sve što nas okružuje danas može biti materijal, tako da ništa ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, nego to trebamo pokušati promijeniti kroz igru sa stvarnosti - govori Bakić.