U orahovačkoj Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić održana je radionica izuzetnog glazbenika, bubnjara Zabranjenog pušenja, ali i izvrsnog glazbenog pedagoga, Branka Trajkova Traka. Radionica nosiv znakovit naziv ''Zvuk, ritam, tišina'', u kojoj sudionik upoznaje baš to, zvuk, ritam i tišinu, i oko sebe i u sebi.

Slobodna forma

Tridesetak učenika i nastavnika okupilo se u učionici glazbene kulture i pozorno pratilo svaki Trakov korak, zvuk i naredbu i postalo glazbenikom - bubnjarem bar na trenutak. Bubanj djembe i druge bubnjeve koji se sviraju isključivo rukama, bez palica, svirali su učenici, pedagoginja, knjižničarka i nastavnici, i zvučalo je jako dobro uz dirigentsku palicu legendarnog Trajkova.

- Prije svega moram reći da mi je bio užitak svirati jednu slobodnu formu s ovim krasnim mladima ljudima koji su pokazali i pažnju, volju i želju da sviraju i uživaju u onome što rade. Hvala školi na pozivu, ugodno sam se osjećao i dolazim ponovno sigurno – započeo je Trajkov te naglasio kako je provođenje ovakvih radionica počelo prije 25 godina, kada je grupa Zabranjeno pušenje radila glazbene radionice za djecu žrtve mina.

- Bila su to djeca svih nacionalnosti bivše države koja su ostala bez udova, vida ili imala bilo koji drugi tjelesni hendikep, i mi smo radili glazbene radionice u ortopedskoj bolnici u Rovinju, što je trajalo mjesec, mjesec i pol. To je bilo posebno iskustvo, a ja sam se našao u situaciji gdje sam imao dva seta bubnjeva, a njih je bilo deset i nisam znao kako da svi ponešto probaju. Tako sam odlučio rastaviti svoje bubnjeve i svakome dati po jedan dio bubnja da sviraju. Tako smo počeli slagati nešto zajedničko, stvorili smo komunikaciju kojoj nije trebao jezik, glazba je bila odgovor na sve. I tada se dogodilo nešto što nitko nije očekivao jer imajmo na umu da su djeca stradala jedna od drugih, nisu se u početku ni voljela, ali ih je onda glazba povezala i oni su postali prijatelji – priča Trajkov te nastavlja kako, kad je primijetio koliko je ta glazba promijenila te osobe, počele su se družiti, izlaziti zajedno, to mu je beskrajno promijenilo život.

- Povuklo me je to da nastavim, da podijelim instrumente ljudima i povežem ih sve uz glazbu. I sad kad radim te radionice, vraćam ono što sam doživio s tom djecom stradalom od mina, pokazujem da svi to mogu, da je glazba pokretač, da glazbu svatko može doživjeti i njome ispuniti sebe kao osobu ili pronaći u sebi ono dobro. Ovu radionicu radim u školama, udrugama, u staračkim domovima, zatvorima, s ovisnicima, koji su možda najteža populacija jer su oni izgubljeni u onoj poveznici um - tijelo, ali svima kažem isto: Ja to mogu – kaže Trak te ističe posebnu priču iz jedne svoje radionice u Varaždinskim Toplicama.

VLADIMIR GRGURIĆ

Ritam i glazba

- Dvadesetak godina radim ovu radionicu i tako sam došao u Varaždinske Toplice, gdje je bila jedna miješana ekipa, autistična djeca, stradala u automobilskim nesrećama i slično i odradio najbolje što sam mogao i tek poslije od defektologa čuo da ovo što su ovi ljudi radili po tim djembama, arbukama i zvečkama nisu mogli ni na fizioterapijama. Drugim riječima, ritam i glazba su ih potjerali da probude svoje mišiće, da tijelo napravi nešto što baš i ne može. To govori kako kad se makne fokus s unutarnjeg i počne se slušati okolina, to je pogodak, kao što sam rekao učenicima danas, imate dva uha, a jedna usta, što znači da u životu treba dva puta više slušati nego pričati – zaključio je Trak, i kako je sam strastveni planinar, Orahovicu i njezine planine iskoristio je da osvoji Ružicu grad i Kapovac, a u ovaj grad, kako je zaključio, sigurno ubrzo ponovno dolazi. n