Magistrica kazališne režije i radiofonije, 32-godišnja Lea Anastazija Fleger iza sebe ima više od 20 režija kazališnih predstava (od kojih su neke nagrađivane), a može se pohvaliti i iskustvom režiranja koncerata i evenata, sinkronizacija animiranih filmova. Ovog petka, 11. listopada, očekuje ju premijera prve suradnje s Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku, i to dviju Puccinijevih opera u jednom činu - "Plašta" i "Sestre Angelice".

Ne želimo otkrivati sve, ali bar nam nešto "došapnite" iz svoje - sigurni smo - podebele knjige redateljskih zabilješki. Kako ste pristupili operama? Jeste li ih vremenski izmještali?

- Presretna sam što sam dobila poziv za rad baš na operi. Ovo je moja prva samostalna režija opere, a režiju opere sam priželjkivala još od kada sam upisala studij kazališne režije. S obzirom na to da sam uz gimnaziju završila i srednju glazbenu školu, nadala sam se da ću svoje znanje i ljubav prema glazbi moći iskazati baš u operama. Puccini je doista bio genijalac. Oborio me je s nogu. Na svakoj probi pjevači, dirigent, cijela ekipa i ja komentiramo da smo sretni što radimo baš Puccinija. Ljudi iz struke koji se bave dramskim teatrom razumjet će usporedbu. Puccini je u opernom svijetu kao Čehov u dramskom. Svi se glumci bore rukama i nogama da bi igrali Čehovljeve komade i likove, a isto tako pjevači guštaju u fantastičnim rolama koje je za njih skladao Puccini. Ne samo što su glazba i priče obje jednočinke fantastični nego je Puccini praktički redatelj. On genijalno razumije dramaturgiju, emocije, dramske situacije, u svojoj je partituri upisao toliko zanimljiva glumačka stanja i obrate da je doista užitak dešifriranje svih njegovih zamisli, a onda naravno dodavanje naših ideja na priloženu glazbenu partituru. Njegovi su likovi živopisni, s pravim dubinama, problemima, a glazba kao sredstvo izražavanja fantastično prenosi stanja likova do publike. Plašt i Sestra Angelica dio su triptiha Il Trittico. Zanimljiva je informacija da je samom Pucciniju Sestra Angelica najdraža opera koju je napisao. Radnju opera ne bih otkrivala, dođite i uplovite u priče s nama. Očekujte pregršt ljubavi, mržnje, patnje, sjete, melankolije, suza, smijeha, dobre glume, izvrsnih pjevača i fantastične glazbe.

Kako birate suradnike, poput scenografa, kostimografa i dirigenta? Koliko vam je važno timsko stvaranje i komunikacija unutar produkcije?

- Autorsko-kreativni tim čine ljudi koji su moja desna i lijeva ruka. Zbroj naših ideja tkȃ predstavu. Naš sklad rada po segmentima, potrebnim za rad na operi ili bilo kojoj drugoj predstavi, čini predstavu dobrom ili lošom. Uvijek se trudim sa suradnicima stvoriti naš mali svijet, naš mali svemir na sceni. Upravo autorski tim daje kostur predstave koji se dalje puni "mesom" na probama s glumcima ili pjevačima. U Pucciniju imamo dva potpuno različita svijeta na sceni. U prvom dijelu u Plaštu se nalazimo u Parizu, na riječnom brodu koji plovi Seinom. Sestra Angelica smještena je u vrtu samostana. Stefano Katunar, scenograf; Tea Bašić Erceg, kostimografkinja, Vesna Kolarec, dizajnerica svjetla i ja radimo dvije potpuno vizualno različite priče. Obje doista vrlo interesantne. Suradnike biram ovisno o komadima koje radim. Svaki autor ima neku svoju posebnost, svoju vrstu vizuala, interesa i kreative. Promišljajući kakvu estetiku predstave želim postići, biram svoje suradnike.

KRISTIJAN CIMER

Imate li tremu, jer se prvi put predstavljate publici osječkoga nacionalnoga teatra?

- Naravno, tremu imam prije svake premijere. U ovom trenutku tu tremu mogu više opisati kao ushićenje. Jedva čekam da se sve sklopi do kraja i da s publikom podijelimo naša dva mala dragulja - Plašt i Sestru Angelicu.

Pretpostavljamo da umjetnici koji su dijelom kazališnoga projekta - glazbeni, dramski, redatelj, scenograf... - rastu kroz svaki projekt. Što ćete vi iz ovoga projekta i kazališta ponijeti kao baštinu za buduće projekte?

- Svi rastemo kroz svaki projekt. Od prvoga asistiranja u kazalištu do danas jako sam narasla i umjetnički i organizacijski. Iz ovoga projekta ponijet ću puno novih znanja i saznanja, no svakako bih istaknula fantastično iskustvo u radu s pjevačima i predivnim zborom HNK-a Osijek.