Koliko ste puta nasjeli na foru s prtljagom? To se obično događa novim putnicima, ali i onima koji prvi put kupuju avionske karte. U forama s prtljagom posebno znaju izbezumiti niskotarifne kompanije, a kada vas na aerodromu "uhvate" s kojim kilogramom viška – tada i dobro naplate.

Jeftini i lukavi

Naravno, ne događa se uvijek da se kontrolira kilaža i mjeri svaki centimetar, ali u Budimpešti – sve više. Ako ste kod Wizzaira ili Ryanaira kupili najjeftiniju kartu - ruksak, a napunili ga odjećom i obućom do vrha, brzo će vas zamijetiti "izviđačice", koje uvijek prvo prošeću oko izlaza na aerodromu s kojeg će vaš avion poletjeti i vide ima li žrtava. Zato se nikad tamo ne pojavljujte prerano, nego desetak minuta prije početka ukrcaja i sjednite malo dalje od centra zbivanja da svima ne upadnete u oči. Tada je osoblje već u žurbi jer uskoro će ukrcaj, a postoje vremenska ograničenja. Znate da nekad prođe ukrcaj pa putnike ne puštaju iz zgrade u autobuse ili pješice kako bi došli do aviona jer avion nije spreman! Putnike puštaju u koridor samo da kompanija aerodromu ne plati kaznu zbog kašnjenja! Lukavi su ti jeftini avioprijevoznici, baš na svemu zarade, posebice Ryanair, koji od doba korone prijeti s povećanjem cijena karata, a sam ne smije to učiniti jer bi velik dio putnika prešao na Vueling ili Wizzair. Nakon dugogodišnjih letenja i putovanja zaključio sam da postoje ljudi koji obožavaju putovati samo s jednim ruksakom u koji im stane sve što im treba. Znate da nisam jedan od takvih i da prezirem te jeftine kompanije jer su uništile luksuzni doživljaj letenja. Lijepo je da si sad svatko može priuštiti let, ali kakav? Naravno da ponekad putujem Wizzairom, ali samo ako se radi o kraćim putovanjima jer me nakon onih višesatnih zabole leđa, pa moram na kirurgiju. Divim se ljudima koji su Wizzairom iz Budimpešte letjeli do Abu Dabija pa onda do Sejšela, ne bih to preživio! Dobra strana niskotarifnih kompanija je što su donijele život na male i zaboravljene zračne luke na koje velike kompanije nikad ne bi letjele jer je neisplativo!

Sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa tko voli, nek izvoli! I da, ako vas "uhvate" s ruksakom ili kuferom koji je prevelik i pretežak te ne stane u njihov kontrolni kalup na aerodromu, budite razumni i napravite brzu reorganizaciju. Zamolite ih da vam daju malo vremena i otiđite u toalet pa odijenite sve više odjeće, a ako imate i jaknu, napunite džepove. Ništa vam ne mogu, a kad prođete do aviona i ne platite "kaznu" ili nešto više od 50 eura, opet skinite sa sebe i strpajte u ruksak i problem je riješen. Ne trebate se stidjeti ničega, nema čovjeka na vašem letu koji nije u torbu spakirao bar jedan kilogram viška, samo ima sretniji dan.

Dobro djelo

Budite ljubazni prema djelatnicima, nerviranje i psovke ne pomažu, a putnika još mogu i kazniti pozvavši policiju. Posebno treba paziti pri online čekiranju da slučajno ne zaboravite tu važnu proceduru, ali i čekiranje kofera! Putnik treba znati je li kupio čekiranu prtljagu ili kabinsku prtljagu. Ako je kupljena mogućnost čekirane prtljage, tada je treba predati ranije na check inu i ide izravno u zrakoplov. Priority torbe (ruksak plus kabinska prtljaga) ne treba čekirati, već idu s putnikom u kabinu. Iako ova situacija izgleda smiješna, iznenadili biste se koliko putnika plaća i do sto eura kazne jer nije predalo prtljagu na vrijeme i na pravo mjesto. Davno sam pisao da nije lako biti putnik i samo putovati. Treba puno i učiti i ako kao čitatelji Putničkih svaštarije tek planirate svoje prvo avionsko putovanje, nemojte se ustručavati pitati iskusne putnike. Postoji milijun rješenja za svaku situaciju. Jednom sam napravio ljudsku gestu na čekiranju iz Kine u Europu. Imao sam pravo na dva besplatna kofera kod KLM-a, iako sam došao samo s jednim. Žena koja je na pekinškom aerodromu bila u redu ispred mene i koju nikad u životu nisam vidio imala je problem s prtljagom jer joj europska kartica nije prolazila, a imala je pravo na jedan kufer, a drugi nije mogla platiti jer nije imala više od 200 dolara gotovine. Započela je plakati i moliti djelatnicu da je pusti i da će platiti u Amsterdamu. Djelatnica je imala kameno srce, ali sam diskretno rekao putnici da ću njezin kofer predati pod svojim imenom jer nam je destinacija bila ista! To je inače veliki rizik, zabranjeno je, ali bio sam spreman na rizik. Da su u koferu bile zabranjene stvari, ja bih nagrabao, ali sve je prošlo bez problema. Novac u Amsterdamu nisam želio primiti. Ne kažem da činite slična nepromišljena djela, ali ako ikako možete pomoći putniku u nevolji, bar pokušajte jer dobro djelo se dobrim vrati u nekoj drugoj prilici. Vjerujte da je tako!