Olga Vidović uspješna je i dobrohotna doktorica koja se povratkom u rodno mjesto suočava sa sjenama svojih prošlosti. Najkraći je to opis glavne uloge koju u telenoveli "Sjene prošlosti", koja se emitira na RTL-u, tumači glumica Marina Fernandez. U intervjuu za naš televizijski prilog s Marinom Fernandez razgovaramo o brojnim pojedinostima nove serije, njezinim iskustvima života u Portugalu i drugim zanimljivostima njezine profesije.

Marina, serija "Sjene prošlosti" već se nekoliko tjedana prikazuje u programu RTL-a. Kako vam se sviđaju radnja i izgled serije te jeste li zadovoljni obavljenim poslom?

- Svaki odjel i svaki sektor pridonosi tome da se napravi odličan proizvod, što se u ovom slučaju i dogodilo. Kad sam vidjela prvu epizodu, bila sam iznenađena jer je ovo, u usporedbi sa svim što je dosad napravljeno, iskorak. Iskorak u načinu snimanja, u fotografiji, u svjetlu, u svim tim elementima. Jako sam zadovoljna finalnim rezultatom. Što se tiče mojeg dijela, ja sam svoja najveća kritičarka, pa uvijek mislim da ima prostora za poboljšanje bez obzira na to koliko je nešto dobro napravljeno, ali to smatram nečim pozitivnim i uvijek težim biti sve bolja.

U seriji igrate liječnicu Olgu Vidović. U izjavi za "RTL Direkt" kazali ste da je Olga kolerik otvorenog srca. Je li Olga najveći pozitivac u seriji? Opada li njezina pozitiva kako serija ide dalje i kako se radnja zapleće?

- Rekla bih za nju da je definitivno najveći pozitivac u seriji jer ona jedina ima tu usađenu moralnu vertikalu iz koje kontinuirano djeluje, iako se ponekad tako ne čini. U njenu slučaju, zbog trauma i situacije u koju su je doveli u najosjetljivijem, tinejdžerskom razdoblju, ona je na sebi iskusila nepravdu, izdaju i sve one osjećaje koje čovjek tijekom života nažalost otkrije. Mislim da je zapravo željela konfrontirati se s tim osobama koje su je toliko obilježile. Nadala se da će im biti žao, da će je prigrliti, da će naići na nekakvo razumijevanje i na nekakvu toplinu. Međutim, kad je shvatila da se ništa od toga ne događa i da se ljudi ne mijenjaju, to je dovelo do nekih postupaka koje ne treba opravdavati, ali ona nije osoba koja želi napraviti nešto zlo. Ona zapravo želi ljude možda zastrašiti i "dovesti pameti".

Bi li Marina i Olga bile prijateljice i družile se u slobodno vrijeme?

- Volim osobe koje su jakog i čvrstog karaktera i dosljedne sebi i svojim stavovima, a Olga je jedan od takvih likova. Kad se sve zbroji i oduzme, ona je zapravo pozitivac. Ona je vjeran prijatelj i netko na kog se može računati, tako da bi sigurno bilo zanimljivo upoznati nekog takvog. Mislim da bismo se družile.

Najveći broj scena dijelite s Jelenom Perčin, Dajanom Čuljak i Anom Maras Harmander. Je li vaš kvartet u privatnosti puno blaži negoli u seriji (smijeh)? Kakva je atmosfera na setu i s drugim kolegama?

- Prije svega želim reći da cijela glumačka postava ove serije zbilja radi fantastičan posao. Moje kolegice su super i općenito svi na setu daju svoj maksimum kako bismo to sve na kraju doveli do proizvoda na koji smo svi ponosni. Od najmanjih glumaca, koji su predivni, preko onih srednjih, pred kojima su obećavajuće karijere, do onih starijih glumaca, koji pridonose dugogodišnjim iskustvom. Atmosfera je entuzijastična, zaigrana, ugodna i stvarno je gušt snimati. Gušt je čak i u šest ujutro kad se ide na set, tako da bih rekla da bolje od toga ne može.

“Sjene prošlosti" domaća je inačica turske serije "Osveta u štiklama". Jeste li gledali tu seriju ili makar pogledali koju epizodu kada ste pristali biti dio hrvatske serije?

- Kada mi je predstavljen projekt, bila sam iznenađena, zaintrigirana i uzbuđena te su mi odmah počele dolaziti ideje kako bih ja to mogla napraviti. Znam da postoji turska inačica, ali ja sam odlučila ipak ne pogledati ništa, kako si ne bih stvarala neku sliku u podsvijesti i da ne bih podsvjesno preuzela neke karakteristike svog lika od druge glumice. Meni je svaki projekt najvažnije odraditi po scenariju, tako da sama mogu stvoriti svoju ideju lika koji tumačim jer je tada to najispravnije i najrealističnije.

Važan dio života, što privatnog, što poslovnog, proveli ste u Portugalu. Kako vam je bilo raditi u Portugalu? Kakva je njihova scena; o kojim temama najviše progovaraju u svojim filmovima i serijama?

- U Portugal sam otišla jako mlada i, zapravo, mogla bih reći da je Portugal moja druga zemlja majka. U Portugalu su me Portugalci dočekali i primili kao da sam njihova i vjerujem da je to olakotna okolnost za sve što je uslijedilo i za to da sam se ja razvila u Marinu koju danas poštujem i koju volim. Stekla sam iskustva koja su me obogatila, a tamo sam ispekla i svoj zanat jer su se moji prvi profesionalni doticaji s glumom dogodili u Portugalu. Radila sam na različitim mjestima i u različitim branšama, od ureda do veterinarske stanice, radila sam kao konobarica i kao pjevačica, a sve je to dovelo do toga da se konačno zaposlim u kazalištu. Prva serija u kojoj sam imala prilike glumiti je tinejdžerska serija "Jagode sa šećerom", koja se bavila svim aktualnim pitanjima tinejdžera – vršnjačko nasilje, loše ocjene i slično. Dosta je poučno djelovala na društvo i bila je jako dobro napisana, a izrodila je i nekoliko naraštaja odličnih glumaca. Inače Portugalci ne vole pritisak, ne vole žurbu, nisu nonšalantni, naprave sve i na vrijeme, ali su nekako organizirani u tome. Bave se aktualnim pitanjima, ali ne izbjegavaju i neke romantične komedije i slične teme u udarnim terminima koje opuštaju gledatelje i osvježe im dan.

Marina, fala português? Govorite li portugalski i kako vam se sviđa taj jezik? Što vam je najljepše s čime ste se susreli u portugalskoj kulturi, mjestima, načinu života?

- Sim, falo português e falo muito bem, e foi assim que consegui iniciar a minha carreira como atriz em Portugal devido ao meu bom conhecimento da língua portuguesa! Zanimljivo, u tako kratkom roku sam tako dobro savladala portugalski da su čak i neki Portugalci mislili da sam Portugalka. Obožavam mekoću i melodiju tog jezika, a zaljubljena sam i u njihov glazbeni izričaj i glazbu. Portugalci jako drže do obitelji. Inzistiraju na obiteljskim nedjeljnim ručkovima, da se svi okupe i tu se jača i ističe povezanost obitelji. Ručak je ritual i ono čemu se u ovom dobu divim – ljudi sjede za stolom i druže se i izmjenjuju ideje, pa čak se i posvađaju, ali sve to kako bi se još više povezali, nema mobitela, popije se čašica vina, razgovara se, i to me baš oduševilo. Vina, mentalitet, hrana, opušten način razmišljanja, povezanost s obitelji i način na koji su mene primili i prigrlili, to me fasciniralo tada i fascinira me dandanas. Oduševljena sam i njihovom gastronomijom, koja se razvila na način da se sve namirnice maksimalno iskorištavaju i ostatak jučerašnjeg ručka uklopit će se u današnji recept, a imaju i 1001 način pripreme bakalara, što mi je kao ljubiteljici ribe isto fantastično.

Tko vam je u karijeri dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Najbolji savjet u karijeri i savjet za život dala mi je moja mama, koja je jako mudra i snažna žena, koju duboko poštujem i divim joj se i koju jako volim. Njezin je savjet bio da ne uzimam k srcu ni kad me previše hvale ni kad me kritiziraju i da je moja intuicija najbolji orijentir i za karijeru i kroz život. Uvijek se trudim biti dosljedna sebi jer kad čovjek polazi od iskrenog mjesta, onda je najpozitivniji i može dati najbolje od sebe.

Što ste kroz svoju glumačku karijeru naučili o ljudima, sebi i svijetu oko sebe?

- Da je svijet najveća i najbolja učionica za glumca. Volim analizirati i proučavati ljude i stvarno sam upoznala puno različitih ljudi. Nevjerojatno je koliko ima različitih karaktera i osobina, a ono što sam primijetila da nam je svima bitno je to da budemo voljeni i prihvaćeni.