Kinu Urania: 112. rođendan uz premijeru slavonskog filma
Presretan sam jer sam uspio okupiti kompletnu slavonsku ekipu, kaže Šulina
Kino Urania u utorak je službeno proslavilo svoj 112. rođendan. Davne 1912. godine održana je prva projekcija, za uzvanike, a dva dana poslije, 19. rujna, održana je i prva javna projekcija. U povodu tog jubileja rođendansko iznenađenje bilo je premijera filma "Žena s gumenim rukavicama" redatelja Marija Šuline, uz gostovanje filmske ekipe. Tu suvremenu dramu o pojedincu i nepravednom sustavu tumače brojna omiljena osječka lica: Areta Ćurković, Sandra Lončarić, Miroslav Čabraja, Ivan Ćaćić, Vjekoslav Janković, Tatjana Bertok Zupković, Ivana Soldo Čabraja, Antonia Mrkonjić i drugi.
O malom čovjeku
- Presretan sam jer sam uspio okupiti kompletnu slavonsku ekipu. Većina glumaca su Osječani ili iz HNK Osijek, a ekipa iza kamera su također Slavonci, to je bila apsolutna odluka. Moj prvi dugometražni igrani film rađen je upravo sa slavonskom ekipom, no ovaj put dobio sam potporu Ministarstva kulture i HAVC-a, pa sam imao priliku odabrati profesionalne glumce, što u Slavoniji nemamo gdje nego u - Osijeku. Oni su stvarno sjajni, i kao glumci i kao ljudi. Bili su odlični na setu, jako sam ponosan i nadam se nekoj budućoj suradnji. Što bi se reklo, toplo mi je oko srca. Velik je uspjeh ova drama jer je "Žena s gumenim rukavicama" ipak pravi slavonski film, koji je već predstavljen u hrvatskim kinima. Jako sam sretan i počašćen što je osječka premijera u sklopu 112. rođendana Uranije, jedva čekam da sve krene - ističe redatelj Šulina.
Nakon velikog štrajka prosvjetnih radnika 2019. profesor hrvatskog jezika Franjo Nagulov piše scenarij koji zrcali tadašnje događaje, a Šulina prema njemu snima film o odnosu prosvjetnog, administrativnog i tehničkog osoblja jedne slavonske škole. Iako mu je ovo tek drugi film, socijalna drama s vječno aktualnom temom već je prikazana na Pulskom filmskom festivalu ove godine i na Vukovar Film Festivalu 2023.
- Film govori o malom čovjeku, čistačici koja radi u školi i koja se pridružuje svom kolektivu kada on krene u štrajk,u nadi da će poboljšati svoje materijalne uvjete jer teško živi. Međutim, kako je film rađen prema istinitom događaju, oni samo dijelom uspijevaju dobiti svoje povećanje, a najmanji i najranjiviji izostaju. Upravo je ta nepravda glavna tema filma, a na dosadašnjim projekcijama, u Puli i u kinima, vidjeli smo da publika dobro reagira. Filmom želimo zapravo prikazati toplu priču malog čovjeka i staviti ga na nekakav pijedestal, da ga ljudi prepoznaju i da se takve nepravde lakše primijete u budućnosti kako bi se što manje događale. Naravno da će takvih situacija biti, ali ipak bi ih ljudi trebali lakše prepoznati - objašnjava Šulina.
Film je sniman samo deset dana, najviše u đakovačkoj školi, odakle je i redatelj, a u središtu je priče Areta Ćurković u ulozi Mirne. Dok u njezinu kolektivu štrajkaju za veća materijalna prava, ona kao školska spremačica dane provodi kuhajući im kavu. Izvan školskih hodnika ona je supruga muža nasilne naravi i teške ruke, koja zna ostaviti i poneki trag na njezinu licu. Ona je i majka čija djeca za boljim životom odlaze van, kao i kći teško bolesne nepokretne starice.
- Bilo je zahtjevno jer smo dosta brzo radili, ali imali smo dovoljno vremena za dobru pripremu i probe. Kada smo uplovili, snimanje je samo teklo. Igrala sam za Mirnu, htjela sam ju obraniti i, na neki način, zaštititi od ovog društva u kojem ona nije prošla kao žena. Za mene je ona hrabra i snažna jer svaki dan ustaje iz kreveta i pronalazi novu snagu. Bez obzira na to što ju život nije mazio, čak ni po privatnoj životnoj liniji, ona je borkinja za koju se misli da pristaje na sve. Svi se u jednom trenu pitamo: Koliko se u ovom svijetu uopće isplati boriti? Kad i pokušaš nešto glasno reći, čuje li te uopće netko? Mislim da postoje različiti načini borbe jer, svaki put kad ju je život išibao, Mirna je pronašla novu nadu. To je izuzetno teško, ona ne dobiva rješenje, već samo mali pokretač. U trenutku kada misli da će se dogoditi nešto lijepo, opet se dogodi ružno, ali ona s tom nadom jednostavno ide dalje i zato je za mene prava heroina - objašnjava Ćurković.
U Mirninu životu zrcale se životi mnogih drugih. Prepoznat će se većina u borbi sa sustavom nepravde ili nepravdom sustava, u kojem su Mirne uglavnom nevidljive. A Mirna kroz život ne ide u rukavicama.
- Ne želim zvučati pretenciozno, ali mislim da nam je Mirna na neki način dodirna točka. I ja pokušavam živjeti život na takav način, ali, naravno - zaboravimo. Iako nismo istog materijalnog i ekonomskog statusa, mislim da smo ljude koji žive na margini mi kao društvo onamo pogurali. Kada nemaju humane uvjete za egzistenciju, svi govorimo "joj, jadni oni", ali često se pitam koliko smo svi skupa socijalno osjetljivi ili samo mislimo da je nama dobro. U tom kontekstu, mi smo njezin lik izgradili s takvom sudbinom, no na nama je kao društvu da radimo na sebi i dalje. Ako jedan čovjek nakon filma ode kući s promijenjenom mišlju i učini dobro djelo, onda smo dobili poruku ovoga filma. Neće se sve iz temelja srušiti i biti bolje, ali želim publici da progleda i pomogne nekome na bilo koji način, makar i da samo sasluša drugoga - naglašava Ćurković.
U školskim klupama
Obožavana članica Dječjeg kazališta Branko Mihaljević istaknula je i osobnu važnost što filmske kadrove dijeli upravo s osječkom glumačkom ekipom.
- Surađivala sam s većinom glumaca i jako mi je drago da su tu, to je čak bila prva stvar zbog koje sam i pristala snimati film. Mislim kako je važno da se držimo zajedno i da ima još puno glumaca za koje se treba čuti. Neki su sada prvi put nešto snimali, što me jako veseli, drago mi je da se i oni tako afirmiraju. Mi smo zaista više od kolega, neki su mi i prijatelji, tako da je snimanje bilo sjajno iskustvo. Sandra Lončarić mi je najbliža partnerica, s kojom je suigra ispala odlična, portretirale smo različite karaktere i prijateljice. Bilo je divno raditi s njom, kao i sa svima ostalima - dodaje Ćurković.
Prvakinja Drame osječkog HNK Sandra Lončarić utjelovila je lik Iris, jednu od čistačica i najbolju Mirninu prijateljicu. Iris ne trpi, iako ni nju život ne mazi. Unatoč razlici u karakterima, među dvjema ženama očituje se iskreno prijateljstvo i uzajamna podrška.
- Mi smo tehničko osoblje, koje nakon štrajka izvuče deblji kraj. Moj lik je dosta buntovan, za razliku od Aretine Mirne, koja uvijek šuti i sve radi kako joj se kaže. Ja se tako cijelo vrijeme bunim, ali, bez obzira na to, nisam napravila ništa. Svaki čovjek koji bude pogledao film može suosjećati s tim osobljem, koje nakon štrajka i obećanja o povećanju plaće na kraju to ne dobije. Svakodnevno smo svjedoci takvih socijalnih nepravda, pa vjerujem da će se publika itekako poistovjetiti s našim likovima - govori Lončarić.
Hvaljena glumica također ističe radost što filmski uspjeh dijeli s kolegama, a premijera u Uraniji za nju nosi posebnu vrijednost.
- Nije mi bilo teško utjeloviti lik Iris jer sam imala odličnu glumačku ekipu pokraj sebe s kojom sam do sada puno radila, sve je išlo jako fluidno. Toliko sam navikla s njima raditi da stvarno nisam imala nikakvih upitnika iznad glave kako ću nešto napraviti. Snimali smo preko ljeta u Đakovu, škola je bila prazna i nekako, što si stariji, kada se vratiš u školske klupe, uvijek se prisjetiš nekih svojih anegdota i školskih dana. To će mi svakako ostati u pamćenju. Jako sam sretna i zbog osječke premijere. Obožavam kina općenito, a pogotovo Uraniju, jer ima svoju dušu. Cinestari su u redu, ali Urania je meni oduvijek u srcu kao neko najdraže, moje kino, tako da - sretan rođendan našoj Uraniji! - dodaje Lončarić.
Rođendansko slavlje u kinu Urania nastavlja se s Rendez-vous au cinema, ciklusom francuskog filma, koji će od 19. rujna u Kino klubu trajati gotovo mjesec dana.