Glumac mora uvijek ponovo s nevinom strašću raditi sljedeću ulogu
Ono što me drži zainteresiranim, različiti su zanimljivi ljudi s kojima se susrećem na setovima ili daskama
Samo tri dana ostalo je do početka emitiranja nove dramske serije Nove TV. “U dobru i zlu” naslov je jesenske uzdanice televizije koja se često može pohvaliti visokom gledanošću. U telenoveli inspiriranoj istinitim događajima glavni junak Veljko Srića će, kako to obično biva, svoju skladnu svakodnevicu suočiti s tajnom iz prošlosti. U radnji serije svoj će obol dati i Josip Praljak, poduzetnik kojeg utjelovljuje Enes Vejzović. Poznatog glumca dugo godina gledamo na malim ekranima, platnima kinodvorana i kazališnim daskama. O pojedinostima nove serije, njegovoj recentnoj ulozi u “Hotelu Portofino” i ostalim prikladnim temama iz glumačke svakodnevice u zanimljivom intervjuu za naš TV prilog razgovarali smo s Enesom.
U seriji “U dobru i zlu” gledat ćemo vas u ulozi poduzetnika Josipa Praljka. O kakvom liku se radi? Obično uz riječ “poduzetnik” ide pridjev “kontroverzni”, stoga koliko je Josip kontroverzan?
- Da, tim se kukavičkim i licemjernim pridjevom, “kontroverzan”, društvo koristi kako bi prikrilo svoju gramzivost, prijetvornost i bešćutnost. Kada politika, koja je često obilato potpomognuta novcem takvih, “kontroverznih” poduzetnika, najčešće uoči parlamentarnih izbora, paradno uhiti jednog ili nekoliko “kontroverznih poduzetnika”, tada na portalima čitamo: “Tko je zapravo taj i taj”, “Što u istražnom zatvoru jede taj i taj”, “10 najvećih zlodjela tog i tog, pogledajte kojih”. Dakle, tada čitamo ili ono što već godinama znamo ili potpuno nevažne pojedinosti o tim ljudima. No ono što je simptomatično jest da takvi, “kontroverzni” poduzetnici kao zajednički projekt politike i medija u narodu izazivaju nekakvu čudnu privlačnost, rekao bih, divljenje. A to naravno nije dobro i govori više o nama kao društvu nego o tim ljudima.
Josip Praljak, ovako prema opisu i prije negoli je serija počela, ima maniru antagonista. Je li Josip bad guy i u kakvom je odnosu s glavnim likom?
- Joco ima mnoge karakterne osobine antagonista; on je i ljubomoran, i osvetoljubiv, i nepromišljen... No, s druge strane, on je uporan, srčan, iznimno nježan i velikodušan prema ljudima koje voli. Veljko, lik koji igra Filip Juričić, nije u tom malom krugu Jocine naklonosti, tako da njihovim međusobnim prepirkama i podmetanjima nema kraja. No Joco nije klasični antagonist, možda uopće i nije antagonist, a možda je i gori nego što se može očekivati.
Ovo je vaša treća uloga u serijama koje producira Nova TV. Reklo bi se da ste našli zajednički jezik, stoga koja je tajna dobre suradnje u serijama u kojima ste glumili?
- Zapravo je broj naših suradnji i veći... U projektima Nove TV imam priliku surađivati s odličnim kolegama glumcima, verziranim redateljima, koje uglavnom znam još s Akademije, i uvijek zanimljivim kreativnim producentima. U ovom projektu to je David Kapac, koredatelj filma “Stric”, koji smatram jednim od najboljih hrvatskih filmova uopće.
Nedavno ste se pohvalili ulogom u popularnoj seriji “Hotel Portofino”. Kako je došlo do toga da nastupite u toj međunarodnoj produkciji? Kako je bilo na snimanjima i što možete reći o cjelokupnom iskustvu?
- Odlična internacionalna ekipa, nevjerojatno precizan i temeljit scenarij, koji se čita kao dobar roman, izvrsni kostimi, šminka fantastična... I onda ti kao glumac samo trebaš doći s naučenim tekstom. Sve ostalo radi za tebe. (smijeh) “Hotel Portofino” bio je jedno lijepo iskustvo; Dora Dimić Rakar i ja igrali smo scene s Nataschom McElhone, koja igra Bellu Ainsworth; gledatelji serije znat će o kojem liku je riječ. U svakom slučaju, treća sezona “Hotela Portofino” bit će napeta i uzbudljiva, a moja uloga je Monsieur Flery... Zapravo, ne smijem spojlati.
U svom glumačkom radu kombinirate setove filmova i serija s kazališnim daskama. Zašto volite svaki od glumačkih izraza? Što vam je najdraže raditi od sva tri navedena oblika?
- Najdraže mi je biti u našoj kući na Pelješcu. Glumački izraz je uvijek jedan, a načini rada zaista jesu različiti i za svaki od tih medija koje ste nabrojili zapravo je potrebna drukčija vrsta koncentracije. Ono što me drži zainteresiranim, različiti su zanimljivi ljudi s kojima se susrećem na setovima ili daskama.
Nemojmo u nabrajanju zaboraviti ni vaše angažmane u sinkroniziranju animiranih filmova. Na koji vas način takav kreativni rad ispunjava?
- Posljednje sam radio na novom crtiću “Garfield” s divnom redateljicom Sarom Hribar. Dao sam glas biku Ottu, a crtić je bio najgledaniji film u hrvatskim kinima ovog ljeta. Sinkroniziranje crtića je vrlo zanimljiva, ali ne baš i lagana glumačka vještina. Imao sam sreću sinkati velike Pixarove, Disneyeve crtiće. Posebno sam ponosan na “101 dalmatinera”, klasik iz 1961. koji svaki klinac koji drži do sebe obvezno mora pogledati. (smijeh)
Prepoznaju li vas ljudi i dalje kao Gorana iz “Bibina svijeta” i kako se prisjećate te serije?
- Prije desetak godina sam s Jankom Rakošem, koji je igrao Bibina supruga, u jednom dućanu doživio da nam je mlada prodavačica rekla: “Jao, pa vi ste iz ‘Bibina svijeta’. Ja sam vam to stalno gledala dok sam bila dijete.” Janko i ja smo još dugo nakon te rečenice bili u šoku koliko smo stari. A bilo je to prije deset godina.
Ne želimo ulaziti u “privatluke”, no vaša supruga također je poznata glumica Bojana Gregorić Vejzović. Kako je to kada sa suprugom dijelite tako specifičnu profesiju? Koliko se često dogodi da radite na istom projektu, pa da uz privatnu dijelite i poslovnu svakodnevicu?
- Bojana i ja smo i snimali zajedno i radili predstave zajedno, na kraju krajeva, i upoznali smo se u kazalištu. Vrhunac naše dosadašnje profesionalne suradnje svakako je predstava “Majka”, koju smo prošle godine radili u kazalištu Gavella. Radi se “crnoj farsi” Floriana Zellera, proslavljenog francuskog dramskog pisca i redatelja. Za našu predstavu traži se karta više, a sljedeći datumi igranja su 27. i 28. rujna u Gavelli. Upravo u toj predstavi gledatelj može vidjeti koliko smo dijelili privatnu i poslovnu svakodnevicu.
Postoji li povijesna osoba koju biste voljeli utjeloviti na filmskom platnu, to jest u čije biste cipele željeli ući u kakvom autobiografskom filmu?
- Nemam takvu želju.
Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?
- Mustafa Nadarević mi je, dok sam bio mladi glumac, rekao: “Pazi, što si veći, to si manji.” Zapravo je govorio o tome da glumac ne smije povjerovati u uspjeh, koji je trenutan i nestalan, nego mora uvijek ponovo s nevinom strašću raditi sljedeću ulogu.
Budući da je ovo intervju za naš TV prilog, koja su vama omiljena TV lica?
- Vjerovali ili ne, moje omiljeno TV lice je Željko Malnar, čiju sam TV karijeru pratio od njegovih ranih putopisnih emisija do poznate “Noćne more”. Malnara već dugo nema među nama, ali njegova emisija i uopće koncept antitelevizije živi kao da emitiranje nikada nije ni stalo. Pogledajte malo na YouTubeu.
I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koji se sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?
- Čitam knjige ili zaspim uz neku napetu seriju na Netflixu. Ujutro mi Bojana prepriča što je bilo u sinoćnjoj epizodi.