Muka i nevolja s kojima smo se morali nositi tijekom pandemije Ireni Grdinić i Mariju Lipovšeku Battifiaci bili su nadahnuće za pisanje teksta koji je potom prerastao u predstava "Casabianca".

Ovaj poznati voditeljski dvojac s malih ekrana i raznih pozornica napravio je komediju na čakavskom dijalektu koja prikazuje smiješnu stranu života tipičnog primorskog bračnog para, od 1960-ih godina prošlog stoljeća do danas. U sklopu obiteljskog festivala "Zemlja bez granica" "Casabianca" je konačno došla i u Osijek, najistočnije što je dosad izvođena u Hrvatskoj. "Casabianca" je premijerno izvedena 2021. godine, a dosad je doživjela 160 izvedbi. Osim u gradovima diljem Hrvatske, predstava je izvedena i u New Yorku i Dubaiju.

Glavni i jedini likovi Đurđa i Franko upoznali su se u autobusu. Ona je bila mlada i poduzetna, a on neiskusan i nagovorljiv. Skupa su pogledali film "Casablanca" i započeli romansu. Bilo je lijepo dok je trajalo, a onda je došao brak, pa djeca. Komunizam pa kapitalizam. Partija pa stranke. Trendovi su se mijenjali, a Đurđa i Franko trajali, ali ne bez problema. Predstava progovara o životnim izazovima u kojima se svi mogu prepoznati. Đurđa i Franko prisjećaju nas dana kada se živjelo samoupravljanje, kupovalo u Trstu na Ponte Rossu, vozilo stojadine, na parne i neparne datume, i čekalo u redu za ulje. Potom su dočekali suverenu Hrvatsku, svjedočili krizi morala i licemjerju prekrivenim vjerom. Onda je stigla 2020., cijeli je svijet stao, pa su i Đurđa i Franko ostali kod kuće i čekali "novo normalno". Iako se na ovim prostorima "novo normalno" događa svakih nekoliko desetljeća, predstava "Casabianca" na primjeru jednog bračnog para, različitih karaktera i pogleda na život, progovara o prilagodbama ljudi na nove situacije, nova pravila i neke nove društvene "mjere".

- Uvijek me je strah kad idemo u mjesta izvan čakavskog govornog područja, no večeras je bilo super. Već smo pokušali "Casabiancu" prebaciti na standardni hrvatski jezik, no pritom je izgubljen njezin šarm. To je kao da Luigiju i Bepini ili Dudeku i Regici oduzemte njihov jezik. Naravno da su neke riječi nepoznate, no iz konteksta se shvati o čemu se radi - objašnjava Mario Lipovšek Battifiaca.

“Casabianca" je samo ono što bi kod nekog ljubavnog para bio prvi ples, to je prvi film koji zajednički gledaju i tu kreće njihova avantura. Nakon toga ovaj par prolazi kroz sve što su svi parovi prolazili.

- Publika vidi sve ono što je i sama morala prolaziti, tu se prepoznaje i baš zato mislim da im je predstava fora - rekao je Mario.

Predstava u svom podtekstu oslikava generalnu ljudsku adaptacija na situacije koje te dočekaju.

- Svi neki problemi, ne nužno korona, kad ti se dogodi neka tragedija, kroz neko vrijeme smo tako posloženi u glavi da se ta bol mora smanjiti, inače bismo poludjeli. Tako smo i tu koronu, ali i druge probleme, u kolektivnoj svijesti zaboravili, no dosta je jedan mali klik da te vrati. Vrlo brzo bismo se i mi vratili u onaj panic mode - dodao je Mario.

“Casabiancu" čini pet činova s minimalnom scenografijom i još minimalnijim pokretima glumaca. Oni sjede i svojim govorom, jezikom i humorom publiku uvedu u svijet Đurđe i Franka do te mjere da se u osječkoj publici čulo kako je predstava "90 posto točna".

- Meni inače u kazalištu vrijedi da ako je predložak po kojem se radi dovoljno jak i ako je ekipa koja ga radi na pozornici dovoljno uvjerljiva, onda scenski pokret, scenografija, pjesma i ne trebaju. Nekada one služe kako bi se poboljšao opći dojam teksta jer on nije dobar. Naš tekst je dovoljno dobar da drži vodu dva sata, koliko Irena i ja glumimo Đurđu i Franka, a nakon predstave imamo zadovoljnu publiku - rekao je Mario.

Kako su sami autori opisali, "Casabianca" je mala predstava koju možeš sklepati i staviti u auto i doći bilo kamo, od domova do velikih gradova. Predstava se lagano adaptira, a u Osijeku su se autori poigrali osječkim dijalektom. Tako su Đurđa i Franko na samom početku bili smješteni u Osijek, točnije u osječku tresku 1970-ih godina. Đurđa je upravo dobila posao preko veze u Svilani, a Franko je s Juga 2 išao u OLT raditi u garaži.

- Meni je moja mama rekla da ponesem sprej protiv komaraca, no ni to nam ovaj put nije trebalo. Osijek ima svoj vibe, treba doći i na miru ga osjetiti. Sigurno ću opet doći u nekoj privatnoj varijanti - rekao je Mario.