Kastavskoj publici nadolazećeg ponedjeljka predstavit će se Jasna Zlokić. Cijenjena pjevačica u svojoj dugoj karijeri otpjevala je brojne pjesme koje su i danas rado slušane.

Ovo će vam biti prva prilika da nastupite na kastavskoj pozornici. Kako je došlo do toga da održite svoju, da tako kažem, kastavsku premijeru?

- Jednostavno. Zamolila sam menadžera da mi omogući nastup u Kastvu. Ta je molba prihvaćena i počele su pripreme za koncert. Ne sjećam se da sam ikada prije bila u Kastvu i to je također razlog zbog kojega se radujem nadolazećem koncertu. Drago mi je da je tako. Kastav je fina i kulturna destinacija. Veselim se suradnji s publikom putem riječi i putem glazbe.

Kvarnersku publiku bije glas da je zahtjevna. Što vi iz svoga iskustva možete reći o tome?

- Osamdesetih sam godina jako bila prisutna baš na toj kvarnerskoj sceni i, koliko me pamćenje služi, to je uvijek bilo jako lijepo, uspješno i raspjevano! To je kraj koji voli pjesmu, koji zna što je pjesma. To su ljudi koji se vole zabaviti, koji su u tome delikatni i svoji, a ja to poštujem. Kvarner pamtim samo po lijepim kontaktima s publikom.

Koliko vam je lijepo kad u ljetnim večerima imate priliku pjevati na otvorenim pozornicama? Čini li vam to bolji doživljaj nego kad se radi o kakvoj dvorani?

- Ljeti se uvijek radi na otvorenim prostorima. Tako je i ovog ljeta, koje provodim radno. Uvijek to budu trgovi, razna priobalna područja gdje su pozornice instalirane na samoj obali. Primjerice, u Korčuli sam nedavno pjevala u njihovu ljetnom kinu koje se nalazi unutar zidina u staroj jezgri grada. Kastavski lokalitet zamišljam s jednom kulturnom, sofisticiranom dimenzijom i prema takvim pozornicama uvijek osjećaš poštovanje, a onda ujedno i prema publici. Ali to ne smije ograničavati neposrednost, srdačnost i kontakt kakav obično uspostavljam s publikom. Ne bih htjela da nas prostor sputa. Znalo mi se dogoditi da se publika "stisne" jer je mislila da to mora biti ozbiljno i distancirano. Volim da smo mi jedna cjelina. Želim da to bude iz duše, ovakvi kakvi mi jesmo. Publika kakva je i ja kakva jesam. Posebno me raduje mlada publika koja me prati a koja se još nije ni rodila kad sam bila na vrhuncu svoje karijere. Nadam se da će to biti lijepa večer u jednom lijepom prostoru.

Stignete li putujući po Hrvatskoj napraviti veći posjet destinaciji na kojoj održite koncert?

- To je lijepo, ali znate kako to izgleda nama glazbenicima i svim drugim ljudima koji se bave javnim poslom. Dođemo, otpjevamo i putujemo dalje, a da biste upoznali sva ta mjesta, morate odvojiti više vremena i zaista se upoznati s tim određenim krajem. Rijetko imamo vremena za takvo što, jer već drugi dan moraš biti negdje drugdje. I tako godinama. Na taj sam način posjetila ne samo naše divne krajeve nego i svjetske. Primjerice, dođete u Pariz na dva dana, odradite svoj koncert, prošećete oko hotela gdje ste smješteni ili se potrudite vidjeti Eiffelov toranj, koji je svjetska atrakcija, i već ste u mislima na idućem mjestu na kojemu morate biti. Koliko samo ima takvih lijepih stvari koje zapravo ne stignemo vidjeti. Tako otprilike izgledaju naši posjeti. Čim su posjeti radni, nema puno vremena za nešto drugo.

Govoreći o vašim nastupima, koje su pjesme najpopularnije na vašim koncertima?

- Ima raznih. Od neizostavne "Skitnice", koja je na neki način moj zaštitni znak, do "Povedi me", "Ne znam koji vjetar puše", "Ja sam ti jedini drug", "Dobar ti vjetar moj anđele", "Adio bella"… Ima toga puno. Imam mnogo materijala koji sam snimila tijekom svoga djelovanja, a kako publika od mene traži određene pjesme, tako širim lepezu skladbi koje izvodim na koncertima. YouTube i ostale mreže jako su nam pomogli da proširimo svoju publiku, jer oni koji vas slušaju, znatiželjni su oko toga što ste sve napravili tijekom karijere. Moja posljednja objavljena pjesma "Potrošilo nas vrime" ozbiljna je balada, a takve pjesme znaju imati kašnjenje u prihvatu od publike. Međutim, pjevaju i nju, stoga je i ona ušla u tu kategoriju pjesama koje redovito izvodim.

Koja vam je najljepša pojedinost s kojom se susrećete u poslovnoj glazbenoj svakodnevici?

- Najljepše i najdraže svima nama koji se bavimo ovim poslom je taj odaziv, ta povratna informacija od publike, koja je za svakoga poželjna. Ako vi pjevate, a ne dobijete povratnu energiju, kao da vam je koža tijesna. No kad se to dogodi, to me posebno raduje. Ne mogu se platiti ti trenutci kad ti se publika raduje i razumije te.

Tko vam je za duge i uspješne karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

- Nisam često pitala druge za savjet. Niti su mi često bili davani. Moj savjet i vodilja bili bi da gledaš oko sebe i ako dobro primjećuješ, sam ćeš zaključiti što je dobro za tebe, a što nije. Svojim zapažanjima, usporedbama i mudrošću dolaziš do zaključaka, jer ionako čovjek gradi karijeru i život prema svojim viđenjima.

Kad nemate svoje koncerte, kakvu glazbu slušate u slobodno vrijeme? Kakav žanr i koje izvođače birate?

- Ostala sam na onim svojim starim uzorima, jer od novih malo mogu naučiti. Glazba koju se danas stvara nije mi bliska; čast iznimkama. Moj glazbeni odabir bazira se na staroj školi, koja mi je i danas svježa i lijepa. Ono što je lijepo traje vječno. Obožavam Barbru Streisand i Janis Joplin. Od njih sam učila. Kad sam počinjala, bile su mi nedostižne, a sada njihov rad pjevam na svojim koncertima. Kad nešto želiš naučiti i kad želiš da nešto bude dio tvog miljea, sve se može naučiti. Naravno, ako imaš dara.

Koliko stoga pratite televizijske talent-šoue?

- Ako u večernjim satima naletim na talent-šou na televiziji, pogledat ću ga, ali nije da ih vjerno pratim. Mogu primijetiti da među mladima ima jako puno darovitih vokala. Oni bi mogli napraviti dobar posao kad bi postojao netko tko bi im napisao glazbu. Da bi dali sebe, moraju imati nešto svoje, autentično i unikatno. Usto, to mora biti i kvalitetno, kako se ne bi utopilo u masi. Meni se čini da nema dovoljno autora koji bi mogli popratiti svu tu djecu koja stasaju i dati joj pravu pjesmu. U svojoj sam mladosti surađivala s Rajkom Dujmićem, Đorđem Novkovićem, Zdenkom Runjićem i svi su oni velikani stvaralaštva zabavne glazbe. Danas je stvaralaštvo takvog tipa u strašnom padu.

Ako govorimo o televizijskim talent-šouima, jesu li vam nudili da budete članica žirija?

- Nudili su mi žirije za razne audicije i emisije. Nisam to prihvaćala jer znam da takvo što iziskuje jako velik napor i jako puno vremena koje se treba utrošiti.

Uz radno ljeto stignete li posjetiti rodnu Korčulu i kako uživate u ljetu?

- Ljeto je lijepo, ono nosi svoje lijepe radosti i druženja, no posljednjih godina ono se svelo da više moram biti pod klimom negoli vani. Ne možeš više sjesti na rivu nekog mjesta i uživati u maestralu koji te hladi jer su vrućine postale nesnošljive. Što se mojih destinacija tiče, kad imam radna ljeta, nemam mnogo vremena za privatna putovanja, jer ih je teško uskladiti s onim poslovnim. U mojim se godinama nakon odrađenog koncerta valja duže odmarati.

Povrh poslovne svakodnevice, što radite s velikim entuzijazmom, imate li kakav hobi i što vas opušta?

- Sve što radim s guštom mi je hobi. Jako volim kuhati. To mi je hobi, a na neki način i obaveza. Usto, drago mi je prošetati, pročitati knjigu, pogledati neki stari film, dobru seriju, nešto što me podsjeća na mladost. Čuvam svoje unučice, što mi čini veliku radost. To je ljubav koja se ne da nadomjestiti. n