Popularne Novosađanke, tročlani ženski sastav The Frajle, koje sljedeće godine ulazu u 15. godinu rada, nastupile su ovih dana u Puli, u sastavu turneje "Moje duše duša".

The Frajle - Nataša Mihajlović, Jelena i Nevena Buča osvajaju publiku još od 2009. godine. Glazbeni stil prožet je pop-zvukom, swing ritmovima, panonskom melankolijom, ženskom duhovitošću, magičnim višeglasjem i originalnom interpretacijom. Ambasadorice dobre zabave, kako ih još nazivaju, pune koncertne dvorane gdjegod se pojave i trenutno su jedan od koncertno najaktivnijih bendova, koji podjednako osvaja srce publike u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Sloveniji. Među njihovim zapaženim nastupima u proteklom razdoblju bili su koncerti u SAD-u, Austriji, Belgiji, Nizozemskoj, Mađarskoj, Kanadi, Francuskoj i drugim zemljama.

Frajle su prepoznatljive i po jedinstvenom scenskom nastupu, kao i dojmljivim kostimima, a kao glazbenu podršku imaju najbolje glazbenike iz regije. Bio je to povod za razgovor s njima.

Kako je počela lijepa glazbena priča o osnivanju benda i zašto ste i kako odabrale ime Frajle?

NEVENA: Sve tri smo i skladateljice i tekstopisci i znale smo se s glazbene scene u Novom Sadu. Godine 2009. krećemo na zajedničko glazbeno putovanje. Prvi naziv benda bio je Dreamgirls, ali kako su nas u Podgorici prozvali Djevojke iz snova, odlučile smo promijeniti ime. Riječ frajla koristi se u govoru i književnosti na području Novog Sada, ali i općenito Vojvodine, te smo odlučile - neka to budu Frajle. Prva naša zajednička pjesma bila je naslovljena »Ich liebe dich«, zatim su slijedile »Fina«, »Štiklice« i druge. Ove godine slavimo 15. rođendan benda, sa sedam studijskih albuma, mnoštvo koncerata, od koncerta u avionu na 10.000 metara, onoga u Europskom parlamentu u Bruxellesu, u New Yorku u Lincoln centru, koncerata u izlogu, vrtiću, staračkom domu, bolnicama do najvećih pozornica diljem Balkana. Ovo putovanje je nevjerojatno i zahvalne smo na tome. Veliko hvala i našoj publici, koja je s nama od samih početaka, radujemo se zajedno.

Tri žene, tri različite osobnosti, kako ste se uspjele uskladiti? Nije uvijek lako spojiti tri osobnosti na pozornici, a usto i glazbene ukuse.

JELENA: Trojka je najbolja brojka! Jesmo različite, kako nas vidite fizički i na sceni, takve smo i privatno. Tri različita karaktera, ali jedno je isto, ljubav prema glazbi. Kemija između nas dogodila se na glazbenoj razini i to traje i dandanas. Ključ je ljubav, razumijevanje, poštovanje, kao i u bilo kojem drugom odnosu. Mi smo jedna mala obitelj na kotačima, s gitarom u gepeku, koja putuje i donosi muziku i radost. Tijekom godina susrele smo se s raznim izazovima, ali ako postoji ljubav, sve se može svladati, jer ljubav uvijek pobjeđuje.

Osim sasvim posebnog glazbenog stila njegujete i poseban modni izričaj.

NATAŠA: Scena je fenomenalno mjesto gdje je sve dopušteno. Od početka smo se igrale na sceni i voljele smo eksperimentirati s raznim modnim kombinacijama. Tu su bili korzeti, haljine za balove, cilindri, sve do jednostavnih i jednobojnih odijela, haljina itd. Svaka ima svoj modni stil i uvijek smo gledale da svaka zadrži svoj osobni pečat, ali da i cijela slika nosi pečat benda. Jelena voli haljine, štikle, kao prava dama, frajla. Nevena obožava odijela, frajla koja nikad ne nosi štikle, uvijek je u ravnim cipelama, to je nešto što njoj dobro stoji i što jako dobro nosi. Volim kombinezone, ležerne haljine, volim komociju i slobodu. Kreatorima je velik izazov skladiti nas, ali to im je i velika inspiracija.

Vrlo ste duhovite u pojedinim vašim pjesmama.

NEVENA: Smijeh je lijek. Treba nam svima što više smijeha. Mnogi životni događaji, nesretne ljubavi izgledaju drukčije kroz prizmu glazbe i pjesme, pogotovo kada priču ispričate na šaljiv način. Sve što nas tišti pretočimo u pjesmu, sve što nas raduje, inspirira, sve to stavimo u pjesmu. Divno je kada nam se javljaju ljudi i vele nam da ih naša glazba usrećuje, šalju nam snimke kako uspavljuju djecu, priče o ljekovitosti takve glazbe. Dobile smo snimku djevojke koja prije svake kemoterapije sluša naše pjesme, kaže da joj to donosi radost. To su razlozi zbog koji smatram da je ovo naša misija.

Kako se pripremate za nastupe, imate li neki posebni ritual?

JELENA: Svaka od nas ima neke svoje male tajne pripreme. Osobno volim da se najprije zagrijem, raspjevam, tako prije svakog koncerta, a onda prije samoga izlaska nas tri budemo same i desetak minuta pjevamo. Slijedi pozdrav na 1, 2, 3 i tada izlazimo na scenu.

Izvrsne ste i u obradama, kojima dajete novo ruho.

NATAŠA: Ne pravimo razliku između naših pjesama i obrada. Sve pjesme doživljavamo jednako, zato dobivaju novo, jedinstveno ruho. Kada ih obrađujemo, zamislimo da su baš za nas napisane i tako ih odsviramo, te pjesma dobiva posebnu, našu emociju. Trenutno završavamo još jedan album s obradama, ali su to tradicionalne vojvođanske pjesme, neke kavanske pjesme za dušu. Poput »Moja mala nema mane«, »Tri metera somota«, »Tiho noći« i puno drugih. Imamo pravo blago u tradiciji i divno je prenositi zapis vremena kroz glazbu, taj potpis violine, čardaša, te tuge ravnice utkane u pjesme. Potpis duše.

Donosite nesvakidašnje glazbeno osvježenje.

NEVENA: Pročitale smo negdje da nosimo epitet »ambasadorica dobre zabave«. Drago nam je zbog toga i ponosno nosimo to ime. Pišemo, stvaramo i sve to dijelimo s publikom. Ovaj, 15. rođendan slavimo na najjače, dva albuma u jednoj godini, puno projekata je tu. Jelena je napisala knjigu »Kako sam postala Frajla«, prema kojoj sam kreirala kazališnu predstavu »Kako sam ostala frajla«, gdje tri glumice glume nas tri, s anegdotama i pričama iz života prožetima našom muzikom. Uskoro će predstava igrati i u Hrvatskoj, premijeru je imala u Novom Sadu, Beogradu, Sarajevu itd. Pokrenule smo i produkciju »Drvosound«, u kojoj već pišemo pjesme za druge izvođače te uskoro spremamo i tečajeve, radionice za djecu i odrasle o pjevanju, sviranju, tremi, borbi s anksioznošću, edukativne online-tečajeve itd. Nataša ima i svoj projekt, izbacila je dva singla, pjesme Stranac i Bum Bum, gdje daje još jedan pečat svemu tome.

Neka posebno draga ili simpatična epizoda s koncerta?

NATAŠA: Ima ih puno, no izdvojit ću jednu s koncerta od prije dvije godine. Bilo je to u Kastvu. U publici je bila bakica, shvatila sam da je sama došla, da je tu sama i pozvale smo je da nam se pridruži. Pjevale smo zajedno »Meni trebaš ti«, publika je bila svagdje oko nas, svi smo se smijali i plakali. Trenutak je bio čaroban. Nakon koncerta ispričala nam je da je sa suprugom stalno išla na koncerte, ali on je, nažalost, preminuo. Obećala mu je da će ići na koncerte i da će se radovati, što i čini. To je trenutak koji ću pamtiti. n