Jedna od najljepših slavonskih manifestacija kojom se čuvaju običaji održana je u parku u Velikoj Kopanici. Nosi naziv 'Vidit će se na Svetog Iliju, koja cura ima đuvegiju'. U velikom kolu, među brojnim mladim djevojkama iz cijele Brodsko-posavske županije, zaplesala je tim povodom i prekrasna Gabriela Birtić iz Starih Perkovaca, a potom ju je medenjacima, tradicionalno, darivala buduća svekrva Ivana Matasović.

Ovaj stari ljetni običaj služio je sredinom prošlog stoljeća kao svojevrsna najava svadbenih zvona i braka koji će biti sklopljen ujesen, a već ga desetljećima oživljavaju i prikazuju članovi domaćeg Kulturno-umjetničkog društva Velika Kopanica. Posebna je čarolija i draž u tomu što ove godine imaju stvarne sudionice, a ne glumce. Naime, Gabriela se ujesen uistinu udaje za Ivanina sina te će se doseliti u Veliku Kopanicu. Potekle su stoga, prilikom današnje kupovine medenjaka, prave suze radosnice.

- Proradile su emocije. Puno nam znači ovaj trenutak, ali i činjenica da ovime obnavljamo običaje nekih davnih vremena. Kad sam se ja udavala, nije bilo medenjaka, nitko mi ih nije kupio. Sretna sam što sam imala priliku podsjetiti ljude na ta lijepa vremena. Darivala sam svoju snahu Gabrielu jer je volim, jer je predivna osoba. Kod nas ona priča o tomu da se svekrva i snaha ne vole ne drži vodu. Možemo razgovarati o svemu i spremna je odraditi svakakve poslove. Bit ćemo svaka u svojoj kući, ali vjerujem da ne bi bilo drukčije ni da živimo zajedno - kazala je Ivana Matasović, dodavši kako se već pomalo pripremaju i svatovi te kako je put do ovakve sloge u nezamjeranju i razumijevanju. Snaha Gabriela bila je uzbuđena što je zvijezda ovogodišnje manifestacije i nije krila koliko joj znače ti trenutci. Dodatno su učvrstili i potvrdili ljubav dugu sedam godina koja će biti okrunjena brakom.

- Moj dragi je svirač, a kako sam bila članica KUD-a u Starim Perkovcima, tamo smo se i upoznali. Zajedno smo sedam godina. Prije tri godine već sam prešla u KUD Ivan Filipović Velika Kopanica. Srce mi je bilo puno kad su mi rekli da ću ja biti ovogodišnja darivana djevojka. Velika je to radost i ponos. Vjerujem da ću sa svekrvom izgraditi dobar i kvalitetan odnos kroz vrijeme koje je pred nama. Nadam se da ćemo naći zajednički jezik - poručila je 26-godišnja Gabriela Birtić, koja je bila zadovoljna količinom medenjaka koje joj je svekrva poklonila, a na sebi je za ovu prigodu imala najljepše svečano ruho (nošnju) te je bila ukrašena brojnim dukatima svojih roditelja i bake. Stare Perkovce uskoro će zamijeniti Velikom Kopanicom, čemu se raduje i ona, ali i svi mještani koju su je već prisvojili.

KUD koje je temelj svih događanja na području općine i inače je pravi magnet za mlade željne druženja, učenja i čuvanja običaja. U članstvu ne oskudijevaju, ali se posebno vesele kad im se i doseli i pridruži netko novi.

- Dobili smo i novu članicu KUD-a i novu snahu u Velikoj Kopanici. Sretni smo što ove godine običaje prikazuju prava svekrva i prava snaha te što su svatovi uistinu ove jeseni. Dvadeset i tri godine imamo svog licitara koji svake godine dođe i redovan je. Uz takve je ljude lakše čuvati tradiciju. Ovim manifestacijama pokušavamo upravo to. KUD je osnovan davne 1901. godine i možemo se pohvaliti brojnim članstvom te dječjom, ženskom, muškom pjevačkom i tamburaškom skupinom - kazao je Goran Šinko, predsjednik KUD-a Ivan Filipović iz Velike Kopanice.

- Kod nas se održalo jako puno turcizama. Jedan od njih je i naziv 'đuvegija', što znači momak za ženidbu. Gotovo tri desetljeća na ovakav način čuvamo ovaj običaj darivanja medenjacima. Cura se ženi kad sreća dođe, a momak se ženi kad kuća može. To je kad nastupi žitna žetva. Ide jesen, ide vino, rakija se peče i ima se za svatove. Onda momak pred Ilino, kad ide crkveni god, obznani 'Tato, mamo, ja ću se ženiti 've godine i ja bi' da vi mojoj đevojki medenjake!' Tako kupovinom medenjaka počinje najava svatova. Nekad prije su i svekrve same time izabrale snahu. Bilo je namještenih brakova i opet su opstajali... možda i bolje nego ovi današnji što se rasipaju. Pet-šest cura je tog dana znalo dobivati medenjake i još po dvije-tri druge s tom curom. Svaka druga dobije 'veliku bebu' i oblizalo. Sa strane se promatralo koja će svekrva dati više. Znalo se ubaciti i dukata i svilenih marama, to su dolazili gledati čitave rodbine, tetke, strine, svekrvine zaova i jetrva... Posljednji put su se tako medenjaci (izvan manifestacije) kupovali sedamdesetih godina. Moja ujna je dobila medenjake i njih desetero iz obitelji joj je kupovalo medenjake, ali i materijale, kristalne čaše... ona je po deset marama nosila natrag. Bilo je cura koje su ostale bez đuvegije - bogati ih nisu gledali, a za sirotinju nisu htjele. Neke od njih ostale su neudane čitav život - prisjeća se Jasminka Mihalj, dopredsjednica Konjogojstvene udruge Velika Kopanica i članica KUD-a već pola stoljeća.