Dina Rizvić: Trudim se u svakom projektu i suradnji dati sve od sebe
Nagrađenu pjesmu “Be the Light” napisala je, izvela i aranžirala Lana Janjanin
Dina Rizvić, talentirana hrvatska glazbenica, producentica i vlasnica diskografske kuće Cliff End Records, ponovno je postigla velik uspjeh na međunarodnoj sceni. Na dodjeli nagrada HIMA – Hollywood Independent Music Awards, pjesma "Be the Light", koju je napisala, izvela i aranžirala Lana Janjanin, a pod krovom Dinine kuće Cliff End Records, osvojila je glavnu nagradu u kategoriji Holiday.
Samo ove godine dvije su pjesme Rizvić također nominirane u svojim kategorijama, a to su "Shadow in the Night" s Alanom Jonesom i pjesma "I see you" s japanskom glazbenicom Utako Toyamom, koja je nedavno gostovala u Rijeci. Ovo nije prva ni druga, već treća godina zaredom da je Rizvić nominirana na HIMA-i. Pobjednička pjesma "Be the Light" zajedničko je djelo tima vrhunskih profesionalaca. Uz Lanu Janjanin, koja je odgovorna za glazbu, tekst, aranžman, klavir i vokal, na pjesmi su radili Filip Vidović i Silvio Pasarić (audio recording, mix, mastering). Orkestrom je dirigirao Alan Bjelinski, a glazbenici su članovi Glazbene akademije u Zagrebu i Simfonijskog orkestra.
Dina Rizvić, uz svoj rad u diskografskoj kući Cliff End Records, neumorno radi na promociji hrvatske glazbe na međunarodnoj razini. U povodu nominacija i osvojene nagrade, uputili smo joj nekoliko pitanja.
Čestitke na nominacijama i osvojenoj nagradi! Kako se osjećate zbog ovog priznanja?
- Hvala! Već same nominacije su veliki uspjeh i velika motivacija za dalje. Glazba je svakako puno više od nominacija, nagrada i statusa, iako je lijepo kada netko osjeti, prihvati ili nagradi tvoj rad, pogotovo na svjetskoj razini.
S Lanom Janjanin već ste surađivali na zajedničkom albumu. Kako je nastala pjesma "Be the Light" i što vam znači ova nagrada?
- Lanina nagrada za božićnu pjesmu "Be the Light" isključivo je vezana uz izdavačku priču gdje smo Alan Jones i ja kroz naš zajednički label Cliff End Records organizirali produkciju i odradili diskografski dio, a Lana je sama napisala, izvela i aranžirala cijelu pjesmu. Zanimljivo je to da su "Be the Light", "I See You" i kompozicija "Imaginarium" za koju sam dobila prvu nagradu u Hollywoodu bile snimljene na istom orkestralnom snimanju u Zagrebu pod dirigentskom palicom Alana Bjelinskog i stručnim uhom audioinženjera Filipa Vidovića.
Ovo je treći put zaredom da ste nominirani. Što mislite da je ključ vašeg uspjeha?
- Nemam neki ključ ni formulu uspjeha, trudim se u svakom projektu i suradnji dati sve od sebe i napraviti najbolje što mogu, a ostalo se sve posloži onako kako treba, ako treba. Ono što je bitno i što jako utječe je okruženje i ljudi s kojima radim, tako da pokušavam uvijek okupiti dobru ekipu s kojom dijelim zajednički cilj, a to je dobra glazba. Ako se poklopi da se i na ljudskoj razini razumijemo, onda je to dobitna kombinacija.
Pjesma "I See You", na kojoj ste radili s japanskom glazbenicom Utako Toyamom, privukla je dosta pažnje. Kako je bilo raditi s Utako i kako je suradnja započela?
- Utako sam upoznala u Bostonu 2011. godine na fakultetu Berklee College of Music, gdje smo zajedno studirale isti smjer suvremene kompozicije i produkcije. Privukla me je njezina iskrenost u pisanju, sličan stil glazbe koji slušamo i način aranžiranja. Iako kroz školovanje nismo imale puno prilika za druženje, 2018. me pozvala u Japan na nekoliko nastupa i radionica gdje sam gostovala kao članica njezina globalnog projekta SkyBridge i od tada je krenula naša suradnja.
Uz glazbene projekte, čime se trenutno još bavite?
- Osim glazbenih projekata gdje surađujem s drugima, radim na novom autorskom engleskom albumu i dajem privatne sate iz klavira, vokala, kompozicije i teorije kroz online lekcije. Osim glazbe, trudim se i vratiti natrag u sportske dane tako da sam počela više igrati tenis umjesto rukometa ovog puta, što me jako ispunjava i opušta.
Nekad ste živjeli u Londonu. Gdje trenutno živite i kako to utječe na vašu glazbu?
- I dalje živim na relaciji London - Zagreb - Labin. Zbog čestih putovanja teško mi je uspostaviti neku rutinu, tako da se stalno prilagođavam novim prostorima. To mi je nekada odgovaralo zbog konstantnog doticaja s glazbenicima, trenutnim glazbenim stilovima i strujama, ali sada sve više cijenim mir i mogućnost bivanja u jednom mjestu, pogotovo kada radim na nečem kreativnom, za što mi je potrebna samodisciplina. Kada su nastupi i snimanja u pitanju, onda me svakako vesele i putovanja i druženja koja idu uz to.
Možete li podijeliti s nama neke buduće planove ili projekte na kojima radite?
- Jedan od većih projekata koji me veseli na kojem trenutno radim je spomenuti novi engleski album. Nakon prvog objavljenog EP-a "Waves", koji sam sama isproducirala, veliki vjetar u leđa bio je trenutak kada je BBC Radio Music Introducing u Londonu pustio "XYZ" - jednu od autorskih pjesama s EP-a i tada sam znala da postoji publika i vani za to što radim, samo je potrebno vrijeme, upornost i malo sreće.
Kako vidite svoju ulogu u promoviranju hrvatske glazbene scene na međunarodnoj razini?
- Svakako mi je drago biti jedna od mnogih koji to već kod nas rade godinama u raznim stilovima. Uvijek sam se divila Bošku Petroviću kako je promovirao hrvatski jazz u cijelom svijetu, spajao glazbenike i dovodio američke velikane u njegov kultni BP club u Zagrebu. Iako se ne bavim isključivo jazzom, čast mi je biti dio priče u kojoj prepoznaju hrvatske glazbenike na međunarodnoj razini u raznim stilovima.
Kakav je osjećaj biti prepoznat na međunarodnoj razini i kako to utječe na vaš rad i motivaciju?
- Lijepo je vidjeti kada netko prepozna ili nagradi vaš trud, pogotovo na svjetskoj razini, ali ne “hrane” me crveni tepisi, kamere, intervjui i ostale stvari koje sam doživjela u Hollywoodu. Definitivno me više ispunjuju koncerti, stvaranje pjesama, snimanja, suradnje i sve što se tiče same glazbe, ali jedno bez drugog ne ide. Sigurno uz priznanja dolazi veći osjećaj odgovornosti i neka očekivanja za budućnost, ali trudim se gledati na to kao motivaciju za dalje i potvrdu da sam na dobrom putu.