Jeste li se ikada probudili, pogledali na sat i shvatili da je do zvonjenja alarma ostalo još samo nekoliko minuta? Ili ste otvorili oči u trenutku kad je trebao zazvoniti? Taj osjećaj može djelovati gotovo nevjerojatno. Kao da naš organizam ima ugrađenu budilicu, koja zna kad nas treba probuditi. Međutim, iza ovog fenomena ne krije se nikakav misterij. Naše tijelo posjeduje izuzetno precizan sustav za regulaciju sna i budnosti, a on može predvidjeti vrijeme kada inače ustajemo. Jedan od ključnih mehanizama je cirkadijalni ritam, unutrašnji biološki ritam koji približno prati ciklus od 24 sata. On utječe na više od samog spavanja. Određuje kad smo pospani, kad smo najbudniji, kako se mijenja tjelesna temperatura, pa čak i kada se određeni hormoni izlučuju u većoj ili manjoj količini. Glavni sat ovog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se zove suprahijazmatično jedro. Ono prima informacije o svjetlosti iz očiju i na osnovi njih pomaže tijelu razlikovati dan od noći. Zato se naše tijelo, čak i kad ne gledamo na sat, može pripremati za buđenje u određeno vrijeme. Ako svakog jutra ustajemo približno u isto vrijeme, organizam počinje prepoznavati obrazac. Na primjer, ako radnim danima ustajemo u 6.30, poslije nekog vremena tijelo se počinje pripremati za buđenje prije tog trenutka. San postaje lakši, određene tjelesne funkcije se mijenjaju, a hormonski sustav nas počinje postupno uvoditi u stanje budnosti.

Posebno je važan kortizol, hormon koji sudjeluje u odgovoru organizma na stres, ali ima i važnu ulogu u normalnom jutarnjem buđenju. Njegova razina prirodno počinje rasti prije nego što se probudimo. Zbog toga buđenje ne mora izgledati kao nagli prelazak iz dubokog sna u potpuno budno stanje. Organizam se često zagrijava za buđenje još dok spavamo.