Visoke temperature, boravak u klimatiziranim prostorijama, česte promjene između vrućeg vanjskog zraka i hladnog zraka iz klima-uređaja, kupanje u bazenima i moru, putovanja, boravak u većim skupinama ljudi te povećana cirkulacija određenih virusa tijekom ljetnih mjeseci stvaraju uvjete u kojima grlobolja nije nimalo rijetka pojava.

U najvećem broju slučajeva ljetna grlobolja nastaje kao posljedica virusne infekcije, pri čemu virusi izazivaju upalu sluznice ždrijela i okolnog limfnog tkiva, što dovodi do boli, pečenja i otežanog gutanja.

Tijekom ljeta osobito su česti enterovirusi, uključujući Coxsackie viruse i ehoviruse, koji mogu izazvati upalu ždrijela, ali i bolest šaka, stopala i usta te herpanginu, koju karakteriziraju bolni mjehurići i ranice u stražnjem dijelu usne šupljine i ždrijela.

Osim enterovirusa grlobolju mogu izazvati i adenovirusi, rinovirusi, koronavirusi, virus influence, virus parainfluence te respiratorni sincicijski virus, iako su češći tijekom hladnijih mjeseci.

Rjeđi uzrok grlobolje su bakterijske infekcije. Važno je razlikovati bakterijsku od virusne upale jer se antibiotici primjenjuju isključivo kod potvrđenih ili vrlo vjerojatnih bakterijskih infekcija.

Najpoznatiji bakterijski uzročnik jest beta-hemolitički streptokok grupe A (Streptococcus pyogenes), koji izaziva streptokoknu anginu obilježenu naglo nastalom jakom grloboljom, visokom temperaturom i bolnim povećanim limfnim čvorovima na vratu.

Osim njega grlobolju mogu izazvati i druge bakterije poput Streptococcus dysgalactiae, Fusobacterium necrophorum, osobito u adolescenata i mlađih odraslih osoba, te rjeđe Arcanobacterium haemolyticum, Mycoplasma pneumoniae ili Chlamydia pneumoniae.

U određenim slučajevima grlobolja može biti povezana i s gljivičnom infekcijom, najčešće izazvana gljivicom roda Candida, osobito kod osoba koje koriste inhalacijske kortikosteroide, nedavno su liječene antibioticima, imaju oslabljeni imunosni sustav ili boluju od šećerne bolesti.

Grlobolja ne mora uvijek biti posljedica infekcije, već može nastati zbog različitih neinfektivnih čimbenika koji nadražuju ili oštećuju sluznicu ždrijela.

Tijekom ljeta jedan je od najčešćih razloga dugotrajan boravak u klimatiziranim prostorijama, pri čemu hladan i suh zrak isušuje sluznicu te izaziva osjećaj grebanja, suhoće i pečenja u grlu.

Sličan učinak može imati i nedovoljan unos tekućine tijekom vrućih dana, kada organizam lakše gubi vodu znojenjem.

Grlobolja može nastati i zbog alergijskog rinitisa, pri čemu pelud, grinje ili drugi alergeni izazivaju pojačano slijevanje sekreta niz stražnju stijenku ždrijela, što dovodi do kronične iritacije i potrebe za učestalim pročišćavanjem grla.

Gastroezofagealna refluksna bolest također može izazvati kroničnu grlobolju jer se želučana kiselina vraća u jednjak i ždrijelo te nadražuje osjetljivu sluznicu, osobito tijekom noći ili nakon obilnijih obroka.

Među ostalim neinfektivnim uzrocima su pušenje i izloženost duhanskom dimu, glasno govorenje ili pjevanje, udisanje prašine, kemijskih nadražujućih tvari ili dima, ozljede sluznice oštrom hranom ili stranim tijelom, kao i rijetke bolesti poput tumora ždrijela ili grkljana, osobito kada grlobolja traje dulje vrijeme, postupno se pogoršava ili je praćena drugim zabrinjavajućim simptomima.

Grlobolja može biti blaga ili jaka, pojačavati se tijekom gutanja, razgovora ili uzimanja hrane te biti praćena brojnim drugim simptomima koji često pomažu u procjeni njezina uzroka.

Bolesnici mogu osjećati grebanje, pečenje ili suhoću u grlu, otežano gutanje, promuklost ili potpuni gubitak glasa, a nerijetko se javlja i osjećaj stranog tijela u ždrijelu.

Kod virusnih infekcija često se istodobno pojavljuju curenje nosa, kihanje, začepljen nos, kašalj, glavobolja, bolovi u mišićima, umor te povišena tjelesna temperatura, a bakterijske infekcije češće izazivaju naglu visoku temperaturu, izraženu bol pri gutanju, povećane i bolne limfne čvorove na vratu te bijele naslage ili gnojne čepove na krajnicima.

U težim slučajevima mogu se javiti otežano gutanje s nemogućnošću uzimanja tekućine, otežano disanje, pojačano slinjenje ili izrazito jednostrana bol u grlu, što zahtijeva hitnu liječničku procjenu.

Dijagnostika grlobolje započinje detaljnim liječničkim pregledom tijekom kojega liječnik procjenjuje trajanje simptoma, prisutnost temperature, kašlja, curenja nosa, otežanog gutanja i drugih tegoba te pregledava usnu šupljinu, ždrijelo i vratne limfne čvorove.

Na temelju kliničke slike često je moguće procijeniti radi li se vjerojatnije o virusnoj ili bakterijskoj infekciji.

Ako postoji sumnja na streptokoknu anginu, može se učiniti brzi antigenski test iz brisa ždrijela ili mikrobiološka obrada brisa, a krvne pretrage provode se samo kada su potrebne za razjašnjenje dijagnoze ili procjenu težine bolesti.

U posebnim okolnostima liječnik može preporučiti dodatne pretrage ili pregled specijalista otorinolaringologa.

Liječenje ovisi o uzroku grlobolje. Budući da su virusne infekcije daleko najčešći uzrok, terapija je uglavnom simptomatska i uključuje dovoljno odmora, povećan unos tekućine, izbjegavanje pušenja i alkohola, ovlaživanje zraka, konzumaciju mlakih napitaka te uzimanje mekanije hrane koja manje nadražuje upaljeno grlo.

Za ublažavanje boli i snižavanje povišene tjelesne temperature mogu se primijeniti paracetamol ili ibuprofen, ako ne postoje medicinske kontraindikacije za njihovu primjenu.

Korisni mogu biti i pripravci za lokalno ublažavanje tegoba, poput pastila, sprejeva ili otopina za grgljanje koje sadrže antiseptike, lokalne anestetike ili protuupalne sastojke.

Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa te se primjenjuju samo kada je potvrđena ili vrlo vjerojatna bakterijska infekcija, pri čemu je važno uzimati ih isključivo prema liječničkoj preporuci i propisanoj shemi kako bi se smanjio rizik razvoja bakterijske otpornosti i mogućih komplikacija.