Ljudi koji upotrebljavaju injekcije za mršavljenje poput Mounjara ili Wegovyja vratit će oko dvije trećine izgubljene težine u godinu dana od prestanka uzimanja, pokazali su rezultati istraživanja, javlja u četvrtak njemačka agencija dpa. Međutim, debljanje će nakon određenog razdoblja vjerojatno prestati te će pacijenti dugoročno ipak biti mršaviji nego prije početka uzimanja lijekova. Unatoč tomu, istraživači su upozorili da bi, ako se vraćena težina uglavnom odnosi na masnoće, ljudima moglo biti gore nego prije nego što su počeli uzimati lijekove.

Lijekovi za mršavljenje spadaju u takozvane GLP-1 lijekove, koji djeluju tako da oponašaju hormon GLP-1 kako bi regulirali razine šećera u krvi i inzulina. Prvotno su razvijeni kao sredstvo za liječenje šećerne bolesti tipa 2, no određene vrste poput semaglutida (Wegovy) i tirzepatida (Mounjaro) Nacionalna zdravstvena služba (NHS) u Velikoj Britaniji odobrava za upotrebu u borbi protiv pretilosti.

Istraživanje tima znanstvenika sa Sveučilišta Cambridge sadržavalo je šest ispitivanja s više od 3200 osoba. Analiza pokazuje da ljudi, nakon što prestanu uzimati lijekove na 52 tjedna, vrate prosječno 60 posto težine koju su izgubili. Istraživači su rekli da nalazi, objavljeni u časopisu eClinicalMedicine, "upućuju na to da postoji znatan povratak težine nakon prestanka (upotrebe) GLP-1RA". Međutim, do 60 tjedana, rekli su znanstvenici, debljanje je počelo usporavati na 75 posto prvotnog gubitka, što bi značilo da ljudima dugoročno ostaje gubitak težine od 25 posto.

“Lijekovi poput Ozempica i Wegovyja djeluju kao kočnice za naš apetit te čine da se ranije osjećamo sitima, što znači da jedemo manje i stoga gubimo težinu. Kada ih ljudi prestanu uzimati, oni kao da miču nogu s kočnice, a to može dovesti do brzog povratka (izgubljene) težine", kažu na Cambridgeu.

Njihove projekcije pokazuju da su ljudi, iako vrate većinu izgubljene težine, i dalje mršaviji nego prije, no još se ne zna je li vraćen isti udio nemasne tjelesne mase. “Ako je vraćena težina u obliku nerazmjerno više masnog tkiva, pojedincima bi naposljetku moglo biti gore nego prije u smislu omjera masnog i nemasnog tkiva, što bi moglo imati negativne posljedice za njihovo zdravlje”, zaključuju.