S godinama nam koža postaje sve bogatija pjegama, tamnim mrljama na rukama, licu i dekolteu, poznatima kao staračke pjege (solarni lentigo, "jetrene mrlje").

Naziv "staračke" koristi se jer se najčešće javljaju nakon 40. godine, kada koža postaje osjetljivija na vanjske utjecaje, a oštećenja od sunca – koja su se godinama nakupljala – počinju dolaziti do izražaja. Dermatolozi podsjećaju da je fotooštećenje kumulativno: svako sunčanje bez zaštite koža "pamti", što se poslije manifestira u obliku staračkih pjega, bora, gubitka elastičnosti i suhoće. Staračke su pjege obično veće, tamnosmeđe ili crnkaste, ravne i jasno ograničene. Ne blijede tijekom zime, trajne su i s vremenom mogu postajati izraženije. Treba ih razlikovati od sunčanih pjega, koje se pojavljuju već u djetinjstvu ili adolescenciji, češće u osoba svijetle puti i crvenkaste kose. Za razliku od onih staračkih, te se pjege pojačavaju ljeti, kada je više sunca, a blijede zimi. Manje su, svjetlije smeđe boje, često nepravilno raspoređene. Nisu opasne i ne zahtijevaju tretman, osim ako ih se želi estetski ukloniti. Obje su vrste pjega benigne, ali ako se neka pigmentacija počne mijenjati (npr. raste, krvari, mijenja boju ili oblik), uvijek je važno posjetiti dermatologa.

Svijetla put

Kako nastaju? Uzrok je pretjerana proizvodnja melanina, pigmenta koji kožu štiti od UV zraka. Kada je koža izložena suncu, melanociti – stanice koje proizvode melanin – reagiraju tako da stvaraju više melanina. Tijekom godina ta reakcija postaje manje ujednačena, a pigment se nakuplja u površinskim slojevima kože, ostavljajući mrlje. Naziv "jetrene" potječe iz prošlih vremena, kada se pogrešno vjerovalo da su te pjege znak bolesti jetre, jer su tamnosmeđe – slično boji jetre. Ta boja, kombinirana s činjenicom da se pojavljuju u starijoj dobi (kada su i bolesti jetre češće), dovela je do pogrešnog povezivanja s funkcijom jetre. Danas znamo da jetra nema nikakve veze s nastankom tih pjega. One nastaju zbog: dugotrajnog izlaganja suncu, nakupljanja melanina u koži, starenja kože i oštećenja melanocita.

U najvećem riziku od nastanka staračkih pjega su osobe svijetle puti, osobito fototip I ili II, koje imaju povijest intenzivnog sunčanja ili upotrebe solarija, kao i obiteljsku sklonost hiperpigmentacijama. U riziku su i osobe koje imaju zanimanja ili hobije na otvorenom (npr. poljoprivrednici, sportaši).

Iako na prvi pogled mogu izgledati slično, staračke pjege i melazma razlikuju se po uzrocima, izgledu, mjestu pojave i vremenu nastanka. Melazma je pigmentacija prvenstveno povezana s hormonskim promjenama. Često se javlja u žena tijekom trudnoće, korisnica oralne kontracepcije ili u perimenopauzi, a može se pojačati i kod bolesti povezanih s hormonskom neravnotežom. Melazma se tipično pojavljuje na licu – na obrazima, čelu i iznad gornje usne – u obliku difuznih, nepravilnih smeđih mrlja. Za razliku od staračkih pjega, melazma se može mijenjati kroz vrijeme – ljeti može potamnjeti, a zimi ili nakon prestanka hormonskog utjecaja može izblijedjeti. Žene su znatno češće pogođene melazmom i hormonski uvjetovanim hiperpigmentacijama.

Tijekom života prolaze kroz niz hormonski osjetljivih razdoblja – od puberteta i trudnoće, preko upotrebe hormonske kontracepcije, do menopauze. U svim tim fazama koža može postati sklonija neravnomjernoj proizvodnji melanina, osobito ako je dodatno izložena suncu.

Ipak, i muškarci mogu razviti pigmentacije povezane s hormonima, iako je to rjeđe. U nekim slučajevima hormonska neravnoteža izazvana bolestima endokrinog sustava ili uzimanjem određenih lijekova može dovesti do pojave tamnijih mrlja na koži. No zajednički faktor, i u muškaraca i u žena, ostaje izlaganje UV zračenju – ono znatno pojačava utjecaj hormona na kožu i povećava rizik od pojave hiperpigmentacija.

Zbog toga je pravilna zaštita od sunca važna za sve, bez obzira na spol i dob – jer melaninske nepravilnosti, bilo da su rezultat starenja, hormona bilo kombinacije jednog i drugog, postaju vidljivije upravo zbog štetnog djelovanja UV zraka.

Uzimanje fotosenzitivnih lijekova može znatno pridonijeti razvoju hiperpigmentacija, osobito ako se osoba tijekom terapije izlaže Sunčevu zračenju. To je važan, ali često zanemaren uzrok staračkih pjega i drugih promjena boje kože. Neki lijekovi sadržavaju spojeve koji, kada se aktiviraju pod utjecajem UV zračenja, izazivaju pojačanu aktivnost melanocita – stanica odgovornih za stvaranje melanina. Rezultat toga je pojačana pigmentacija na izloženim dijelovima kože, najčešće licu, vratu, rukama i nogama.

U drugim slučajevima lijekovi mogu izazvati fotosenzitivni dermatitis, odnosno upalnu reakciju kože na sunce, koja nakon zacjeljivanja ostavlja trajnu tamnu mrlju. Ta postupalna hiperpigmentacija s vremenom se može stopiti sa staračkim pjegama i dodatno narušiti ujednačenost tena.

U skupinama lijekova koji mogu izazvati fotosenzitivnu reakciju i naknadnu hiperpigmentaciju su: antibiotici, posebno tetraciklini (npr. doksiciklin) i fluorokinoloni (npr. ciprofloksacin); nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) poput ibuprofena i ketoprofena; diuretici (posebno tiazidi, često korišteni kod hipertenzije); antidepresivi i antipsihotici (npr. amitriptilin, klorpromazin); retinoidi (koriste se u dermatologiji za akne, ali čine kožu osjetljivijom); kemoterapijski lijekovi i antifungalni lijekovi poput grizeofulvina.

U praksi to znači da i osobe koje se štite od sunca, ali su na terapiji fotosenzitivnim lijekom mogu razviti hiperpigmentacije, čak i pri kraćem boravku na suncu, osobito ako ne rabe visok SPF.

Jesu li staračke pjege opasne? U pravilu, nisu opasnost za zdravlje. Međutim, promjene koje izgledaju kao staračke pjege ponekad mogu prikriti početne faze melanoma ili aktiničnih keratoza (prekanceroznih lezija). Zato dermatolozi naglašavaju važnost samopregleda i upozoravaju na reakciju ako pjegica mijenja oblik, boju ili veličinu, ima nepravilan ili nazubljen rub, krvari, svrbi ili se ljušti. Zlatno pravilo glasi: kada uočite novu mrlju, a niste sigurni što je – posjetite dermatologa. Danas se za analizu koristi dermatoskopija, a po potrebi i biopsija.

Zaštita od sunca

Kako spriječiti nastanak? Najvažniji je korak zaštita od sunca – ne samo ljeti, nego cijele godine. Dermatolozi upozoravaju da je uzok čak 80 posto starenja kože UV zračenje, a to uključuje i UVA zrake, koje prolaze kroz staklo i oblake.

Osnovne mjere zaštite uključuju: svakodnevnu upotrebu krema sa zaštitnim faktorom SPF 30–50, čak i zimi; ponovno nanošenje kreme svaka dva-tri sata tijekom boravka na otvorenom; izbjegavanje sunčanja od 10 do 17 sati; nošenje šešira sa širokim obodom, sunčanih naočala i odjeće dugih rukava; izbjegavanje solarija i uvrštavanje hrane bogate antioksidansima u prehranu (voće, povrće, orašasti plodovi). Preporučuje se i izbjegavanje parfema ili kozmetike s alkoholom na suncu, jer mogu pojačati reakciju kože i potaknuti pigmentaciju.

Mogu li se postojeće pjege ukloniti? Dobra vijest je da se staračke pjege mogu estetski poboljšati ili potpuno nestati uz određene tretmane, kao što su pilinzi s kiselinama (npr. glikolna, mliječna, salicilna), koji uklanjaju površinski sloj kože i potiču obnavljanje. Najbolji se rezultati postižu serijom tretmana pod nadzorom stručnjaka. Tu su i kreme za izbjeljivanje (depigmentaciju). Naime, preparati s aktivnim tvarima poput hidrokinona, niacinamida, retinoida i azelaične kiseline mogu posvijetliti mrlje. Neki su dostupni bez recepta, ali jače koncentracije propisuje dermatolog. Frakcijski laser ili Q-switched laser djeluje ciljano na pigment i razgrađuje ga, bez oštećivanja okolnog tkiva. Učinak je brz i često trajan, no cijena i potreba za više tretmana mogu biti prepreka. Zamrzavanje pjega tekućim dušikom koristi se za manje i površinske promjene. Nakon tretmana moguća je privremena promjena boje kože. Fizičkim pilingom uklanja se površinski sloj kože i potiče regeneracija. Nježniji je tretman, ali manje učinkovit za izražene hiperpigmentacije.

Stručnjaci ističu da prevencija počinje već u djetinjstvu – šteta od UV zračenja se gomila i upravo su djetinjstvo i mladost ključni u formiranju kasnijih promjena na koži. Stoga je zaštita kože djece i mladih jednako važna kao i starijih osoba. Također, preporučuje se redovit samopregled kože – idealno jednom mjesečno, kao i pregled dermatologa jednom godišnje, osobito osobama svijetle puti, s većim brojem madeža i obiteljskom poviješću raka kože. H n