Čini se da odgajanje djece sprječava starenje mozga, pokazalo je istraživanje na oko 37.000 ljudi koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Rutgers u SAD-u. U radu koji je objavio Proceedings of the National Academy of Sciences u SAD-u, znanstvenici su objasnili da su otkrili kako roditeljstvo igra "zaštitnu ulogu" kada se radi o "moždanim funkcijama povezanim sa starenjem u srednjoj i kasnoj životnoj dobi".

A kada je riječ o rađanju djece i održavanju mozga mladim, poruka je - što više djece to bolje.

- Kada roditelji imaju više djece javlja se viša funkcionalna povezanost cijelog mozga, posebno u mrežama povezanim s kretanjem i osjetom, rekao je tim, sugerirajući "kumulativni" učinak temeljen na veličini obitelji.

- Te iste mreže pokazale su nižu funkcionalnu povezanost koja se povezuje s višom dobi, što sugerira da bi roditeljstvo moglo zaštititi od funkcionalnog starenja mozga, objasnili su nakon proučavanja informacija koje pokrivaju gotovo 20.000 žena i više od 17.000 muškaraca preuzetih iz UK Biobanka, zdravstvene i medicinske baze podataka.

I majke i očevi

Istraživači su sugerirali da rezultati "pokazuju da promjene koje prate roditeljstvo mogu donijeti dobrobiti zdravlju mozga tijekom cijelog životnog vijeka, mijenjajući putanje starenja".

- Brižno okruženje, a ne sama trudnoća, čini se važnim jer te učinke vidimo i kod majki i kod očeva, rekao je Avram Holmes s Rutgersa.

Sve u svemu, ovi rezultati sugeriraju da bi roditeljstvo moglo djelovati neurozaštitno u kasnijem životu, naglašavajući potrebu za budućim istraživanjima kako bi se razumjeli mehanizmi ovih učinaka.

Iako rezultati ovog istraživanja ukazuju na pozitivan učinak roditeljstva na mozak, znanstvenici upozoravaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razjasnili precizni mehanizmi koji stoje iza ovog fenomena.

Primjerice, nije jasno u kojoj mjeri različiti aspekti roditeljstva - poput emocionalne povezanosti s djecom, količine vremena provedenog s njima, razine stresa ili zadovoljstva roditeljskom ulogom - utječu na zdravlje mozga. Također, pitanje ostaje i koliko su ovi učinci dugotrajni te kako se mogu mijenjati ovisno o životnim okolnostima roditelja.

PEXELS

Stručnjaci ističu da su moguće razlike u utjecaju roditeljstva na mozak kod osoba s različitim socioekonomskim statusima, obrazovanjem i načinom života. Na primjer, roditelji koji se suočavaju s visokim razinama stresa zbog financijskih problema ili manjka podrške možda neće osjetiti iste neurozaštitne učinke kao oni koji imaju stabilnije uvjete.

Osim bioloških čimbenika, istraživači naglašavaju važnost društvenih interakcija i emocionalne podrške koju roditeljstvo donosi. Roditelji su često uključeni u razne socijalne aktivnosti - od razgovora s učiteljima i drugim roditeljima do sudjelovanja u dječjim sportskim ili školskim događanjima. Takve aktivnosti mogu potaknuti društvenu angažiranost, što je već ranije povezano s manjim rizikom od neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimera.

Istraživanja su već pokazala da su osobe koje održavaju aktivan društveni život i redovito sudjeluju u interakcijama s drugima manje sklone kognitivnom opadanju. Roditeljstvo, koje podrazumijeva kontinuiranu interakciju s djecom, partnerima i širom obitelji, može djelovati kao snažan poticaj za održavanje mentalne agilnosti.

Usporava demenciju?

Jedno od ključnih pitanja koje se nameće u kontekstu ovog istraživanja jest može li roditeljstvo smanjiti rizik od demencije. Iako su nalazi obećavajući, stručnjaci naglašavaju da je potrebno više longitudinalnih studija kako bi se donijeli konačni zaključci. Prema nekim ranijim istraživanjima, osobe koje imaju bogatije životne uloge i koje su izložene većem broju kognitivnih izazova tijekom života imaju veću "kognitivnu rezervu". Ova rezerva može pomoći u odgađanju simptoma neurodegenerativnih bolesti. S obzirom na to da roditeljstvo često zahtijeva multitasking, rješavanje problema i emocionalnu inteligenciju, moguće je da ono pridonosi jačanju te rezerve.

No, treba uzeti u obzir i potencijalne negativne aspekte roditeljstva, poput stresa i iscrpljenosti, koji mogu imati suprotan učinak na zdravlje mozga. Visoke razine kroničnog stresa mogu povećati razinu kortizola, što je povezano s oštećenjem moždanih struktura poput hipokampusa, ključnog za pamćenje.