Fizikalna terapija je izraz koji se često čuje među bolesnicima i medicinskim djelatnicima, a istovremeno je i vrlo korišten način liječenja. Uzročno-posljedično, populacija nam je sve starija, potreba za liječenjem fizikalnom terapijom sve češća, a liste čekanja sve duže.

U dva slučaja

Fizikalna terapija neinvazivna je metoda liječenja koja koristi fizikalna sredstva u tretiranju bolesnika s problemima sustava za kretanje. Ti bolesnici čine jednu vrlo šarenu i široku skupinu stanovništva - radi se o ljudima koji imaju bolove u kralježnici i zglobovima, osteoporozu, razne upalne bolesti lokomotornog sustava, ali i o bolesnicima koji su doživjeli neku traumu, kao i o neurološkim bolesnicima kojima je zbog bolesti smanjena mogućnost kretanja ili ozlijeđen periferni živac. Populacija je "od kolijevke pa do groba" u punom smislu riječi - od razvojnih vježbi kod novorođenčadi do održavanja sposobnosti za samozbrinjavanje kod gerijatrijske populacije.

Fizikalnu terapiju čine vježbe u dvorani i vodi, ručna i podvodna masaža, ultrazvuk, laser, razni topli oblozi, led, elektroprocedure, limfna drenaža. Iako u fizikalnoj terapiji nema revolucionarnih otkrića novih terapijskih mogućnosti tako često kao u drugim područjima medicine, ipak se i na tom polju razvijaju moderniji sustavi i aparati koji unaprjeđuju liječenje oštećenja lokomotornog sustava (terapija udarnim valom, laser visokog intenziteta, visokoinduktivna magnetoterapija, usmjerena radiofrekvencijska terapija). Takve nove metode imaju i potencijalno velike neželjene nuspojave, pa ih trebaju propisivati specijalisti fizikalne medicine koji su temeljito educirani za nove metode i visoke tehnologije na tom području.

Bolesnicima je ugrubo fizikalna terapija potrebna u dva slučaja. Prvi je u slučaju neke akutne bolesti ili ozljede koja je zahvatila lokomotorni sustav, pa je došlo do oštećenja funkcije, ograničenja pokreta i boli navedene regije, ili nakon operacije na dijelu sustava za kretanje. Ti bolesnici moraju provesti fizikalnu terapiju što skorije, terapija je obično ograničenog karaktera i nakon postignutog cilja prestaje. Cilj je uspostava normalne ili što bolje funkcije ozlijeđenog dijela te nestanak bolova.

Drugu skupinu bolesnika čine bolesnici koji boluju od kroničnih degenerativnih bolesti sustava za kretanje. Ti bolesnici često imaju bolove, funkcija je ograničena, u epizodama tegobe budu jače pa slabije, a njihove bolesti su neizlječive. Njima fizikalna terapija poboljšava kvalitetu života. To su bolesnici koji pate od bolnih sindroma kralježnice, artroza kukova, koljena i drugih zglobova, raznih kroničnih neuroloških bolesti (npr. polineuropatija - oštećenje živaca različitih uzroka), osteoporoze, upalnih reumatskih bolesti kao što su reumatoidni artritis, ankilozirajući spondilitis i slično.

Takvi bolesnici trebaju redovito periodički provesti kraći ciklus fizikalne terapije, koji će im pomoći da održe postojeću pokretljivost i kondicijsko stanje, te prevenirati akutizaciju i znatno pogoršanje stanja (što je u takvih bolesnika često). U današnjim uvjetima u sustavu javnog zdravstva, kada imamo sve stariju populaciju sa sve većim potrebama i sve manje (isto tako sve starijeg) medicinskog osoblja, to je obično od jednom do dva puta godišnje.

Idealno vrijeme

Bolesnici s tegobama lokomotornog sustava bolje reagiraju na fizikalnu terapiju u umjerenim klimatskim uvjetima (ne pri velikim vrućinama i jakim hladnoćama), stoga je proljeće idealno vrijeme. Nakon duge i hladne zime, kada je obično takvim bolesnicima bilo lošije, a prije ljeta s visokim temperaturama, kada im nije ugodno puno se kretati vani, proljeće je pravo vrijeme da kroničari obave svoj ciklus terapije, smanje bolove, obnove funkciju i olakšaju si život.

Za takve je bolesnike puno bolje periodički redovito provoditi fizikalnu terapiju nego čekati da se stanje znatno pogorša, pa onda to pokušati sanirati, jer su rezultati puno bolji kod ljudi koji se redovito liječe.

I ne manje važno: iako svaka metoda fizikalne terapije ima svoje određene zakonitosti, odnosno pravila komu je dopuštena, a tko ju treba izbjegavati, fizikalna terapija prikladna je metoda liječenja osobito za bolesnike koji ne smiju uzimati puno lijekova zbog oštećenja gastrointestinalnog sustava ili pridruženih bolesti kardiovaskularnog sustava. n