Povremeni post, ili, kako ga još zovu, intermittent fasting, može se provoditi na nekoliko načina, a njegove su posljedice za većinu pozitivne. Možemo podijeliti taj povremeni post u tri dijela. Imamo onaj koji je izmjeničan, znači, u pravilu jedan dan se jede, jedan dan se posti. Imamo model - pet dana u tjednu se jede, dva dana se ne jede. I imamo model uskraćivanja u određenom vremenu, znači, vrijeme kada se ne uzima hrana. Možda je to najbolji model, a to je model 16:8, znači, 16 sati ne jedete, osam sati jedete. Pozitivni učinci posta očituju se u smanjenju, odnosno redukciji, tjelesne mase, također u poboljšanju inzulinske osjetljivosti, što je zapravo jako korisno osobama koje pate od inzulinske rezistencije i koje se upravo zbog tog stanja muče s redukcijom tjelesne mase.



Tijekom posta u našem se organizmu odvija nekoliko procesa na staničnoj i molekularnoj razini. Razine hormona rasta vrtoglavo rastu, povećavajući svoju razinu čak pet puta, što povećava gubitak masti i dobivanje mišića. Osjetljivost na inzulin se poboljšava, a razine inzulina drastično padaju. Kod gladovanja tjelesne stanice pokreću procese staničnih popravaka, a povremeni post pokazao je i promjene u funkciji gena koji kodiraju proteine odgovorne za dugovječnost i zaštitu od bolesti, primjerice raka. Većina istraživanja pokazuje kako je povremeni post sigurna i podnošljiva metoda te se njome može ostvariti gubitak od 3 do 8% tjelesne mase kod odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću. J.Kn.