Sindrom kroničnog umora, bolest o kojoj se još uvijek malo zna, definira se kao dugotrajna, teška, onesposobljavajuća psihička i fizička nemoć bez mišićne slabosti. Početak je obično nagao i mnogi bolesnici navode stanje slično virusnoj infekciji s oticanjem limfnih čvorova, malaksalošću, vrućicom i simptomima bolesti gornjih dišnih putova. Vodeći je simptom izrazita klonulost, koja traje najmanje šest mjeseci i znatno ometa svakodnevne aktivnosti. Znanstvenici su otkrili da je odgovor možda u načinu na koji imunosni sustav kod nekih pretjerano aktivno reagira na neku zdravstvenu tegobu.



Kronična nemoć u ovom slučaju nije posljedica aktualnog napora, a odmor je ne popravlja, te znatno ograničava radne, socijalne, odgojne ili osobne aktivnosti pojedinca. Od nje danas u svijetu boluje oko 17 milijuna ljudi. Britanski znanstvenici upotrijebili su lijek pod nazivom interferon alfa. Riječ je o proteinu koji nastaje u tijelu, a proizvode ga, između ostaloga, i bijela krvna zrnca. Koristi se u terapiji protiv virusa hepatitisa i biološki je proizveden. S pomoću interferona alfa umjetno su kreirali model sindroma i utvrdili da su pacijenti čiji je imunosni odgovor na tretman bio pretjerano aktivan bili skloniji i razvoju SKU-a. Interferon alfa koristi se za liječenje zaraze hepatitisom C. Svrha mu je aktivirati imunosni sustav na jednak način na koji to čini snažna infekcija. Brojni pacijenti koji primaju interferon alfa osjećaju iznimno snažan umor tijekom liječenja, a neki među njima kroničan umor osjećaju mjesecima nakon prestanka primanja terapije. J.Kn. {embed_infobox_gray}250815{/embed_infobox_gray}