Opasni i tvrdokorni korov ambrozija doplovio je u Europu iz Amerike. S tako željenom pšenicom tada je stiglo i biljno zlo koje mobilizira državne vrhove, stotine tisuća ljudi izbacuje iz stroja, i troši milijarde.

Ambrozija nema prirodnog neprijatelja, opasni pelud strelovito se širi, otporna je na kemijske supstance, pelud ambrozije može se proširiti i na mjesta udaljena 300 kilometara od mjesta rasta biljke, a sjemenke mogu preživjeti i duže od 30 godina u uvjetima zamrzavanja. Jedini način iskorjenjivanja je munjevito je sasjeći u korijenu i spaliti.

Ambrozija niče u travnju, cvjetati počinje u srpnju, a vrhunac cvatnje traje gotovo dva mjeseca, od polovine srpnja do polovine rujna. Taj tvrdokorni korov predstavlja veliki problem za ljudsko zdravlje i danas se smatra najvećim neprijateljem alergičara, jer pelud te biljke klasificiran je kao najjači postojeći alergen.

Od četrdesetih godina prošloga stoljeća, kada je dospjela na naše prostore, do danas toliko se zakorijenila da čak svaki deseti stanovnik Hrvatske pati od peludne alergije na ambroziju. Još je alarmantniji podatak da taj broj iz dana u dan postaje sve veći kako se širi ambrozija, zauzimajući godišnje prosječno 15 četvornih kilometara novog teritorija.

Ambrozija (Ambrosia atremisifolia, Ambrosia elatior) naziva se i pelinolisni limundžik, a ta jednogodišnja biljka uspravne i razgranate stabljike može narasti i do 1,5 metara visine.

Glavna karakteristika ambrozije jest proizvodnja peluda u golemim količinama i oprašivanje vjetrom. Prije je nicala na napuštenim staništima poput željezničkih pruga, cesta i putova, potom se proširila kao korov na poljoprivrednim nasadima suncokreta, šećerne repe, kukuruza, soje i krumpira, a danas je često možemo vidjeti i na gradskim zapuštenim zelenim površinama i među ruševinama te u neobrađenim vrtovima. Ambroziju, zbog njezine otpornosti i brzog širenja sve češće nazivaju ‘neprijatelj broj 1‘. Na našim prostorima brzo se udomaćila, iako je uvezena i svoje originalno podrijetlo vuče iz Sjeverne Amerike. U Europu doplovljava 1863. godine brodovima koji su dovozili različitu robu, između ostaloga i pšenicu.

U Hrvatskoj se prvi put pojavljuje 1941., a značajno se proširila i na području jadranske obale.

Za ambroziju nema granica. U susjednoj Mađarskoj ambrozija je svojedobno proglašena prirodnom katastrofom i suzbijanje je podignuto na nacionalnu razinu.

Mnoge zemlje, poput SAD-a, Kanade i Hrvatske, donijele su zakonske odredbe koje obvezuju lokalnu zajednicu i pojedince na suzbijanje tog opasnog alergenog korova u ekspanziji, a golemu ulogu u suzbijanju, uz zdravstvene službe i lokalnu zajednicu, imaju brojne nevladine udruge. J.Kn. {embed_infobox_gray}268571{/embed_infobox_gray}