Domovina lovora je Mala Azija, a u starom vijeku predstavljao je svetu biljku boga Apolona. Najljepše lovorove šume na svijetu nalaze se u okolici Lovrana, koji je po njemu i dobio ime. Lovor nazivaju i drugim imenima: javorika, lorber, lovorika. Raste kao drvo, i to samoniklo, a visok je od dva metra do 20 metara. Cvate od ožujka do travnja. Plod je jajolika tamnoplava koštunica.
Aromatičan je, jako gorak i pekućeg okusa. U mediteranskom pojasu uz morsku obalu raste samoniklo, a kao kultiviran u parkovima, vrtovima i drvoredima.Bere se list i plod. Ubrane listove nanižemo na konac, objesimo na toplom i zračnom mjestu. Suhi listovi rabe se kao začin te za dobivanje eteričnog ulja. Od crnih plodova priprema se tinktura ili ljekovito ulje koje služi za masažu.
Ubija bakterije
Pučka medicina preporučuje ga zbog stimulativnog svojstva kojim se potiču na rad mlitavi organi, kao i za ostale tegobe. Lovor se najčešće koristi u liječenju kašlja, prehlade i gripoznih stanja.Zapadna pučka medicina rabi lovor kao abortiv, antireumatik, antiseptik, aromatik, analgetik, antibakterik, dijaforetik, digestiv, diuretik, dermetik, ekspektorant, emenagog, fungocid, hipotensiv, sedativ, stomahik, stiptik, tonik, za liječenje abcesa, atonične dispepsije, bolove mišića, bolesti želudca, bolesti kože - dermatologiji, bolesti bubrega, dispepsije, gihta, grčeva, grčeva želudca, grčeva crijeva, impotencije, histerije, komplikacija želudca, neredovitog mjesečnog ciklusa, raznih rana, ugriza i ujeda životinja, zubobolje, ženskih bolesti, kao i za istjerivanje kukaca iz posteljine te kao začin. U veterini se koristi za liječenje uganuća, istezanje mišića i bolesti vimena. Miješa se s ostalim vrstama eteričnog ulja: kaduljom, borovicom, ružmarinom, čempresom, lavandom, borom itd.
Lovor u hrani djeluje kao antiseptik, antibakterik i antidijabetik koji ubija bakterije truljenja i razne mikroorganizme, ujedno hrani daje aromatičan okus i pojačava iskorištavanje inzulina u organizmu čime regulira šećer u krvi. Lovor kao začin uzimamo u malim količinama kao dodatak pripremanju razne hrane, većinom po jedan list lovora, a u nekim jelima dovoljno je i do pola lista lovora. Kod nekih osoba moguća je i nelagoda, to jest nepodnošenje lovora kao začina. Kao začin najbolje se slaže s mediteranskim začinima kao što su lavanda, ružmarin, kadulja i vrijes.
Veće količine lovora imaju narkotički učinak. List lovora koristi se u liječenju: želudca, i to naročito kod slabe probave, bolesti krvi i povišene masnoće, mjehura i mokraćnih puteva (infekcije bakterijama), prostate (infekcije, tegobe s mokrenjem), srca (ubrzani rad, neuroza srca), živčanog sustava (neuroza, depresija, stres, nesanica, razdražljivost), bolesti respiratornih organa i puteva (kašalj), glavobolje i migrene, reume (pijemo uvarak od lovorovog lista kod reumatskih bolova ili jaki uvarak rabimo kao dodatak kupkama), infekcija bakterijama Echerihia colli, Enterobacter aerogenes, Proteus mirabilis. Lovorova tinktura od plodova ili usitnjenih listova dobar je lijek za trljanje bolnih mjesta kod reume, nategnutih žila, uganuća, mišićnih tegoba itd.