Obrada osobnih podataka u videoigrama obuhvaća širok i raznovrstan ekosustav u kojem svaki akter ima svoju ulogu – od proizvođača hardvera (konzola, grafičkih kartica i opreme za igranje) preko dobavljača tehnologija za razvoj igara (biblioteke, middleware – posrednički softver za upravljanje podacima, razvojni paketi, interfacei za programiranje aplikacija (API), programski paketi i grafički motori) do izdavača koji financiraju, plasiraju, distribuiraju, a ponekad i proizvode igre.

U ovaj sustav spadaju i storefront platforme – online trgovine preko kojih igrači kupuju ili preuzimaju igre. One djeluju kao posrednici između izdavača, proizvođača hardvera i krajnjih korisnika, piše klix.ba. Svi ovi sudionici imaju obvezu poštovati propise o zaštiti osobnih podataka, a u EU-u to je Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Ipak, složenost sektora, odnosa među brojnim akterima i globalni karakter ovih usluga čine da nije uvijek jednostavno osigurati da svaka karika u lancu postupa odgovorno. Ne obrađuju sve igre iste osobne podatke, niti ih koriste u iste svrhe ili na isti način. Nije isto je li riječ o offline igri za jednog igrača, poput klasične RPG igre za konzolu, ili o masovnoj online igri za više igrača (MMO), odnosno besplatnoj online igri (free-to-play). U prvom slučaju moguće je da se čuva samo napredak u igri, i to lokalno na samom uređaju. Nasuprot tome, kod online igara, posebno onih čiji se poslovni model temelji na mikrotransakcijama ili oglašavanju, količina i raznovrsnost prikupljenih osobnih podataka rastu eksponencijalno.

Obrada tih podataka obuhvaća brojne aktivnosti, ali se tri izdvajaju kao najčešće. Prva je kreiranje i održavanje korisničkih naloga. Za pristup većini online igara nužno je otvoriti nalog, što podrazumijeva dostavljanje podataka kao što su email adresa, korisničko ime, a ponekad i podaci za plaćanje. Oni se koriste za identifikaciju korisnika, upravljanje njegovim profilom i omogućavanje pristupa napretku u igri s različitih uređaja. Problem je u tome što sve igre nisu transparentne u pogledu toga koje podatke prikupljaju prilikom registracije i u koje svrhe ih koriste. Pojedine traže i pretjerane ovlasti, poput pristupa listi kontakata na telefonu ili lokaciji u pozadini.

Uobičajena je i telemetrija, odnosno prikupljanje podataka u realnom vremenu o načinu korištenja igre. To obuhvaća tehničke informacije (poput performansi uređaja ili softverskih grešaka), kao i podatke o ponašanju igrača (postupke, vrijeme provedeno u igri ili društvene interakcije). Ovakvo praćenje može imati različite svrhe – od prilagođavanja težine igre i osmišljavanja zanimljivijih nivoa do ponude nagrada i misija usklađenih s preferencijama svakog pojedinačnog igrača. Problem nastaje kada obrada podataka prijeđe granice onoga što je nužno i razmjerno ili kad korisnik nije jasno obaviješten da se takvi podaci prikupljaju. Tako pojedine igre prikupljaju biometrijske podatke (kao što su srčani ritam ili neuropodaci preko nosivih uređaja – wearables), a da korisnici nisu svjesni posljedica dijeljenja takvih informacija.

Slično tome, kod free-to-play modela telemetrija se koristi za prepoznavanje igrača koji imaju najveću vjerojatnost da troše novac unutar igre. Oni su u industriji poznati kao "kitovi" (whales). To omogućava kompanijama da im plasiraju posebno prilagođene ponude, pa čak i da iskoriste njihove slabosti ili psihološke sklonosti.

Podaci o igračima se koriste i za izvođenje zaključaka o korisničkom ponašanju. Uz pomoć tehnika prediktivne analize, koje se često zasnivaju na UI-ju, različiti sudionici u industriji mogu donijeti zaključke o igračima koji nadilaze podatke koje su oni sami direktno dali. Igra može svrstati korisnike prema nivou vještine, osobinama ili emocionalnom stanju i te profile koristiti za personalizaciju iskustva ili bolje uparivanje igrača. Ali takvi profili mogu biti i predmet prodaje trećim licima. Kako bismo to bolje razumjeli, sustav može zaključiti kako je neki korisnik maloljetan na temelju načina na koji igra ili kupovina koje obavlja, čak i ako je prilikom registracije naveo netočan datum rođenja. Može se procijeniti da netko ima sklonost za ovisnost i, umjesto da bude upozoren na rizike, ta informacija može biti iskorištena kako bi ostao što duže angažiran u igri kroz sustav promjenjivih nagrada – mehanizam sličan onome koji koriste automati za kockanje.

Obrada osobnih podataka u ovom kontekstu nosi brojne rizike. Prije svega online igre su česta meta cyber napada. Ako napadači dođu do baza podataka neke platforme, mogu ukrasti osjetljive informacije kao što su lozinke, email adrese, podaci za plaćanje ili biometrijski podaci. No postoje i brojne druge prijetnje koje nisu tako očite. Jedna od njih je povezivanje podataka. Iako mnoge igre izbjegavaju upotrebu direktnih identifikatora, podaci kao što su IP adresa ili ponašanje u igri (jedinstven način kretanja ili ritam pucanja) mogu biti dovoljni da se, samostalno ili kombiniranjem više obrazaca, različite sesije, nalozi ili transakcije povežu s istom osobom. To je posebno zabrinjavajuće jer se na taj način može napraviti detaljan profil svakog igrača. Takav profil može poslužiti kao jedinstveni "digitalni otisak", koji omogućava praćenje ili nadzor igrača u samoj igri, kao i u drugim digitalnim okruženjima. Povezivanje podataka može dovesti i do otkrivanja stvarnog identiteta igrača. Zbog toga je doxing, odnosno javno objavljivanje privatnih informacija, realan rizik u igračkim zajednicama. Podaci poput korisničkog imena, IP adrese ili razgovora u chatu mogu procuriti ili biti zloupotrijebljeni za uznemiravanje, ucjenu ili diskriminaciju. U igrama za više igrača, u kojima je društvena interakcija jedan od ključnih elemenata, otkrivanje osobnih podataka može imati ozbiljne posljedice, uključujući krađu identiteta ili čak ugrožavanje fizičke sigurnosti.

Podaci koji se prikupljaju u igrama, kao i zaključci koji se na osnovi njih donose, nisu uvijek točni. Igra može pogrešno označiti korisnika kao osobu "sklonu ovisnosti" samo zato što je tijekom jednog vikenda igrao duže nego inače. Ili ga može proglasiti "varalicom" na osnovi određenih događaja zabilježenih u sustavu. Takve pogreške ne utječu samo na korisničko iskustvo već mogu imati i pravne posljedice ako se automatizirane odluke – poput isključivanja igrača – donose na temelju netočnih podataka ili pogrešnih procjena, kako u samoj igri tako i izvan nje.

Osim toga treba imati u vidu i manipulativne obrasce dizajna korisničkog interfacea ili specifične mehanike igre, kao što su kozmetički dodaci koji mijenjaju izgled lika, skinovi ili različiti oblici personalizacije avatara. Ovakve tehnike mogu potaknuti igrače da donesu odluke koje inače ne bi donijeli, koristeći njihove psihološke slabosti i kognitivne pristranosti. Na sličan način mnoge su igre osmišljene tako da maksimalno produže vrijeme provedeno u igranju, povećaju količinu prikupljenih osobnih podataka ili potaknu potrošnju novca – primjerice, preko loot boxes ili battle passes. Takvi mehanizmi mogu imati posebno negativan utjecaj na mlađe igrače, jer ih mogu navesti na neovlaštene kupnje ili razvoj ovisničkog ponašanja.

Kako se zaštititi

Iako je osnovna odgovornost na kompanijama koje obrađuju osobne podatke, i sami igrači mogu poduzeti korake kako bi zaštitili svoja prava. Pročitajte politiku privatnosti i obavijesti o obradi podataka. Iako su često dugački i složeni, važno je razumjeti koji se podaci prikupljaju i u koju svrhu. Ako vam nešto ne ulijeva povjerenje, razmislite o tome da ne koristite tu uslugu. Zapitajte se je li doista nužno povezati igru s društvenim mrežama ili uključiti glasovni chat.

Podesite opcije privatnosti. Mnoge igre i platforme omogućavaju ograničavanje prikupljanja podataka ili isključivanje određenih funkcija telemetrije i automatskog profiliranja. Dobro je pregledati ova podešavanja prije početka igranja. Koristite jake lozinke i dvofaktorsku autentifikaciju. To smanjuje rizik od preuzimanja naloga i krađe identiteta. Budite oprezni s podacima koje dijelite. Izbjegavajte ostavljati osjetljive informacije, poput kućne adrese, podataka za plaćanje ili biometrijskih podataka, osim ako je to doista nužno. Ne prihvaćajte uvjete korištenja mehanički, bez čitanja.