Trideset godina nakon što je serijal definirao survival horor, “Resident Evil Requiem” djeluje kao kulminacija svega što je Capcom gradio desetljećima. Ovo nije samo još jedan nastavak – ovo je pokušaj da se oda počast svim verzijama “Resident Evila”: klasični sporiji horor, moderni first-person strah i čista akcijska ekstravagancija. I taj spoj nevjerojatno dobro funkcionira.

Dva načina

“Resident Evil Requiem” prati paralelne priče dvoje protagonista: veterana serijala Leona S. Kennedyja i novopridošlu Grace Ashcroft, kći Alyse iz “Resident Evil Outbreaka”. Njihove se priče isprepleću u potrazi za misterioznim Elpisom, dok se poznati zaraženi neprijatelji vraćaju. Ono što je posebno zanimljivo jest razlika u načinu igranja, što ovisi o tome čiju priču proživljavate.

Leonova kampanja podsjeća na najbolje trenutke iz “Resident Evil 4”, ali s dodatnim slojem brutalnosti i taktičke slobode. Borba je brza, agresivna i nevjerojatno fluidna. Osim toga, “Resident Evil Requiem” nudi nekoliko zanimljivih noviteta. Primjerice, postoje brutalni melee finišeri, precizno ciljanje udova i stun mehanika, ali moj apsolutni favorit je sjekirica. Osim što je zabavna za korištenje, developeri su dodali posebne finišere koji vas nagrade impresivnim animacijama.

Ustupljeno

Postoje i posebna mjesta gdje Leon može trošiti kredite koje zaradi eliminirajući neprijatelja. Drugim riječima, developeri vas pozivaju na agresivan stil igranja, jer koristeći se njime dobivate najbolje nagrade. Uvjeren sam da je ovo najmoćnija verzija Leona koju smo imali prilike vidjeti u serijalu, ali naš omiljeni protagonist nikada nije bio emocionalno ranjiviji. “Resident Evil Requiem” ozbiljno se bavi njegovom traumom i prošlošću, što liku daje novu dubinu – onakvu kakvu smo dugo priželjkivali.

Ako se ne uplašite ni jednom igrajući kao Leon, ne brinite se, “Resident Evil Requiem” potpuno je drukčije iskustvo kada igrate kao Grace. Njezini dijelovi igre, dizajnirani su primarno za igranje iz prvog lica, stvarajući tjeskobu kakvu nismo osjetili još od “Resident Evil 7: Biohazard”.

Režiju potpisuje Koshi Nakanishi, što je vidljivo u načinu na koji igra gradi napetost – sporim hodnicima, ograničenim vidokrugom i dizajnom zvuka koji tjera da naprežete sluh pri svakom koraku. Iako je FBI agentica, akcija i napucavanje velika su joj nepoznanica. Grace je više tip agentice koja se najsigurnije osjeća u uredu za svojim stolom dok piše izvještaje. Nakanishi se pobrinuo da se i mi tako osjećamo.

Gameplay ovdje dobiva potpuno nove mehanike i predmete poput blood collectora. Riječ je o predmetu kojim skupljate zaraženu krv, koju onda možete iskoristiti za craftanje – najčešće metaka, granata i predmeta za healing. Moram pohvaliti injekcije kojima se možete koristiti kao Grace, one su jako korisne kada želite ubiti neprijatelja na najtiši mogući način.

Jedan od najvećih izazova modernog “Resident Evila” bio je identitet. Nakon akcijskog kaosa iz “Resident Evil 6” i povratka korijenima u sedmici, serijal je tražio ravnotežu. “Resident Evil Requiem” upravo je nju donio u ovom legendarnom serijalu. Kombinacija Leonove eksplozivne dinamike i Graceine tjeskobe i osjećaja bespomoći čini tempo igre savršenim. Kada vas iscrpi i prestravi horor, akcija vas podigne i obrnuto.

Ustupljeno

Od napuštenih hotela do sterilnih uredskih blokova, “Resident Evil Requiem” briljira u scenografiji. Svaka lokacija izgleda kao unikatna kazališna scena spremna za novi krvavi čin. Igra je ujedno i najnasilniji nastavak u serijalu – bez ikakve rasprave. Detalji su brutalni, animacije eksplicitne i groteskne, ali nikada ne djeluju besmisleno. One su tu kako bi atmosfera bila još bolja i, vjerujte mi, animacije odrađuju jako dobar posao.

Novi početak

Treba reći i kako “Requiem” ima nekoliko sponzorstava zbog čega tijekom cutscena vidite brand placement. Primjerice, kada Leon pogleda na svoj sat ili uđe u svoj Porsche. Iako točno znate što se dogodilo, ne zamjerate ni igri ni developerima, jer, realno, ne narušava ozbiljnost priče.

Zagonetke su kreirane prema klasičnom “Resident Evil” receptu – logične, ali zahtijevaju pažnju. Ne mijenjaju se u ponovljenim prelascima, što znači da drugi run donosi flow state memoriranja ruta i rješenja. Ipak, mislim da je “Resident Evil Requiem” odličan naslov za samo jedno igranje. Emocionalni vrhunci i nostalgični trenutci najjače djeluju prvi put, ali to nije mana dizajna, samo je dokaz koliko je iskustvo intenzivno i dobro.

Može li se na “Requiem” gledati kao na idealnu ulaznu točku u serijal za nove igrače? I ne baš. Igra pretpostavlja da znate što se sve događalo u starijim naslovima, posebno u “Resident Evil 2” i modernijim reinterpretacijama. Veterani će dobiti odličnu priču i dubinu Leonova karaktera, kakvu su priželjkivali godinama, a novi će igrači, veliku većinu vremena, biti zbunjeni.

Capcom je uspio ono za što smo mislili da je nemoguće – stvoriti igru koja istovremeno slavi bogatu prošlost i definira budućnost serijala. Resident Evil Requiem je, prema mom mišljenju, najstrašniji, najbrutalniji i emocionalno najzreliji “Resident Evil” do sada.

Ako je ovo rekvijem, onda je to onaj koji ne označava kraj, nego novi početak.